Jablan (lat. Populus nigra var. italica) je drvo iz porodice vrbovki (Salicaceae), kojoj također pripadaju vrba i topola. Samoniklo raste na području srednje Azije i Irana, a u Europi se uzgaja već dugi niz godina.
Ženska stabla jablana su jako rijetka i zapravo je riječ o bijelom jablanu (Populus thevestina), dok muška često možemo vidjeti u perivojima i drvoredima te uz ceste i kanale. Muška stabla jablana su kultivari i imaju uske valjkaste ili piramidalne krošnje. Mogu biti visoka do 30 m i nemaju izraženo deblo. Jablan ima uzdužno ispucalu koru, a njegove grane su tanke i obično su priljubljene uz stablo te se vrhovima savijaju prema njemu.
Drvo jablana je kultivar crne topole pa je po svojstvima, građi i upotrebi nalik tom drvu, ali je u odnosu na druge vrste iz roda topola dosta osjetljivije na niske temperature. Upotrebljava se za izradu namještaja, a budući da se ubraja u brzorastuća stabla, ljudi se često odluče posaditi jablan kada u što kraćem vremenu žele dobiti živu ogradu koja će njihov posjed zaklanjati od znatiželjnih pogleda ili od snažnih udara vjetra.
Uvjeti sadnje: pozicije s puno sunčeve svjetlosti
Tlo: dobro drenirana ilovasta i pjeskovita tla
Krošnja: uska, valjkasta ili piramidalna
Visina stabla: do 30 metara
Korijen: plitak, ali se dosta razvije u širinu
Razmnožavanje: sjemenom i reznicama
Sadnja i razmnožavanje jablana
Što se tiče sadnje ovog drveća, najbolje će rasti na pozicijama s puno sunčeve svjetlosti. Za uzgoj su pogodna ilovasta i pjeskovita, dobro drenirana tla. Iako jablan ima plitko korijenje, ono se dosta razvija u širinu pa treba izbjegavati sadnju u blizini ulica, trotoara, septičkih jama, odvodnih cijevi te stambenih ili bilo kakvih drugih objekata.
Jablan može rasti i na kiselom ili alkalnom tlu pH-vrijednosti 4,5 do 8,5, a ako planirate formirati živu ogradu od jablana, sadnice se sade na razmak od oko 2,5 m između svake. Korijenje sadnica sve do trenutka sadnje treba održavati vlažnim. Rupe u koje će se postavljati sadnice jablana trebaju biti velike toliko da korijenje ima dovoljno prostora.
Postavljaju se na istu dubinu na kojoj su prethodno rasle u rasadnicima u kojima ste ih nabavili. Rupa se zatim ispuni zemljom toliko da sadnice više ne treba pridržavati rukom, potom se dodaje voda pa ostatak zemlje, sve dok rupa nije potpuno ispunjena. Na kraju još jednom treba dobro zaliti vodom.
Kao što je spomenuto na početku, jablan pripada porodici vrba koje su poznate po tome da se lako mogu razmnožavati reznicama. Reznice dužine oko 50 cm uzimaju se s matičnih biljaka dok su one u stanju mirovanja. Rez kod uzimanja reznica mora biti čist i ravan, zato je potrebno imati oštre škare ili nož. Sade se odmah po uzimanju, tako da se postave u zemlju do pola. Iznad zemlje se trebaju nalaziti barem dva pupoljka.
Uzgoj i održavanje jablana
I muška i ženska stabla jablana imaju određene nedostatke kada je u pitanju uzgoj, a zajedničko im je to što su podložni obolijevanju i napadima štetnika pa imaju relativno kratak životni vijek u odnosu na drugo drveće - 15 godina. Ženska stabla jablana, kao i stabla topole, ispuštaju veliku količinu snježnobijelih niti, dok je kod muških stabala problem to što obilno proizvode pelud.
Stabla jablana obično nije potrebno orezivati jer ona uglavnom formiraju prihvatljiv oblik, ali to ne znači da nije potrebno poduzimati određene radnje kada je u pitanju održavanje jablana. Treba redovito čistiti otpalo lišće, a ženska stabla otpuštaju i bijele niti koje mogu stvarati nered. Jablan ima lomljive grane pa će biti potrebno skupljati i otpale grančice, a ako radite nešto oko ovog drveta, trebate to obavljati oprezno jer ima tanku koru koju je lako oštetiti.
Iako jako rijetko, neki se odluče uzgajati jablan kao živu ogradu. Budući da on ima kratak životni vijek, pored njega se obično zasadi i neko drugo drveće koje mu ne predstavlja konkurenciju. Kako bi se spriječilo pretjerano širenje korijena jablana, rupe se prije sadnje izoliraju poliuretanskom zaštitnom pregradom debelom oko 40 milimetara. Kada stabla jablana krenu propadati i dođe vrijeme za njihovo uklanjanje, nije dovoljno samo ih porezati, nego treba izvaditi i korijen te pripaziti da nema nikakvih ostataka u tlu.
Bolesti i štetnici
Osjetljivost na bolesti i štetnike jedan je od glavnih nedostataka jablana. S vremenom oboli od gljivičnih bolesti koje uzrokuju diskoloraciju te sušenje debla i grana. Prije nego dođe do odumiranja, mogu se pojaviti i štetnici koji dovode do toga da stabla izgledaju deformirano i neprivlačno pa je najbolje potpuno ih ukloniti čim se pojave prvi simptomi zaraze.
Najčešća bolest je rak stabljika i nju je nemoguće spriječiti. Eventualno se može usporiti tako da se odmah pri pojavi prvih simptoma odrežu i spale zaražene grane.
Povijest jablana
Jablan je kultiviran u 17. stoljeću u Lombardiji, regiji na sjeveru Italije. Uzgoj se iz Italije prvo proširio u Francusku, zatim u Englesku, a nakon toga i na područje Sjeverne Amerike. Budući da je porijeklom s područja Mediterana, jablanu ne smetaju duga i sušna ljeta, ali isto tako može rasti u vlažnijim uvjetima. Šezdesetih godina prošlog stoljeća često se sadio na golf igralištima.
Bjelogorično drveće
Jablan je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.
Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu. Osim jablana, vrste koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast lužnjak i kitnjak, topola, divlji kesten, grab, jasen, lipa, bazga, bagrem, divlja trešnja, platana, lijeska, pitomi kesten, javor, joha, breza, brijest, vrba te stabla raznih voćaka.
Foto: Bluesnap/Pixabay
Odgovori