Perunika (lat. Iris) je veoma cijenjena cvjetnica koja je česta na našem području i značajna za kulturu. Jedna je od 60-ak vrsta iz porodice perunikovki (Iridaceae) koje su ime dobile upravno po ovoj značajnoj vrsti. Od ostalih poznatijih vrsta pripadaju joj gladiola, frezija i šafran. Ime je dobila prema grčkoj božici duge Iris, a na hrvatskom prema staroslavenskom bogu Perunu, glavnom božanstvu staroslavenske mitologije. Legenda kaže kako je božica Iris slala ljudima poruke preko duge, a na mjestu na kojem je ona dotakla tlo je izrastao ovaj raskošan cvijet. U narodu se još naziva i sabljica, bogica, kaćun nebeski ili mačinac.
Perunika ili iris je višegodišnja zeljasta cvjetnica. Korijen je rizom koji se širi horizontalno i omogućuje joj lako i brzo širenje. Listovi su tanki i uski, nemaju peteljku i rastu izravno iz zadebljanog rizoma, sužavaju se prema kraju te su zelenkasto srebrene boje. Na dodir su hrapavi i veoma čvrsti. Raspoređeni su naizmjenično u dva reda. Stabljika je mesnata i uspravna te može narasti i do 100 cm visine. Cvjetovi su krupni, mekanih i valovitih latica i prošarani crnim uzorcima. Najčešće su ružičaste i ljubičaste boje koja gradira prema tamnijoj od dna latice. Ipak, mogu se naći i u bijeloj ili žutoj boji. Plod je čahura puna duguljastih sjemenki.
Perunika je veoma važna za naše područje jer postoji nekoliko vrsta koje su samonikle na ovom području. Odgovara joj kontinentalna klima, ali i močvarna staništa. Osim toga, lako se prilagođuje raznim klimatskim uvjetima i ne podnosi suha i topla područja, već vlažniju i hladniju klimu. Može rasti i u planinskim krajevima, a zbog svojih je raskošnih cvjetova omiljena za uzgoj u vrtovima i za proljetne aranžmane.
Srodnici
Vrste perunike
Trenutno u svijetu postoji više od 300 vrsta perunike koje rastu kao samonikle biljke. Na našem je području zabilježeno nekoliko vrsta koje rastu kao divlje te nekoliko endemskih vrsta, od kojih je strogo endemska jadranska perunika i šire raširena hrvatska perunika. Ipak, zbog svog lijepog cvijeta, perunika je doživjela pravi skok u nastajanju hibrida i kultivara u posljednje vrijeme, pa je zbog toga nemoguće odrediti točan broj vrsta koje postoje. Same se vrste razlikuju između sebe, pa se perunike mogu podijeliti u dvije skupine: patuljaste perunike koje imaju kraću stabljiku i jedan cvijet te visoke perunike. Donosimo najznačajnije i najčešće vrste iz svake skupine.
Obična perunika
Obična perunika je predstavnik vrste i potječe s njemačkog područja. Radi se o visokoj perunici koja ima uspravne i mesnate stabljike, a cvijet joj je najčešće tamnoljubičaste boje. Zbog sitnih dlačica unutar cvijeta se naziva i bradata perunika.
Jadranska perunika
Ova se vrsta svrstava u patuljaste perunike jer ima izrazito nisku stabljiku koja može narasti do 5 cm. Ima samo jedan cvijet ljubičaste boje i sitne dlačice modre ili bijele boje koje podsjećaju na bradu. Spada u biljke koje uskoro mogu biti ugrožene, a nalazi je se u dijelovima Dalmacije i na otocima.
Panonska perunika
Panosnka perunika također spada u patuljaste vrste, ali je ipak više od prethodne. Cvijet joj je najčešće žute boje, uskih latica i pun dlačica na unutarnjim dijelovima. Raste na kontinentalnom području, a posebno joj odgovaraju pješčana tla.
Hrvatska perunika
Hrvatska perunika je najraširenija visoka perunika na našim prostorima. Cvjetovi su intenzivno ljubičaste boje s žutim mrljama u središtu. Kao vrlo dekorativna, ugrožena je i smatra se rijetkom vrstom. Nalazi se na području Strahinjščice, Samoborskog gorja i Medvednice, a može rasti i na dubokim, ali i plitkim vapnenačkim tlima.
Uskolisna perunika
Uskolisna perunika je češća vrsta koja se može pronaći u šumama, a za razliku od ostalih vrsta, cvjeta kasnije i to od svibnja do lipnja. Listovi su tanki nekoliko centimetara i viši su od stabljike, pa sliče na vlati trave. Cvjetovi su manji i veoma mirisni.
Močvarna perunika
Močvarna perunika je jedna od najrasprostranjenijih vrsta po cijelom svijetu, a na našim područjima raste upravo uz močvarna i vlažna područja oko rijeka. Poznata je po svom žutom cvijetu bez karakteristične bradice, a latice su prošarane crvenkastim žilicama. Najčešće cvjeta od travnja do lipnja.
Blijeda perunika
Ova je perunika često poznata pod nazivom lažno blijeda perunika, a ime je dobila prema svjetlijim listovima za razliku od drugih vrsta. Cvjetovi su manji, ali ih na jednoj stabljici ima više. Ljubičaste su boje s izrazito žutom bradom. Najviše se može pronaći na priobalju i raste na plitkom, kamenom vapnenačkom području.
Sibirska perunika
Sibirska perunika se najviše razlikje po listovima koji su zaobljeniji i tamnije boje. Stabljika joj je šupljikava, a najčešće ima tri cvjieta koji variraju od nježnoljubičaste do bijele boje s karakterističnom žutom bradicom, a cvatu od svibnja do lipnja. Najčešće se nalazi na močvarnim i vlažnim područjima.
Uzgoj perunike
Perunika je dekorativna biljka koja se lako prilagođava raznim klimatskim uvjetima, pa ne začuđuje da se često uzgaja kao ukrasna biljka. U nastavku donosimo sve savjete kako ju uzgojiti i kako dobiti raskošne cvjetove.
Tlo
Perunike vole rahla i plodna tla, a često uspijevaju i na pjeskovitim tlima i kamenjarima. Ovisno od vrste, vole suhe i kamenite podloge, dok neke uspijevaju na močvarnim područjima. Prije sadnje je potrebno obaviti osnovnu i dodatnu obradu tla. Kada se sadi u proljeće, važno je duboko izorati tlo u jesen. Prije same sadnje je potrebno razbiti pokoricu, ali je važno ostaviti donji dio, natopljen vodom, netaknut.
Klima
Perunika je biljka umjerene kontinentalne klime i dobro prezimljava niske temperature i snažne zime. Ipak, voli i toplija područja, pa neke vrste rastu na osunčanim područjima i kamenitim podlogama. Dobro podnose blizinu vode i posolice, a otporne su i na gradska onečišćenja pa rastu u gradskim vrtovima. Prilagodljive su, pa mogu rasti i u sjeni, ali općenito vole sunčanija mjesta rasta. Rastu do 700 metara nadmorske visine i preferiraju ravno tlo. Većina ih tijekom povećanja temperature i smanjenja vlažnosti prekida vegetacijsko razdoblje.
Vrijeme sadnje
Perunike se sade u jesen, iako je optimalno posaditi ih krajem ljeta kako bi se korijen primio i pripremio za hladnu zimu i cvjetanje u kasno proljeće. Može preživjeti temperature i do -15°C, ali najbolje uspijeva na 15°C.
Slaganje kultura
S obzirom na to da rano cvjeta, perunika se najčešće uzgaja kao predkultura. Na istom se mjestu može uzgajati do 3 godine, a nakon toga je potrebno izvaditi rizome. Ako se uzgaja kao druga kulturu, potrebno je zemlju dobro očistiti od korijenja i odgovaraju joj kulture koje su prethodno dobro gnojene organskim gnojivom. Dobro se slaže s drugim biljkama koje cvjetaju rano, recimo božurom, artemizijom, ljiljanom, raznim sukulentima i pupavicom ili biljkama koje vole hlad kao što je rosopas.
Ako želite posaditi biljku koja će biti korisna i jestiva, lukovi poput medvjeđeg luka, češnjaka i vlasca vole suhe uvjete i većina proizvodi relativno malo lišća, stoga je mješavina ranih sorti koje cvjetaju prije perunika dobar i koristan izbor za sadnju između njih.
Također dobro rastu s drugim korisnim biljnim i začinskim vrstama kao što su lavanda, mačja metvica, ehinacea, rudbekija i kadulja. Trave su dobar izbor i cvjetat će tijekom cijele sezone pa sve do jeseni. Za najbolje rezultate preporučuju se sorte koje nisu previše bujne i invazivne.
Faza mirovanja
Perunika prestaje s vegetacijskim razdobljem kada se smanji vlažnost zemlje i temperature povećaju. Tijekom ljetnih suša potrebno ju je jednom tjedno zaliti. Prije zime, tj. nakon sadnje, je poželjno nasad prekriti rahlom zemljom i slamom ili agrotekstilom kako bi je zaštitio od smrzavanja. Tijekom zimskih mjeseci biljka može izdržati pod nanosima snijega, ali ga je poželjno micati kako ju ne bi oštetio.
Sadnja perunike
Perunike ili irise je lako uzgojiti iz samo jednog primjerka ili dijelića rizoma, pa su veoma poželjne u vrtovima. Osim toga, u današnje su vrijeme popularne i kao komercijalna vrsta. U nastavku donosimo što je sve potrebno za uspješan uzgoj.
Sadnja sjemena
Iako je sadnja iz sjemena jako rijetka, u zadnje se vrijeme ponovno počela prakticirati zbog jednostavnijeg skladištenja sjemena koje, osim što zauzima manje prostora, duže i zadržava pogodnost klijanja. Biljkama se režu ocvale glavice kako ne bi trošile energiju na stvaranje sjemena. Ipak, kada se pojave čahure sa sjemenkama, može ih se posušiti za sljedeću sezonu.
Sjemenke se siju u proljeće u rahlu i humusnu zemlju te se zaliju i prekriju folijom koja stvara idealne uvjete za klijanje. Biljka će cvasti tek nakon dvije godine. Zanimljivo je da na početku izdanci izgledaju kao trava, ali nemojte ih nikako počupati.
Sadnja rizoma
Za uzgoj iz rizoma se koriste manji rizomi koji se ne mogu sušiti i koristiti za preradu. Važno je da su rizomi čvrsti i pravilno skladišteni te da imaju razvijen korijen. Sade se u zemlju korijenom prema dolje, a na velikim se površinama mogu saditi i sijačicom za krumpir. Nakon sadnje je rizom potrebno dobro ogrnuti zemljom kako se ne bi smrznuo tijekom zime. Optimalno ga je saditi na 8 cm dubine i ostaviti do 30 cm između svake biljke te 50 - 70 cm između redova. Kod takvog je rasporeda za hektar površine potrebno i do 80 000 sadnica.
Uzgoj u vrtu
Kada se uzgaja na otvorenom, peruniku ili iris je poželjno posaditi na sunčano ili polusjenovito mjesto. Najvažnije je urediti tlo na kojem će rasti, pa teška i glinasta tla zahtjevaju dobro usitnjavanje i obogaćivanje pijeskom. Može se uzgajati i u kamenjarima, a nakon što ocvjeta će njezino dekorativno lišće i dalje ukrašavati okoliš. Iako najčešće raste samostalno, dobro se slaže i u cvjetnim kombinacijama s drugim cvijećem.
Uzgoj u stakleniku
Perunike su veoma otporne biljke i dobro podnose hladnije zime, pa uzgoj u stakleniku nije potreban. Najčešće se uzgajaju mladice iznikle iz sjemena ili se pripremaju presadnice za novu sezonu. Tada ih je potrebno uzgajati na visokim gredicama i uz minimalno 15°C. Potrebno im je pružiti minimalno 8 sati danjeg svjetla, a staklenik redovito provjetravati. Važno je osigurati sustav navodnjavanja, koji može biti i špricanje ili kap po kap te koristiti kišnicu ili demineraliziranu vodu za polijevanje. Kako bi dobili optimalne rezultate, biljke je potrebno saditi u zasebnim kontejnerima u humusnu i mineralnu zemlju pomiješanu s pijeskom. U proljeće su biljke spremne za prodaju i može ih se iznijeti na otvoreno.
Uzgoj u posudama
Perunika može biti veoma dekorativna biljka u posudama za uzgoj na terasama ili balkonima. Kod takvog se uzgoja preporučaju patuljaste vrste čije lišće neće zagušiti prostor. Važno je odabrati dublju posudu za sadnju s mogućnosšću otjecanja vode. Zemlju za sađenje je potrebno pomješati s pijeskom te rizome ukopati do 10 cm dubine.
Kako se rizom širi, potrebno je svake godine izvaditi ga iz zemlje, odrezati dijelove i prorjediti nasad te obogatiti novom zemljom te zalijevati jednom tjedno i hraniti tijekom razvitka pupova. Poželjno mjesto je polusjenovito, zaštićeno od izravnog vjetra ili onečišćenja.
Održavanje nasada
U održavanje nasada spada okopavanja i ogrtanje rizoma. Okopavanje se izvodi dva ili tri puta godišnje, ovisno o pokorici i zakorovljenosti površine. Može se izvoditi ručno ili strojno, ovisno o plodoredu. Prilikom okopavanja se miče korov s korijenom te se gornji sloj zemlje razbija. Tijekom međurednog kultiviranja je moguće ukloniti višak zemlje i iskoristiti je za prekrivanje rizoma koji vire iz zemlje.
Održavanje i njega
Održavanje perunika ili irisa je veoma jednostavno, a njhovo se lišće i nakon cvjetanja može održavati kao dekorativan element u vrtu, pa su pogodne za one koji nemaju puno vremena posvetiti se cvijeću. Donosimo sve savjete kako bi nasad perunika izgledao zdravo i njegovano.
Zalijevanje
Perunike ili irisi cvjetaju tijekom travnja ili svibnja, kada je povećana količina padalina koja zadovoljava njihove potrebe za vodom. Rastom temperatura njihova se aktivna vegetacija smanjuje, pa im nije potrebno stalno zalijevanje. Ipak, tijekom dužih sušnih razdoblja ih je dobro politi kišnicom. Vole močvarna i vlažna tla, pa im ne smeta ni duže zadržavanje vode.
Gnojidba
Prihranjivanje perunika se dijeli na ono prije sadnje te tijekom vegetacijskog razdoblja. Tijekom osnovne obrade tla, poželjno je tlo obogatiti organskim gnojivom, posebno na siromašnim i plitkim tlima. Osim toga, može se nadohranjivati mineralnim gnojivima za vrijeme rasta. Optimalno je koristiti gnojiva bogata dušikom, kao što je NPK, ali tek nakon provedene analize tla.
Razmnožavanje
Perunika se može razmnožavati sjemenom ili dijeljenjem rizoma. Sjeme je rjeđi način razmnožavanja, a potrebno ga je sakupiti nakon što čahura sazrije. Nakon pucanja čahure, rasprostri se na suncu kako bi se posušilo i sprema se u papirnatu vrećicu kako bi prezimilo na tamnom i hladnom mjestu. Slabije je klijavosti, pa ga je potrebno stratificirati držanjem u hladnjaku na 24 sata i prije direktne sjetve namočiti u vodu na 12 sati.
Dijeljenje biljke rizomima je najbolje napraviti u jesen. Lopatom se iskopa dio zemlje u kojem rastu rizomi te se škarama podijele na manje dijelove. Važno je da svaki dio razvijen korijen, pregleda se od nametnika ili bolesti, a mekše dijelove ukloni. Nakon toga im se skrati lišće te se presade na željeno mjesto. Ovo je puno brži i učinkovitiji način uzgoja.
Presađivanje
Perunika se presađuje tijekom kasnog ljeta i početkom jeseni. Prilikom presađivanja se dijele rizomi, ali i provjerava njihovo stanje. Gustoća biljke se smanjuje te je potrebno ostaviti dovoljno vremena da se privikne prije faze mirovanja. Nakon presađivanja, postoji mogućnost da će biljci trebati dvije godine da dosegne puni cvat, pa ne očekujte rezultate odmah u proljeće.
Pomlađivanje
Proces pomlađivanja uključuje podjelu grma na manje dijelove, s uklanjanjem starih i slabih dijelova te presađivanje svakog dijela u novo mjesto. Ova podjela osigurava da svaka biljka bude dovoljno velika i snažna za proizvodnju bujnih cvjetova čime se produžuje njihov životni vijek i osigurava njihov zdrav rast.
Prorjeđivanje
Perunike se mogu prorjeđivati ovisno o gustoći nasada. Kod pregusto posađenih ili kada se nakon godina uzgoja rizom proširi, poželjno ga je izvaditi i smanjiti gustoću biljaka što omogućuje bogatije cvjetove, veće lišće i ljepši i prozračniji uzgojni oblik.
Rezidba
Nakon cvatnje, poželjno je ukloniti ocvjetale glavice kako se daljnja energija ne bi trošila na proizvodnju sjemena. Osim toga je moguće orezati lišće do zadebljanog dijela kako bi se smanjilo vrijeme vegetacije. Također, mogu se ukloniti suhi ili bolesni listovi.
Zaštita od vjetra
Perunika može biti osjetljiva na jake vjetrove, posebno ako su mlade biljke ili ako su cvjetovi veliki i teški. Jaki vjetrovi mogu oštetiti stabljike i cvjetove, što može uzrokovati da biljka prestane s cvjetanjem ili da cvjetovi otpadnu prerano. Stoga ju je potrebno zaštititi od jakih vjetrova, posebno ako se nalazi u području s čestim vjetrovitim uvjetima.
Postoje nekoliko načina da se iris zaštiti od vjetra. Prvi je postavljanje zaštitnih zidova od drveća ili grmlja koji će zaštititi biljku od direktnih udara vjetra. Drugi način je postavljanje štitnika za vjetar koji može biti napravljen od drvenih ili plastičnih šipki. Treći način je ukopavanje biljke tako da je stabljika čvršće ukopana u tlo, što će smanjiti vjerojatnost oštećenja od vjetra.
Zaštita preko zime
Zaštita preko zime ovisi o vrsti irisa ili perunike i klimatskim uvjetima u kojima rastu. Neki irisi su otporniji na mraz i zimu od drugih. Ako je riječ o vrstama irisa koji su osjetljiviji na mraz i zimu, može biti potrebno neke mjere zaštite kako bi se osiguralo njihovo preživljavanje i produžilo vrijeme cvatnje. Na primjer, može ih se zaštititi pokrivanjem tla oko njih vrtnim kompostom ili slojem lišća ili pokrivanjem biljaka netkanim materijalom, poput agrotekstila ili vreća za smeće.
Bolesti
Perunike su veoma otporne biljke koje se lako prilagođavaju staništima, pa su čak otporne i na močvarna područja. Ipak, napadaju ih gljivične bolesti koje se prenose s drugih biljaka i mogu uzrokovati estetske probleme. U nastavku donosimo koje su to.
Mozaik perunike
Mozaik perunike je gljivična bolest koja se stvara ako se voda predugo zadržava na lišću. Kao i ostale bolesti iz te skupine, može se prenijeti s druge biljke ili zaraženog tla. Napada listove koje isprva imaju žute točkice, ali se kasnije povezuju u mrlje koje mogu prekriti i cijeli list. Napadnut list se uskoro suši, što može utjecati i na prinos cvijeća. Riješiti ih se može korištenjem fungicida ili zdravih jedinki.
Pjegavost lista
Još jedna bolest koja napada list uzrokovana je virusima čiji su simptom žute pjegice na listovima. S vremenom se one suše i uzrokuju rupice u listu, a mogu se i proširiti na veće dijelove. Osim estetske štete, nemaju značajniji utjecaj na biljku.
Štetnici
Perunika nema značajnije štetnike karakteristične za tu vrstu, ali ju mogu napasti ostali štetnici s drugih biljaka u blizini. U nastavku donosimo koji su to i kako ih se riješiti.
Lisne uši
Lisne uši su česti nametniciu proljeće koji se hrane sokovima biljke. Nerijetko se pojavljuju i na perunici, ali ne uzrokuju značajnije štete već su estetski problem. Najveći je problem što ostavljaju slatku vodicu na koju se lakše primaju bolesti. Riješiti ih se može špricanjem vode sa sapunom.
Puževi
Puževi su općeniti vrtni nametnici koji se hrane lišćem perunike ili irisa, a koje podsjeća na vlasi trave. Veći nasad puževa može pojesti i cijele listove te biljka gubi energiju potrebnu za cvjetanje. Riješiti ih se može postavljanjem raznih zamki, palente, pive ili brončane žice oko biljaka ili ručnim sakupljanjem.
Upotreba perunike
Iako je očita upotreba perunike kao ukrasne biljke zbog lijepih cvjetova, ona ima značajnu primjenu u narodnoj medicine i današnojoj kozmetičkoj industiji.
Berba
Rizomi se beru nakon dvije do tri godine sadnje. Vadi se krajem ljeta ili početkom zime, kada sve cvijeće ocvate. Mogu se vaditi i u rano proljeće, ali prije vegetacije i to ručno, lopatom, ili kopačicama za korjenasto povrće. Nakon toga se operu od zemlje i očiste od korijena ili žilica. Manji rizomi se koriste za daljnji uzgoj, dok se veće nareže na polovice. Od 1 ha perunike može se dobiti 10.000 kg sirovih i 2.500 kg suhih rizoma. Ako se beru kao rezano cvijeće, potrebno ih je brati oštrim škarama prije nego što su se svi cvjetovi do kraja otvorili.
Narezani rizmi se suše na izravnom suncu ili u sušnici na 50°C dok ne ishlapi sva tekućina, nakon čega se pakiraju za daljnju upotrebu. Osušeni rizom je tvrd, bijele ili svjetložute boje i miriše na ljubičicu.
Skladištenje
Kao rezano cvijeće, perunika se skladišti na hladnijem prostoru u posudama s vodom do tjedan dana. Stalno mijenjanje vode može produžiti njezin životni vijek.
Osušeni rizom se pakira u jutene vreće i drži na hladnom i tamnom mjestu s posebnom pažnjom na brizi protiv insekata. Može se održati i do nekoliko mjeseci.
Kozmetika
Najveći dio upotrebe perunike je za proizvodnju praha koji se koristi u parfemima ili osvježivačima. Osim toga, od osušenih se rizoma proizvodi i eterično ulje. Rizom ima snažan miris ljubičice koji se koristi u parfemima ili osvježivačima zraka, ali i kao mirisni dodatak kremama i uljima za tijelo. Bogat je mineralima koji jačaju elastičnost kože i vraćaju sjaj. Sok iz svježeg korijena se koristi za uklanjanje pjega. Iz cvjetova se izrađuje ljubičasta ili plava boja koja se koristi u kozmetici ili prehrambenoj industriji.
Medicina
Perunika ima široku primjenu u narodnoj medicini. Koristi se mljeveni rizom koji se može dadavati kao dodatak hrani ili se poiješati u vodi i napraviti napitak. Pije se kod problema s jetrom ili žući, ali je potrebno paziti kod količine unošenja. Osim toga, pomaže kod migrene i problema s menstrualnim grčevima i ženskim spolnim sustavom. Pomaže i kod začepljenih žućnih puteva te se koristi kao dijauretik.
Zanimljivosti
Perunika ili iris je veoma rasprostranjena biljka i uzgaja se već više od tisuću godina. Njezino najstarije spominjanje je u starom Egiptu gdje su je vladari držali uz žezlo kao simbol moći. U staroj Grčkoj i Rimu su je držali u vrtovima bogataša, a nakon Srednjeg vijeka je započela njihova masovna upotreba u kozmetici i proizvodnji parfema. Danas je najznačajniji njezin hortiklutlurani značaj, pa se diljem svijeta proizvodnje sadnice za privatni uzgoj.
Perunika je na značaju dobila u vrijeme prvih Slavena na našim područjima koji su njezin korijen vezali oko djetotovog vrata kao zaštitu od uroka.
Često se koristi kao motiv u slikama ili vezovima na narodnim nošnjama, ali i u djelima popularnih svjetskih umjetnika kao što je Vincent van Gogh.
Perunika je proglašena hrvatskim nacionalnim cvijetom, a zanimljivo je kako se do toga došlo. Naime, prije izložbe cvijeća u Japanu 2000. godine, shvatilo se da Hrvatska nema nacionalni cvijet, pa je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosi donijela odluku da se peruniku ili iris proglasi službenim nacionalnim cvijetom.
Foto: Capri23auto / Pixabay
Odgovori