Grožđe (lat. Vitis) je plod vinove loze (lat. Vitis vinifera) i jedna je od najstarijih kultiviranih biljaka na svijetu. Pripada porodici lozolika (Vitales). Danas postoji oko 8.000 vrsta grožđa na cijelom svijetu od čega je nešto više od 100 namijenjeno proizvodnji vina.
Grožđe raste na drvenastoj lozi koja se uz pomoću vitica penje u visinu, čak i do 17 m, a u vinogradarstvu se oblikuje da raste grmoliko radi lakšeg branja grožđa. Jestivi listovi su naizmjenični, nazubljeni, dužine 7 - 15 cm te su dugačkom stapkom pričvršćeni za deblo.
Loza ima zeleni cvijet koji raste u grozdovima i iz kojih se razvija plod. Razdoblje cvatnje traje nekoliko dana, nakon čega se na mjestu cvjetova razvija zeleni plod koji s dozrijevanjem mijenja svoju boju. Plod je bobica unutar čije sočne pulpe se razvija sjeme. Boja grožđa se kreće u rasponu od crne, žućkaste, crvene, jantarne.
Ovisno o boji bobica grožđe se obično dijeli na bijelo i crno, iako je "bijelo" grožđe zapravo zelene boje, a evolucijski je nastalo iz ljubičastog ("crnog") grožđa.
Dozrijeva tijekom kolovoza i rujna, a u Dalmaciji i Istri dozrijeva ranije nego u kontinentalnoj Hrvatskoj. Kad je riječ o vinskim sortama, grožđe za suha bijela i crna vina se bere krajem kolovoza i početkom rujna, a grožđe namijenjeno za kasnu berbu se bere kasnije, dok se količina šećera u grožđu ne popne na odgovarajuću razinu koja se više ne mijenja. Stolne vrste grožđa imaju širok raspon sazrijevanja, ovisno o kojoj se sorti radi, pa tako postoje i sorte koje dozrijevaju već tijekom srpnja.
Sorte grožđa
Postoji mnogo sorti grožđa koje se uzgajaju, ali osnovna podjela je prema boji grožđa: bijeloj i crnoj sorti. Bijele sorte grožđa koje se uzgajaju diljem svijeta uključuju graševinu, malvaziju istarsku, pinot bijeli, chardonnay i sauvignon blanc, kao najvažnije dok se od crnih sorti grožđa najviše uzgajaju merlot, cabernet sauvignon, syrah, pinot crni, frankovku i teran.
Važno je napomenuti da postoje i neke autohtone sorte grožđa koje se uzgajaju samo u Hrvatskoj, kao što su plavac mali, malvazija istarska, debit i druge.
Graševina
Graševina je bijela sorta grožđa koja se uzgaja uglavnom u kontinentalnom dijelu Europe, a posebno je poznata po uzgoju u Hrvatskoj, Mađarskoj i Austriji. Smatra se jednom od najvažnijih i najpopularnijih sorti. Daje voćno i svježe bijelo vino visoke kiselosti i srednje zlatne boje. Arome graševine variraju ovisno o uzgojnom području, ali mogu uključivati okuse citrusa, zelene jabuke, breskve i kruške. Vina od graševine mogu biti suha ili poluslatka, a često se koriste u blendovima s drugim sortama grožđa.
Malvazija istarska
Malvazija istarska je bijela sorta grožđa koja se uzgaja u Istri i okolnim područjima u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji. Smatra se autohtonom sortom Istre, a poznata je i pod nazivima malvazija, malvasia ili malvazija bijela. Dje vina bogata aromama i voćnosti, s notama zrelog voća poput breskve, marelice i dinje te biljnih aroma poput kadulje i mente. Vina od malvazije istarske mogu biti suha ili slatka, ovisno o načinu proizvodnje i području uzgoja.
Ima srednje velike grozdove i bobice, a brzo sazrijeva i ima visok prinos. Otporna je na sušu i toplinu te se lako uzgaja svim mediteranskim područjima.
Pinot bijeli (Pinot Blanc)
Pinot bijeli (Pinot Blanc) je sorta bijelog grožđa koja se uzgaja diljem svijeta, a posebno je poznata u Francuskoj, Njemačkoj i Austriji. Grozdovi su srednje veličine, a bobice su bijele, okrugle i tanke kore. Vina od pinota bijelog su svijetle boje i imaju aromu zrelog voća, poput jabuka, krušaka i breskvi, suha su, ali mogu biti i poluslatka. Ima srednje do visoku kiselost. Često se koristi u blendovima s drugim sortama grožđa, ali se može koristiti i kao monosortno vino.
Chardonnay
Chardonnay je sorta bijelog grožđa koja se uzgaja diljem svijeta, ali je posebno poznata u Francuskoj i Americi. Grozdovi su srednje veličine, a bobice su zlatno žute boje. Vina od chardonnaya su svijetle boje i srednje do visoke kiselosti. Arome vina mogu varirati ovisno o području uzgoja, ali najčešće uključuju arome citrusa, zrelog voća poput jabuka i breskvi, te note badema. Chardonnay se često koristi u proizvodnji vrhunskih vina, uključujući i pjenušava vina, a često se koristi u blendovima s drugim sortama grožđa kao što su pinot bijeli i pinot sivi.
Sauvignon Blanc
Sauvignon Blanc je sorta bijelog grožđa koja se uzgaja diljem svijeta, ali je posebno poznata u Francuskoj, Novom Zelandu i Kaliforniji. Grozdovi su srednje veličine, a bobice su zeleno-žute boje. Vina od Sauvignon Blanc-a su svijetle boje i visoke kiselosti. Arome vina uključuju voćne arome poput zelene jabuke, grejpa, kruške i dinje te biljne arome poput trave, paprike i koprive. Ima prepoznatljivu i intenzivnu aromu koja je jedinstvena i lako prepoznatljiva. Često se koristi u proizvodnji vrhunskih vina, uključujući i pjenušava vina, a često se koristi i u blendovima s drugim sortama grožđa kao što su Sémillon i Chardonnay.
Merlot
Merlot je sorta crnog grožđa koja se uzgaja diljem svijeta, ali je najpoznatija u Francuskoj, posebno u regiji Bordeaux. Grozdovi su srednje veličine, a bobice su tamno plave do crne boje. Vina su tamne boje, s visokim udjelom alkohola i niskom kiselošću. Arome uključuju crveno voće poput trešanja i šljiva, tamno voće poput crnog ribiza i kupina, te biljne arome poput paprike, duhana i čokolade (kakaa). Merlot ima karakterističan i blag okus koji se lako može piti i uživati u njemu. Često koristi u proizvodnji vrhunskih vina, uključujući i blendove s drugim sortama grožđa poput Cabernet Sauvignona, Cabernet Franc i Petit Verdot.
Cabernet Sauvignon
Cabernet Sauvignon je sorta crnog grožđa koja se uzgaja diljem svijeta, a poznata je po svojoj složenosti, bogatstvu i izdržljivosti. Grozdovi su srednje veličine, a bobice su tamno plave do crne boje. Vina su tamne boje s visokim udjelom alkohola i kiselosti. Arome uključuju crveno voće poput crnog ribiza, tamno voće poput crne trešnje i šljive, te biljne arome poput paprike, mente i duhana. Cabernet Sauvignon ima jak i pun okus s dobro izraženim taninima. Najčešće se koristi u proizvodnji vrhunskih vina, uključujući blendove s drugim sortama crnog grožđa poput Merlota, Cabernet Franc i Petit Verdot.
Syrah
Syrah, također poznata i kao Shiraz, je sorta crnog grožđa nastala u regiji Rhône u Francuskoj, ali se danas uzgaja u mnogim dijelovima svijeta, uključujući Australiju, Južnu Afriku i Sjedinjene Države. Poznata je po svojoj intenzivnoj tamnoj boji, bogatoj teksturi i začinjenom okusu. Grozdovi su srednje do velike veličine s ovalnim, tamno plavim do crnim bobicama. Preferira topla područja, a klima utječe na okus i karakter vina koje se od njega proizvodi. Vina su tamna, punog okusa, s visokim udjelom alkohola i taninima, a arome uključuju tamno voće poput crnog ribiza, kupina i šljiva, te začinske arome poput papra, cimeta i crnogoričnog drveća. Syrah se najčešće koristi u proizvodnji vrhunskih vina, uključujući blendove s drugim sortama crnog grožđa poput Grenachea i Mourvèdrea.
Pinot crni (Pinot Noir)
Pinot crni, poznat i kao Pinot Noir, je sorta crnog grožđa porijeklom iz francuske regije Burgundije, ali se danas uzgaja u mnogim dijelovima svijeta. Smatra se jednom od najosjetljivijih i najtežih za uzgoj, ali kada se uzgaja i obrađuje s pažnjom i stručnošću, može dati vrlo elegantna i kompleksna vina. Ima srednje velike grozdove s malim, tamno crvenim do crnim bobicama koje su tanke i krhke. Ova sorta grožđa preferira hladnije podneblje, a klima utječe na okus vina koje se od njega proizvodi. Poznat je po svojoj svijetloj do srednje tamnoj boji, nježnom tijelu, slatkastom voćnom okusu, niskoj kiselosti i mekanim taninima. Arome koje se često nalaze u vinima od ove sorte grožđa uključuju jagode, višnje, maline, šljive, pa čak i naznake tamne čokolade i začina.
Frankovka
Frankovka je crvena sorta grožđa poznata po svojoj dubokoj crvenoj boji i voćnom, začinjenom okusu. Iako je poznata kao Frankovka, naziv je zapravo skraćenica za njezin puni naziv, Frankovka crna ili Blaufränkisch. Potječe iz srednje Europe, posebno iz Austrije i Mađarske, ali se danas uzgaja u mnogim dijelovima svijeta. Vina napravljena od frankovke često su puna s izraženim voćnim aromama, uključujući note šumskog voća poput borovnica, malina i crnog ribiza. Također se mogu primijetiti začinske note poput papra i klinčića.
Uzgoj grožđa
Stolnim sortama, isto kao i vinskima, odgovaraju umjereno topla klimatska područja s dovoljnim brojem sunčanih dana. Pa ipak, stolne i vinske sorte se međusobno razlikuju po morfološkim i proizvodnim obilježjima, jer dok se kod vinskih sorti uzgoj fokusira na stvaranje plodova s visokim proizvodnim karakteristikama dok je estetski izgled manje bitan, dotle je kod stolnih sorti na prvom mjestu izgled grozdova i bobica.
Prema tim zahtjevima treba i planirati agronomske mjere koje će se poduzimati, a koje kod vinskih sorti obuhvaća kako pomno planiranje položaja za vinograd, pripremu tla, navodnjavanja, gnojenja, berbe, transporta grožđa i njegove prerade, a kod stolnih sorti odabir odgovarajućeg sustava uzgoja koji će omogućiti da grožđe neometano visi u prostoru i da se izbjegnu mehanička oštećenja grozdova i bobica.
Tlo
Iako se vinova loza može uzgajati na različitim tlima, a pojedine sorte čak i preferiraju škrta i siromašna tla, ipak postoje neki kriteriji koji moraju biti zadovoljeni da bi urod bio što bolji. Tlo bi trebalo biti lakše, pjeskovitije i dobro drenirano. Tla s velikom količinom gline nisu pogodna za uzgoj vinove loze. Važan je i zračni režim tla, pa stoga idealno tlo za vinovu lozu mora imati mrvičastu strukturu koja se ostvaruje adekvatnom dubinskom obradom tla.
Klima
Hrvatska se nalazi u umjerenom klimatskom pojasu te je uzgoj vinove loze moguć do 350 m nadmorske visine u kontinentalnom dijelu države, a u obalnom dijelu i do 550 m. Optimalna temperatura za razvoj vinove loze kreće se između 25 - 35°C. Previsoke temperature, kao i preniske, mogu uzrokovati trajne posljedice na vinogradima. Stolne sorte vinske loze mogu se uzgajati jedino na obali i u priobalju.
Vrijeme sadnje
Vrijeme sadnje se razlikuje prema područjima na kojima se vinova loza sadi. Ako se sadi u područjima s toplijom klimom, na jugu, tada će vrijeme sadnje biti u prvoj ili drugoj polovici travnja. Ako se sadi u područjima s hladnijom klimom, onda je najbolje lozu saditi u svibnju. U mediteranskim krajevima gdje je klima izuzetno blaga i nema velikih opasnosti od mraza saditi se može i u jesen.
Slaganje kultura
Postoji niz biljaka koje dobro rastu uz vinovu lozu. Svakako se preporučuje odabrati biljke koje ima slične zahtjeve uzgoja. Grožđu je potrebno puno sunca s toplim do umjereno toplim temperaturama, stalno zalijevanje i dobro drenirano tlo, pa bi takve uvjete trebale zahtijevati i biljke koje se sade uz njega, od kojih su samo neke bosiljak, sve vrste graha, grašak, ljekoviti sipan koji pripada porodici metvica, stolisnik, borovnica, djetelina i pelargonija.
U slučaju ljekovitog sipana ili čak stolisnika, pčele vole cvijeće biljke, dok ostatak biljke odbija štetnike i poboljšava okus grožđa. Pelargonije također odbijaju štetnike kao što su skakavci. Djetelina povećava plodnost tla, izvrstan je pokrivač tla i fiksator dušika.
Mahunarke kao što su soja, bob, grah mahunar i grašak djeluju otprilike na isti način i mogu vam dati drugi vertikalni prinos ako ih posadite nakon što se vinova loza razvije. Mnoge mahunarke (zajedno s nekim travama kao što je jednogodišnji ljulj) se nazivaju pokrovnim usjevima i odličan su izbor za osiromašena tla, a s obzirom na to da se vinogradi često sade na lošim tlima, pokrovni su usjevi važne biljke koje će pomoći kvalitetnijem razvoju vinove loze, pa se tako savjetuje posaditi kikiriki, slanutak, leću i lucernu.
Dobri susjedi vinovoj lozi su i tikve poput bundeve (buče), hokaido tikve ili butternut tikve.
Druge biljke koje se mogu saditi uz vinovu lozu zbog svojih svojstava odbijanja štetnika uključuje aromatične biljke kao što su češnjak, luk, vlasac, ružmarin i buhač, a dobro će rasti i posađen ispod stabala brijesta, hrasta, bora ili duda s kojima će mirno koegzistirati i koji će vinovoj lozi pružiti prirodnu sjenu.
Povrće koje je štetno za grožđe i može spriječiti njegov rast su salata, krastavac, rotkvica i kupus. To ne znači da ih ne možete imati u istom vrtu, ali sadnja tog povrća u blizini vinove loze rezultirat će njenim zaostatkom u rastu, često zbog velikih potreba za vodom. Također se preporučuje izbjegavati sadnju vinove loze u blizini stabala crnog oraha jer mnogi vjeruju da juglon (kemikalija iz korijena) može spriječiti rast vinove loze.
Uzgojni oblik
Postoji veliki broj uzgojnih oblika grožđa, a svaki od njih ima specifične karakteristike koje utječu na kvalitetu i količinu grožđa koje se može proizvesti. Jedan od najčešćih uzgojnih oblika je uzgoj po pergolama. Pergole su drvene ili metalne konstrukcije koje se postavljaju iznad vinove loze kako bi se osigurao potreban prostor za rast loze i grozdova te kako bi se olakšalo branje grožđa. Ovaj oblik uzgoja pogodan je za toplije klime i za sorte grožđa koje zahtijevaju puno sunčeve svjetlosti.
Drugi popularni uzgojni oblik je uzgoj po gustom sklopu. Ovaj oblik uzgoja podrazumijeva sadnju vinove loze u redove postavljene u vrlo gustom rasporedu, a omogućuje lozi da raste u visinu, a ne u širinu, što znači da se na manjoj površini može dobiti veća količina grožđa. Ovaj oblik uzgoja je pogodan za uzgoj sorti koje ne zahtijevaju puno sunca, kao i za hladnije klime.
Treći popularni uzgojni oblik je uzgoj po žici. Ovaj oblik uzgoja podrazumijeva postavljanje žica na određenim visinama, na koje se vezuju izdanci vinove loze. Ovaj način uzgoja omogućuje lozi da raste u visinu i da se osloni na žice, što olakšava berbu grožđa i pogodan je za uzgoj sorti koje zahtijevaju puno sunčeve svjetlosti, a karakterističan je za uzgoj grožđa u južnim krajevima.
Postoji još niz drugih uzgojnih oblika grožđa, poput uzgoja po zidovima, uzgoja u amfiteatru i uzgoja u loncima, a svaki od njih ima svoje prednosti i mane te se bira ovisno o karakteristikama sorte grožđa i uvjetima uzgoja.
Faza mirovanja
Razdoblje mirovanja vinove loze nastupa kada otpadne lišće i traje sve do ranog proljeća. Za vrijeme mirovanja vinova loza mora biti izložena hladnijoj temperaturi jer to potiče rast pupoljaka i vegetacije u proljeće.
Sadnja grožđa
Sadnja vinove loze je složen postupak koji uključuje pravilno planiranje mjesta za podizanje vinograda, pripremu zemljišta za sadnju vinograda, raspored loza u vinogradu i samu sadnju.
Ako se vinograd podiže na mjestu gdje je ranije već bio vinograd, dobro je da vremenski razmak bude barem šest godina uz obavezno uklanjanje svih starih i trulih grana i panjeva. Izuzetno je zahtjevan posao podizanja vinograda na mjestima koja su šikare ili gdje do tada nije uopće uzgajana vinogradarska kultura te zahtijeva velika novčana ulaganja i dobro planiranje.
Vinogradi koji se podižu u kontinentalnim područjima ne bi trebali biti usmjereni prema sjeveru, dok oni koji se podižu u priobalnim i obalnim područjima s blagom klimom mogu biti podignuti i na drugim ekspozicijama.
Prije same sadnje vinove loze zemljište se mora iskrčiti, prihraniti, i dubinski preorati. Dubinskom obradom zemljišta postiže se da vinova loza, u prvih pet do šest godina svog života, razvije svoj korijen u rastresitom i dobro dreniranom tlu. Razmaci između redova vinove loze trebali bi iznositi 0,9 - 4 m, a između loza u redu 0,7 - 2,5 m, ovisno o sorti koja se sadi.
Izbor načina sadnje ovisi o površini i osobitostima vinograda kao i o raspoloživoj mehanizaciji. U manjim vinogradima sadnja se obavlja u rupe promjera i dubine 40 cm, na čije dno se stavlja plodna zemlja s tresetom te se sadnica koso polaže u tako pripremljenu zemlju. Veće vinogradarske površine zasnivaju se sadnjom u brazdu uz pomoć traktorskih plugova.
Sadnja sjemena
Grožđe se može razmnožavati iz sjemena, no ovakva metoda rijetko se primjenjuje jer nije izvjesno da će takva biljka zadržati sortne karakteristike matične biljke. Sjemenke se prikupljaju iz velikih i zrelih bobica te se preko zime stavljaju u vlažnu krpu i čuvaju na hladnom oko dva mjeseca na temperaturi 0 - 3°C. Kada ljuska na zrnu pukne, sjemenke se stavljaju na toplo i vlažno mjesto te za tu svrhu može poslužiti i vlažna krpa.
Svaka iznikla biljčica se sadi odvojeno u posude, na dubinu 1,5 cm, a koristiti se može svaki hranjivi supstrat za sobno bilje. Posuda se zatim stavlja na dobro osvijetljeno mjesto, te je optimalna temperatura za razvoj biljke 15 - 20°C.
Mlade biljke se presađuju na otvoreno kada dosegnu visinu od 30 cm. Ovako posađena vinova loza stvorit će grozd tek za 4 - 5 godina.
Sadnja reznice
Razmnožavanje reznica najbolje je obaviti u rano proljeće ili u kasnu jesen kada se odrežu grane na kojima mora biti 7 - 8 pupova te vrh grane tako da na njemu ostanu svi pupovi. Između reza i prvog pupa razmak treba biti oko 1 cm. Reznica se sadi u zemlju tako da izvan zemlje ostanu dva ili tri pupa te se zatim zalije vodom. Ovako posađena reznica mora biti smještena u sjenu i treba pripaziti da zalijevanje nije preobilno da ne bi istrunula.
Kalemljenje
S naprednijim istraživanjem vrsta, znanstvenici su razvili niz podloga koje nisu samo otporne na razne štetnike u tlu, već imaju i bolju toleranciju na uvjete okoliša, uključujući sadržaj vapna, pH i razine vlage. Različite karakteristike podloga također su postale važan čimbenik za uzgajivače u kontroli prinosa. Podloge koje se danas koriste u većini vinograda su hibridi tri vrste.
Vrste Vitis rupestris su vrlo bujne i imaju bolju otpornost na sadržaj vapna u tlu. Vitis riparia je manje otporan na vapno, ali daje slabiju bujnost. Vitis berlandieri je još jedna jaka vrsta s velikom otpornošću na kamenac i dobrom otpornošću na sušu.
U rasadnicima, s ciljem proizvodnje sadnica otpornih na filokseru, uzgajivači provode kalemljenje spajanjem reznica u mirovanju europskih vrsta (izdanak) i američkih vrsta (podloga). Ova metoda se obično radi zimi.
Također se može vršiti cijepljenje na postojeću lozu što omogućuje uzgajivačima promjenu ekspresije sorte grožđa na postojećim trsovima koji već imaju razvijen korijenov sustav, bez njihovog čupanja i presađivanja. Ovo može biti ekonomičan način mijenjanja cijelog vinograda umjesto ponovne sadnje.
Uzgoj u vrtu
Prilikom odabira sorte za uzgoj u vrtu treba uzeti u obzir klimatske uvjete koje na području sadnje važe. Obično se u vrtu uzgaja stolno grožđe, ali nije rijetkost da i vinske sorte nađu svoje mjesto u dobro isplaniranom vrtu. Stolnim sortama vinove loze treba odgovarajući oslonac ili pergola zato što vole rasti u visinu. Mjesto u vrtu na kojem smo odabrali posaditi vinovu lozu mora biti izloženo suncu, zemljište rahlo i dobro drenirano.
Sadi se u proljeće i pri tome je najbolje koristiti jednogodišnje loze od renomiranih uzgajivača. Pravilan odabir tla, mjesta za sadnju, postavljanje odgovarajuće armature za pričvršćivanje loze, redovna prihrana i zalijevanje, rezultirat će bujnim rastom vinove loze koji će godinama razveseljavati svojim slasnim grozdovima.
Uzgoj u plasteniku
Vinova loza je kultura koja je pogodna i za uzgoj u plasteniku. Argumenti za ovakav način uzgoja su da će loza biti zaštićena od smrzavanja tijekom zimskih mjeseci, smanjena je mogućnost napada štetnika, grožđe u staklenicima dozrijeva ranije nego na otvorenom i jednako je kvalitetno kao i grožđe iz vinograda. Ono što je važno je omogućiti određene uvjete koje određena sorta koja se uzgaja zahtjeva.
Uzgoj u posudama
Uzgoj vinove loze u posudama rezultirat će lijepom i dekorativnom biljkom, naravno, uz pravilno održavanje. Najvažniji preduvjet uspješnog uzgoja loze u posudama je odgovarajući potporanj uz koji će biljka rasti, pa u tu svrhu mogu poslužiti bambusovi štapovi ili odgovarajuće metalne konstrukcije.
Prve godine potrebno je da zapremnina posude bude 5 l, a već sljedeće presađuje se u posude zapremine 10 l. Tlo u koje se vinova loza sadi mora biti pH neutralne vrijednosti te se u trgovinama mogu nabaviti posebna namjenska tla za sadnju vinove loze. Sadi se jednogodišnja ili dvogodišnja sadnica kojoj se tri dana prije sadnje korijene podrezuje na dužinu 10 cm i stavlja u vodu. Tijekom proljeća i ljeta ovako posađenu biljku treba obilnije zalijevati, a u jesen i zimu umjereno.
Održavanje nasada
U prvoj fazi vegetativnog ciklusa vinove loze, koja počinje u rano proljeće, potrebno je izvršiti orezivanje i iznošenje pruća iz vinograda, vezanje trsova, skidanje stare kore, prskanje i prihranu dušičnim gnojivima. Svi ovi radovi trebali bi biti dovršeni tijekom travnja, dakle, prije nego se pupovi pojave na lozi.
U drugoj fazi u kojoj se pojavljuju pupovi i rast vegetacije i koja traje 40 - 60 dana, potrebno je izvršiti plijevljenje, zalamanje zaperaka, pinciranje mladica, zaštitu pesticidima.
Najosjetljivija fenofaza razvoja loze je cvatnja i oplodnja, pa je neposredno prije cvatnje potrebno provesti detaljnu zaštitu prskanjem fungicidima i ostalim insekticidima, dok se u vrijeme same cvatnje ne preporučuju ikakve radnje.
Kada cvatnja i oplodnja završe, dolazi do rasta bobica grožđa i tada se izvodi prstenovanje, zalamanje zaperaka, vršikanje, navodnjavanje i kultiviranje tla. Prstenovanje je uklanjanje dijela kore pomoću posebnih škara za prstenovanje, a vršikanje je skidanje vrhova mladica škarama ili strojno, tako da na svakoj mladici ostane petnaestak listova.
U fazi dozrijevanja grožđa, koja nastupa kada bobice prestanu rasti i promijene svoju boju, vrši se prorjeđivanje listova zahvatom zelenog reza kojim se uklanja lišće na mladicama smještenim blizu grozdova, u unutrašnjosti trsa i sa sjeverne strane.
Održavanje i njega
Vinova loza je vrlo zahtjevna kultura čije pravilno održavanje i njega iziskuje dobro poznavanje razvojnih faza biljke i potrebnih tehnika. U prvoj fazi vegetativnog ciklusa vinove loze, koja počinje u rano proljeće, potrebno je izvršiti orezivanje i iznošenje pruća iz vinograda, vezanje trsova, skidanje stare kore, prskanje i prihranu dušičnim gnojivima. Svi ovi radovi trebali bi biti dovršeni tijekom travnja, dakle, prije nego se pupovi pojave na lozi.
U drugoj fazi u kojoj se pojavljuju pupovi i rast vegetacije i koja traje 40 - 60 dana, potrebno je izvršiti plijevljenje, zalamanje zaperaka, pinciranje mladica, zaštitu pesticidima.
Najosjetljivija fenofaza razvoja loze je cvatnja i oplodnja, pa je neposredno prije cvatnje potrebno provesti detaljnu zaštitu prskanjem fungicidima i ostalim insekticidima, dok se u vrijeme same cvatnje ne preporučuju ikakve radnje.
Kada cvatnja i oplodnja završe, dolazi do rasta bobica grožđa i tada se izvodi prstenovanje, zalamanje zaperaka, vršikanje, navodnjavanje i kultiviranje tla. Prstenovanje je uklanjanje dijela kore pomoću posebnih škara za prstenovanje, a vršikanje je skidanje vrhova mladica škarama ili strojno, tako da na svakoj mladici ostane petnaestak listova.
U fazi dozrijevanja grožđa koja nastupa kada bobice prestanu rasti i promijene svoju boju, vrši se prorjeđivanje listova zahvatom zelenog reza kojim se uklanja lišće na mladicama smještenim blizu grozdova, u unutrašnjosti trsa i sa sjeverne strane.
Zalijevanje
Nakon sadnje mladih biljaka potrebno je dosta vode da se ukorijene, pa je dobro pored svake loze napraviti rupu u koju se može ubaciti obična plastična boca s otvorom te tako vršiti navodnjavanje. Potrebno je oko 15 l vode po jednoj biljci. Ne postoje određena pravila koliko često treba zalijevati vinovu lozu, jer to ovisi o lokalnom temperaturnom režimu, području uzgoja, stanju tla, udaljenosti podzemnih voda i količini padalina.
U prvoj godini nakon podizanja vinograda treba zalijevati 10 - 12 puta, a na šljunčanim terenima 16 - 18 puta.
Kada je riječ o stolnim sortama vinove loze, kod sorata rane dobi dozrijevanja navodnjavanje treba skratiti, a kod onih koje kasnije dozrijevaju produžiti. Sustavi uzgoja stolnog grožđa razvijaju veliku lisnu površinu ovih sorti vinove loze, pa je zato i veća potreba za navodnjavanjem u odnosu na vinske sorte.
Navodnjavanje se izbjegava kada loza cvate i u vrijeme oplodnje. Postoje različiti načini navodnjavanja stolnog grožđa:
Navodnjavanje u brazde - primjenjuje se kod ravnih terena.
Navodnjavanje po cijeloj površini- primjenjuje se isključivo na ravnim terenima zbog količine vode koja se pri tome koristi.
Navodnjavanje kišenjem - primjenjuje se na nagnutim terenima.
Navodnjavanje sustavom "kap po kap" - jedan je od najboljih načina navodnjavanja koji omogućava točno praćenje potrošnje vode.
Navodnjavanje sustavom podzemnih kapaljki - najbolji način navodnjavanja, ali ujedno i najskuplji jer zahtijeva ulaganje u sustav cijevi ukopanih u zemlju.
Gnojidba
Vinskim sortama vinove loze su za pravilan rast, razvoj i davanje prinosa potrebni brojni mikroelementi i makroelementi. Gnojenje se može obavljati gnojivima koja se koriste i kod drugih poljoprivrednih kultura. Najpouzdaniji način utvrđivanja kolike su potrebe vinove loze za azotom, fosforom i kalijem je kemijska analiza koncentracije ovih elemenata u zemlji i lišću. Organska gnojiva te fosforova i kalijeva mineralna gnojiva mogu se primjenjivati od jeseni do proljeća. Azotna gnojiva se dodaju u proljeće kada vinova loza započinje s vegetacijskim ciklusom.
Kod stolnih sorti vinove loze također se obavlja kemijska analiza tla i biljnog materijala radi utvrđivanja točnih potreba za određenim elementima, ali i vizualno opažanje nasada vinove loze. Prije samog podizanja vinograda potrebno je provesti meliorativnu gnojidbu.
Razmnožavanje
Vinova loza se razmnožava vegetativno na četiri načina: kalemljenjem, reznicama, položenicama i potapanjem čokota.
Kalemljenje se temelji na spajanju zrelih i zelenih dijelova podloge. Za uspješno kalemljenje treba odabrati dobre primjerke vinove loze, a sadnja se obavlja prije smrzavanja zemlje. Grančica vinove loze se uzima u vrijeme mirovanja te se skrati na jedan pupoljak po grančici. Na kalemu napravimo rez kao i na podlozi, a zatim u taj rez ubacujemo kalem te precizno i hermetički zamotamo kalemljeno mjesto.
Razmnožavanje položenicama obavlja se tako što se koristi izdanak sa susjednog čokota te se u zemlju polaže njegov središnji dio, a na vrhu vrši prikraćivanje.
Potapanje čokota obavlja se potapanjem cijelog čokota na kojem se ostavljaju dva lastara koja strše iz zemlje, i koja treba privezati za kolac.
Presađivanje
Presađivanje vinove loze dobro je učiniti do početka proljeća i novog vegetacijskog ciklusa. Trs je potrebno dobro orezati, a zatim otkopati što je dublje moguće. Treba voditi računa o tome da što više zemlje ostane oko korijena. U rupu u koju se loza presađuje treba staviti stajskog gnojiva ili komposta i dobro zatrpati.
Pomlađivanje
Pomlađivanje loze se obavlja njenim redovitim obrezivanjem i prorjeđivanjem. Pomlađivati se mogu ogranci i krakovi na trsu.
Prorjeđivanje
U uzgoju vinove loze primjenjuje se prorjeđivanje grozdova, prorjeđivanje bobica i prorjeđivanje listova. Prorjeđivanjem grozdova postiže se rasterećenje trsova od preobilnog uroda, tako da se škarama režu najprije slabije razvijeni grozdići, a zatim i oni dobro razvijeni, ako se to ocijeni potrebnim.
Prorjeđivanje bobica se zove i cizeliranje te mu je svrha dobivanje rastresitih grozdova i krupnijih bobica.
Prorjeđivanjem listova uklanja se lišće u zoni grožđa, u unutrašnjosti trsa i sa sjeverne strane, te je svrha ove radnje da se postigne bolja prozračnost i osvijetljenost loze, a samim time i veća rodnost i bolje dozrijevanje grozdova. Obavlja se sredinom kolovoza.
Rezidba
Rezidba je od vitalne važnosti za pravilan uzgoj vinove loze. Njome se oblikuje uzgojni oblik vinove loze te se utječe i na kvalitetu i količinu prinosa. Svake godine se vrše dvije vrste rezidbe i to rezidba u zrelo, koja se radi u vrijeme mirovanja i koja je jedna od najvažnijih pretpostavki za dobar urod vinskih sorti i rezidba u zeleno, koja se obavlja u vrijeme rasta vegetacije na zelenom dijelu loze. S rezidbom se počinje od druge godine starosti vinove loze.
Zaštita od vjetra
Grožđe treba zaštitu od vjetra, jer previše jak vjetar može oštetiti stabljike, listove i grozdove te utjecati na kvalitetu i prinos berbe. Također, vjetar može izazvati mehanička oštećenja i napraviti pukotine na grozdovima što može dovesti do pojave bolesti i propadanja grožđa.
Stoga se preporučuje postavljanje zaštitnih ograda oko vinograda, primjena mreža ili drugih zaštitnih materijala, kao i pravilno rezanje i formiranje vinove loze kako bi se smanjio otpor vjetru. Također je važno pratiti vremenske uvjete i prilagoditi zaštitne mjere prema potrebi kako bi se spriječila šteta na grožđu i osigurala kvalitetna berba.
Zaštita preko zime
Da bi vinograd i sljedeće sezone bio plodonosan, nakon završene berbe a prije faze mirovanja koja nastupa otpadanjem lišća, potrebno je nasade pažljivo pregledati i ukloniti sve dijelove vinove loze koji su zahvaćeni štetnicima ili bolestima, kao i one izbojke koji su previše mladi jer je vrlo vjerojatno da neće preživjeti zimske temperature.
Već tada je nasade potrebno tretirati odgovarajućim fungicidima radi prevencije bolesti i štetnika koji mogu napasti vinovu lozu. Za uspješno prezimljavanje vinograda i početak novog ciklusa vegetacije, potrebno je nasade redovito prihranjivati, kako organskim tako i mineralnim gnojivima.
Bolesti
Za sprječavanje bolesti vinove loze važno je prepoznati njihove simptome te na koji način i kojim kemijskim sredstvima se boriti protiv svake pojedine bolesti. Najčešće bolesti koje napadaju vinovu lozu su plamenjača, siva plijesan, crna pjegavost, crvenilo lišća i pepelnica vinove loze.
Plamenjača
Plamenjača je najopasnija bolest koja pogađa vinograde diljem svijeta. Još prije cvatnje, na listovima koji se nalaze bliže tlu, nastaju žute pjege isprva sitne, a kasnije narastu do promjera od 3 cm. Ovu bolest uzrokuje gljivica Plasmopara viticola, a kod nas je bolest poznatija pod imenom peronospora.
Unutar zahvaćenog lista razvija se micelij gljivice a inkubacija traje 5 - 12 dana. Naposljetku se na suprotnoj strani od one gdje je pjega nastala formira bijela prevlaka s konidijama. Konidije vjetar raznosi po svim ostalim dijelovima loze. Liječenje je jedino moguće uz pravovremenu uporabu nekog od brojnih fungicida koji se nalaze na tržištu.
Siva plijesan
Iako se može pojaviti i prije, najčešće ova bolest nastaje pred berbu i tada je njen učinak najrazorniji. Na zaraženim bobicama pojavljuju se smeđe pjege koje u roku nekoliko dana mogu zahvatiti cijeli grozd. Šteta je veća ako grožđe raste zbijeno.
Crna pjegavost listova
Na listu se javljaju žute pjege s crnom točkom u sredini te postupno dolazi do deformacije i ispucanosti lista. Ova bolest zahvaća sve dijelove vinove loze. Na mladicama se također pojavljuju crne pjege, a na peteljkama i bobicama tamnoljubičasta boja. Dijelovi vinove loze s vremenom gube svoju funkciju i propadaju.
Crvenilo lišća
Ova bolest poznata je još i pod nazivom crvena palež lišća. Uzrokuje je gljivica Pseudopezicula tracheiphila. Listovi dobivaju pjege po cijeloj svojoj površini te se postupno suše i otpadaju.
Pepelnica vinove loze
Pepelnicu vinove loze uzrokuje gljivica Uncinula necator. Napada sve dijelove vinove loze na kojoj se stvara siva pepeljasta prevlaka, odakle i potječe naziv ove bolesti. S obzirom na to da bobice grožđa koje su zaražene s vremenom popucaju, to je podloga za nastanak truleži vinove loze.
Štetnici
Vinovu lozu napadaju američki cvrčak, filoksere, crveni voćni pauk i grožđani moljac. Važan je redoviti pregled vinograda i pojedinačnih vinovih loza radi pravovremenog uočavanja štetnika i primjene odgovarajućih kemijskih sredstava.
Američki cvrčak
U Hrvatskoj je ovaj štetnik prvi puta otkriven 2003. godine. Jaja polaže ispod kore dvogodišnjih loza odakle u svibnju izlaze ličinke koje se hrane sokovima donjih listova. Ovaj štetnik prenosi fitoplazmu koja dovodi do zlatne žutice vinove loze.
Filoksera
Filoksera ili trsova uš došla je na europski kontinent još 1980. godine iz Amerike. Iz tog su razloga sve europske sorte cijepljene na američku sortu Vitis koja je otporna na ovog štetnika. Ovaj štetnik buši tkivo biljke i time dovodi do njenog izumiranja.
Crveni voćni pauk
Crveni voćni pauk je vrsta grinje koja se hrani sisanjem mladih listova loze, nakon čega se razvijaju žute pjege s ljubičastom sredinom. U posljednjim desetljećima bilježi se veliki porast ovog štetnika.
Grožđani moljac
Postoje pepeljasti grožđani moljac i žuti grožđani moljac i obje vrste uzrokuju podjednaku štetu u vinogradima. Žuti moljac se pojavljuje u hladnijim podnebljima, a pepeljasti u toplijim. Štete koje izazivaju ponekad su ogromne, no opseg štete ovisi o meteorološkim uvjetima koji su postojali u vrijeme napada ovog štetnika, jer povećana vlaga dovodi do veće štete.
Upotreba grožđa
Grožđe se uzgaja tisućama godina, uključujući i nekoliko drevnih civilizacija koje su ga uzgajale zbog svojih štovanja bogova kojima su prinosili vina, pa je tako njegova upotreba poznata još od davnina. Grožđe je također brz i ukusan međuobrok, a prerađuje se u razne ukusne obroke od grožđica i želea do soka. Nudi obilje zdravstvenih dobrobiti, prvenstveno zbog visokog sadržaja hranjivih tvari i antioksidansa.
Berba
Vrijeme berbe određuje se prema količini šećera u grožđu i opće pravilo je da je grožđe sazrelo za berbu kada dosegne visinu šećera koja je konstantna. Za mjerenje šećera u grožđu koriste se tzv. moštne vage, iako se, ovisno o tome o kojoj je sorti riječ, i po izgledu i boji bobica može odrediti je li sorta dozrela za berbu. Osim praćenja količine sladora u grožđu, za pravilno određivanje kada je najbolji trenutak za početak berbe potrebno je pratiti i ukupnu kiselost grožđa kao i pH vrijednost.
Berbu grožđa najbolje je izvršiti rano ujutro da bi se što više sačuvalo od utjecaja visokih temperature, te ga je odmah po branju potrebno odgovarajuće smjestiti, najbolje u sanduke zapremine 20 - 30 kg.
Sušenje
Sušenje grožđa je proces kojim se smanjuje količina vode u grožđu kako bi se koncentrirao šećer i poboljšala njegova kvaliteta. Ovaj proces koristi se u proizvodnji vina, ali i kod proizvodnje suhog voća.
Postoji nekoliko metoda sušenja grožđa, ali najčešća je prirodno sušenje na suncu. Grožđe se prvo bere i čisti, a zatim se postavlja u ravnomjernom sloju na pleh koji se ostavlja na osunčanom i prozračnom mjestu. Grožđe se redovito okreće kako bi se osigurala ravnomjerna izloženost suncu i spriječilo kvarenje.
Proces sušenja traje od nekoliko dana do nekoliko tjedana, ovisno o vremenskim uvjetima i sorti grožđa. Tijekom sušenja, voda isparava iz grožđa, a šećer i ostali sastojci se koncentriraju. Kada se postigne željena razina sušenja, grožđe se skupi i sortira, a zatim se koristi za proizvodnju vina ili suhog voća.
Postoji i drugačiji proces sušenja grožđa koji se naziva "suhi uzgoj" ili "amarone metoda". Kod ove metode, grožđe se bere kasnije kada je već prezrelo, a zatim se suši u prostorijama s kontroliranom klimom i vlagom. Ovaj proces traje nekoliko mjeseci i rezultira koncentriranim i bogatim grožđem koje se koristi u proizvodnji visokokvalitetnih vina.
Skladištenje
Odmah nakon berbe potrebno je sve one dijelove grozdova i pojedinačne bobice koje su zahvaćene plijesni, truležom ili oštećene na neki drugi način ukloniti, jer one mogu dovesti do propadanja zdravih grozdova. Posude s grožđem ne smije se ostavljati na suncu i da bi se grožđe što bolje sačuvalo do trenutka prerade, može se hladiti uz pomoć hladnjača, smještanja u odgovarajuće komore ili se može poduzeti i berba noću.
Također, grožđe sve do trenutka prerade ili, ako je riječ o stolnom grožđu, do trenutka transporta za tržište, ne smije biti izloženo gnječenju te se moraju poduzeti sve potrebne mjere da se očuva i ne ošteti.
Pripravci
Kulinarstvo
Grožđe se, u prvom redu, koristi za proizvodnju vina i za prehranu kao vrlo ukusno i hranjivo sirovo voće, za proizvodnju destilata i ugušćenih moštova, koncentrata i sokova. Od sjemenki grožđa pravi se i ulje koje se koristi u kozmetici, a sušene grožđice su ljekovita i ukusna delicija. Grožđe se koristi i za pravljenje kompota, marmelada te u svakodnevnom kulinarstvu.
Nevjerojatno ali istinito, uz grožđice, bilo sušene ili u umaku, izvrsno odgovaraju prokulice, kao gorkasti kontrast slatkim grožđicama.
Medicina
Zrelo grožđe sadrži u sebi grožđani šećer, tanine, brojne minerale (kalij, magnezij, fosfor, mangan, željezo) sve vitamine iz skupine B vitamina (izuzev B12), vitamine A i C. Kožica grožđa je bogata balastnim tvarima, dok crno grožđe sadrži i pigment antocijanin koji je snažan antioksidans.
Zahvaljujući svome nutritivnom sastavu grožđe poboljšava probavu, povoljno utječe na zdravlje kostiju, jača vid, daje snagu i energiju.
Spojevi koji se nalaze u grožđu mogu pomoći u zaštiti od visokih razina kolesterola smanjujući apsorpciju kolesterola. U 8-tjednom istraživanju na 69 osoba s visokim kolesterolom, konzumacija 3 šalice (500 grama) crvenog grožđa dnevno pomogla je u snižavanju razine ukupnog i LDL (lošeg) kolesterola (izvor). Međutim, bijelo grožđe nije imalo isti učinak.
Zanimljivosti
Vinova loza je jedna od najstarijih kultura i najvjerojatnije potječe iz okolice Kaspijskog mora. Najstariji arheološki dokazi o proizvodnji vina pronađeni su u Kini (oko 7000. godina prije Krista). Uzgajali su je još i stari Feničani, a stari Grci su je donijeli na jadranske otoke i obalu, Siciliju i Apeninski poluotok.
U drevnom Egiptu vino se proizvodilo oko delte Nila, a ostaci amfora Tutankamona važan su arheološki dokaz o tome da je bijelo vino bilo dostupno širim masama. Na hrvatske prostore vinovu lozu je donio rimski car Marko Aurelije te je proširio po Panoniji.
U srednjem vijeku proizvodnja i konzumacija vina ima religijski, misni karakter pa su stoga njegovi najveći proizvođači benediktinci koji su vinograde imali u Francuskoj i Njemačkoj. Vinarstvom su se bavili i drugi redovi poput karmelićana i templara. U Hrvatskoj u srednjem vijeku dolazi do procvata vinogradarstva, a tijekom 19. stoljeća vinograda je bilo tri puta više nego danas.
Prema Bibliji prva biljka koju je Noa posadio kada je kročio na tlo bila je vinova loza.
Prva sorta stolnog grožđa uzgojena je tek u 16. stoljeću.
Najstarija boca vina na svijetu je Speyer i smatra se da je stara najmanje 1650 godina, te je i dan danas netaknuta i izložena u muzeju Palatinata u Speyeru, u Njemačkoj.
Dalai Lama posjeduje najmanji vinograd na svijetu koji se nalazi u švicarskoj, i površine je 1,67 m2. Najviši vinograd na svijetu podignut je na visini od 3.563,31 m nalazi se u Tibetu.
Prije prelaska na Euro, na naličju hrvatske kovanice od 2 lipe nalazio se motiv vinove loze.
Foto: Thomas / Pixabay
Odgovori