Grašak

Grašak (lat. Pisum sativum) je jednogodišnja biljka koja pripada porodici mahunarki (lat. Fabaceae). Mahunarke su još poznate pod imenima lepirnjače i bobovke. Brojne važne biljke srodnici su graška, primjerice slanutak, leća, grah mahunar, soja, djetelina te ukrasne biljke poput glicinije, bagrema i albicije.

Grašak je podrijetlom iz Male Azije, a u Hrvatskoj se sadi od brončanog doba. Uzgaja se u gotovo svim dijelovima svijeta jer je iznimno cijenjen kao namirnica u kulinarstvu, a vrlo je ekonomski isplativ jer daje visoki urod, a ne zahtijeva puno ulaganja. Najveći su izvoznici graška Rusija, Kina, Indija i SAD.

Stabljika graška je tanka i vrlo razgranata, a raste do 150 cm visine. Korijen doseže dužinu i do jednog metra, razgranat je i ima brojne kvržice. Listovi su tamno zelene boje i parno su perasti te imaju od jednog do tri para liski, a na vrhu imaju viticu. Listovi su organizirani u grozdasti cvat te imaju jedan tučak i 10 prašnika. Plod je u obliku tamno zelene mahune koja može biti dugačka i do 12 cm, a sadrži dvije do deset zelenih okruglih sjemenki.

Sorte graška

Tri su glavne vrste graška prema izgledu, a to su glatki grašak, obični grašak i grašak šećerac. Prema uzrastu razlikujemo visoki (najpoznatije sorte: Selma-Pisum, Maxigolt, Senator, Telefon), srednje visoki (najpoznatija sorta je Kapucinac) i niski grašak (najpoznatije sorte: Rondo, Čudo Amerike, Čudo Kelvedonije, Mali provansalac i Linkoln).

Glatki grašak

Sorte glatkog graška imaju niže stabljike, a zrna su veća i brašnasta te mogu biti žute ili zelene boje. Dobro podnosi i niže temperature zraka.

Obični grašak

Stabljike običnog graška dosežu veću visinu, a zrna su manja i naborana. Teže podnosi niže temperature.

Grašak šećerac

Mahuna graška šećerca ne sadrži voštani sloj s unutarnje strane koji ju čini tvrdom, stoga se kod ove vrste graška konzumiraju čitave mahune dok se zrna još nisu razvila u potpunosti. Stoga su zrna sočna i slatkastog su okusa.

Selma-Pisum

Selma-Pisum je kasna sorta visokog graška koja raste i do visine od jednog metra. Karakterizira ju izrazito visoki urod, čak do 15 zrna srednje veličine po mahuni.

Maxigolt

Maxigolt je moderna sorta visokog graška koja dostiže visinu do jednog metra. Izrazito je rodna i otporna, a mahuna se vrlo lako ljušti.

Senator

Senator je sorta visokog graška koja dostiže nešto manju visinu, do 70 centimetara. Rodna je sorta i po mahuni urodi sa 6-7 krupnih zrna.

Telefon

Telefon je najviša sorta visokog graška čija biljka doseže visinu do 140 centimetara. U mahuni dužine 12 centimetara može biti i do 9 krupnih zrna.

Kapucinac

Kapucinac je izrazito rodna sorta srednje visokog graška koja raste do visine od 70 centimetara. Mahune su karakteristične zelene boje, ali su zrna tamno ljubičaste boje. Međutim, kuhanjem zrna mijenjaju boju u zelenu.

Rondo

Rondo je rodna sorta niskog graška koja doseže visinu do 50 centimetara. Mahune ove sorte sadrže 8 do 10 krupnijih zrna, a zrna su izrazito pogodna za pohranu zamrzavanjem.

Čudo Amerike

Čudo Amerike je srednje rana sorta niskog graška čija stabljika doseže visinu do 55 centimetara. Mahune su srednje veličine i sadrže po 6 srednje velikih zrna.

Čudo Kelvedonije

Čudo Kelvedonije je srednje rana sorta niskog graška koja raste do 50 centimetara visine. Mahune su velike i sadrže do 8 srednje velikih zrna.

Mali provansalac

Mali provansalac je rana sorta niskog graška koja doseže visinu do 45 centimetara. Mahune imaju izrazito zašiljeni vrh i srednje su veličine, a sadrže od 5 do 7 zrna.

Linkoln

Linkoln je rana sorta niskog graška koja se sije svaka tri tjedna, stoga osigurava kontinuirani urod.

Sadnja graška

Proces sadnje graška je vrlo jednostavan i nema nikakvih specifičnosti vezanih uz njegovu sadnju. Može se saditi iz sjemena ili sadnica, ali se puno češće sadi iz sjemena. Iako se može uzgajati u stakleniku, najčešće se uzgaja na otvorenom jer je iznimno otporan na okolinske uvjete pa nema potrebe za sadnjom u zatvorenom prostoru.

Vrijeme sadnje

Grašak se preporučuje saditi u proljeće, što ranije. U Hrvatskoj se glatki grašak najčešće sadi tijekom ožujka, optimalno sredinom ožujka. Grašak šećerac i obični grašak sadi se krajem ožujka ili početkom travnja. Ne preporučuje se sa sadnjom početi u drugoj polovici travnja jer će više travanjske temperature uzrokovati niže nasade što će dovesti do manjeg uroda niže kvalitete. Može se sijati i u jesen, u drugoj polovici listopada ili na početku studenog, ali samo ako temperature nisu niže od 10°C.

Sadnja iz sjemena

U jesen je potrebno plugom izorati tlo što dublje, oko 30 cm u dubinu i ostaviti brazdu otvorenu tijekom zime. U proljeće se tlo izravna i pneumatskom ili mehaničkom sijačicom se sije sjeme na dubinu tri do pet centimetara, a razmak između sjemenki treba biti dva do tri centimetra. Na jedan se hektar sije od 120 pa do 200 kg sjemena.

Ako se grašak sije na jesen, postupak sjetve je isti, ali tlo treba dobro drenirati. Nakon što biljke niknu, preporučuje se malčiranje tla oko biljaka zbog zaštite od niskih temperatura tijekom zime. Najbolje je u jesen sijati rane sorte graška.

Sadnja sadnice

Sadnice se uzgajaju tako da se sjeme graška prvo natopi u vodi 24 sata. One sjemenke koje se nisu podigle na površinu vode su pogodne za sadnju i stavljaju se u gazu u kojoj je namočeni pijesak, a gaza se potom veže u čvor. Pijesak treba održavati vlažnim, a temperatura zraka bi trebala iznositi između 20 i 25°C. Kad sjeme proklija, potrebno da je presaditi u lončiće u kojima se nalazi supstrat i zalijevaju se jednom tjedno. U svibnju se sadnice mogu presaditi u tlo, a ukoliko se sade na otvorenom, preporučuje ih se tjedan dana prije sadnje iznijeti na otvoreno kako bi se postupno privikavale na okolinske uvjete. Sadnice se sade na međusobnoj udaljenosti od 20 do 25 cm.

Uzgoj u vrtu

Kad se grašak sadi na otvorenom, važno je voditi računa o tome da do njega dopire velika količina sunčeve svjetlosti jer se u hladu biljka neće dobro razvijati. Razmak između redova trebao bi biti barem 15 do 20 cm, a međusobni razmak sadnica unutar reda četiri do šest centimetara. Važno je osigurati potporu po kojoj će se grašak penjati uz pomoć vitica na vrhovima lista, potpora je posebice važna za visoke sorte graška.

Uzgoj u stakleniku

Grašak se može saditi u stakleniku i plasteniku, ali s obzirom na njegovu otpornost na okolinske čimbenike, rijetko se sadi u zatvorenom. U stakleniku je pogodno saditi rane sorte graška koje se sade sredinom ožujka ako na otvorenom još uvijek postoji opasnost od mraza. Sadi se na isti način kao i na otvorenom, ali je tijekom toplijih mjeseci potrebno voditi računa o prozračivanju staklenika kako temperatura ne bi bila viša od 20°C jer se grašak ne razvija dobro na visokim temperaturama zraka.

Uzgoj u posudama

Grašak je moguće uzgajati i u posudama te ga držati na balkonu ili lođi. S obzirom da grašak ima dugačak korijen, posuda treba biti minimalne dubine 30 cm, a u istu je posudu moguće posaditi najviše 6 biljaka graška. Važno je posudu staviti na neko sunčano mjesto i redovito, tri do četiri puta tjedno, zalijevati grašak.

Tlo

Grašak najbolje uspijeva u slabo kiselom tlu (pH oko 6), a ako je tlo kiselije odnosno ima pH vrijednost nižu od 5, potrebno je provesti kalcifikaciju. Najviše mu odgovaraju ilovasta vlažna tla. Najvažnije je da tlo bude rahlo i lagano kako bi korijen mogao što uspješnije obavljati mikorizu koja je potrebna za pravilan razvoj biljke.

Klima

Grašak se najuspješnije uzgaja u klimatskim uvjetima umjerene i vlažne klime, a najbolje se razvija pri temperaturi zraka od 18°C. Optimalna temperatura za nicanje biljke iznosi oko 15°C, ali može nicati i pri puno nižim temperaturama, već od 5°C. Otporan je na niske temperature, pa neke sorte, primjerice sorte glatkog graška, mogu podnijeti temperaturu i do -5°C.

Uzgoj graška

Grašak nije teško uzgajati jer je vrlo otporan na gotovo sve okolinske uvjete, jedino je važno brinuti o tome da dobiva dovoljno vode ili kiše. Može se saditi uz gotovo sve druge biljne kulture pa ga je lako uklopiti u vrt.

Slaganje kultura

Korijen graška ima sposobnost provedbe mikorize pa nakon njega tlo biva obogaćeno dušikom, stoga je on dobra pretkultura za gotovo sve povrtne kulture. Zbog nakupljanja štetnika u tlu koji su specifični za pojedinu biljku, nije dobra pretkultura drugim mahunarkama i ne preporučuje ga se saditi u tlo u kojem su bile zasađene mahunarke. Na isto se mjesto može saditi četiri godine nakon što su na njemu bile zasađene mahunarke.

Najbolje pretkulture grašku su rajčica, paprika, žitarice poput zobi, pšenice i raži te krmne kulture poput kukuruza. Jedino na što treba paziti je da se ne sadi uz visoke biljke, primjerice uz stablašice, koje bi spriječile dopiranje sunčeve svjetlosti do njega jer grašak zahtijeva veliku količinu svjetlosti za rast i razvoj.

Zalijevanje

Grašak ima velike potrebe za vodom, stoga ga je potrebno redovito zalijevati. Ukoliko nema padalina, potrebno ga je obilno zaliti barem svaki drugi dan, a u periodu cvatnje i formiranja plodova, preporučuje se i svakodnevno zalijevanje. Osim zalijevanja, opskrba vodom može se osigurati i navodnjavanjem. Ako se grašak uzgaja na pjeskovitom tlu, preporuka je navodnjavati ga 2-3 puta. Najbolje je navodnjavati ga ravnomjerno sa 60 do 70 % vodnog kapaciteta. Pravilno doziranje i obrok navodnjavanja različiti su za svaku vrstu tla i trenutnu vlažnost tla, stoga je tijekom uzgoja potrebno redovito provjeravati vlažnost tla pomoću mjerača vlažnosti u tlu. Najbolje je koristiti tehniku navodnjavanja kišenjem kod koje cijevi prenose vodu preko cijelog zemljišta i pomoću raspršivača raspršuju vodu ravnomjerno po cijelom zemljištu, baš kao što ona biva raspršena prirodnom kišom.

Gnojidba

Prije sjetve je potrebno tlo obilno zagnojiti. U jesen se, prije oranja, tlo zagnoji s NPK 7-14-21 S u omjeru 700 kg na hektar zemlje. U proljeće se prije sjetve doda još i gnojivo UREA 46% N u omjeru 100 kg na hektar zemlje. Dušik je potreban u počecima razvoja biljke dok se ne stvore uvjeti da korijen obavlja mikorizu, ali s dušičnim se gnojivima ne smije pretjerati i njime se biljka graška u kasnijim razvojima ne smije prihranjivati. Grašak najčešće nije potrebno prihranjivati, međutim, ako se sporije razvija, može se prihraniti gnojivom KAN u omjeru 100 kg po hektaru zemlje.

Razmnožavanje

Grašak se ne može razmnožavati vegetativnim organima, dakle razmnožava se isključivo sadnjom sjemena. Cvjetovi graška su samooprašujući jer se na istom cvijetu nalazi tučak i 10 prašnika.

Održavanje i njega

Zbog njegove velike otpornosti na okolinske čimbenike, grašak je lako njegovati. Ne zahtijeva ni puno prihrane niti ga je potrebno orezivati. Važno je samo brinuti o tome da zemlja uvijek bude rahla i lagana.

Održavanje nasada

Kad biljka razvije tri ili četiri listića, potrebno ju je plitko okopati. Važno je čistiti tlo od korova i često ga rahliti kako bi korijen mogao provoditi mikorizu. Visoke sorte je potrebno nagrtati kad dosegnu visinu od 15 do 20 cm.

Rezidba i oblikovanje

Grašak ne zahtijeva rezidbu i oblikovanje, odnosno na biljkama graška ne provodi se ni pinciranje ni dekapitiranje.

Priprema za sljedeću sezonu

Nakon žetve potrebno je ukloniti biljke s tla, najbolje ih je odrezati pri tlu kako bi korijen bogat dušikom ostao u zemlji. Na jesen je potrebno zaorati tlo do 30 cm dubine.

Berba graška

Berba se preporučuje kad je oko 80% mahuna tehnološki zrelo, a zrelost se može provjeriti pomoću tenderometra koji zrelost procjenjuje prema tvrdoći zrna. Optimalno je započeti berbu kad tenderometar pokaže da je zrelost 90 stupnjeva. Najbolje je mahune brati i ljuštiti ručno kako ne bi došlo do oštećenja zrna. Na velikim je nasadima nemoguće provoditi ručnu berbu pa se ona može provesti uz pomoć kombajna koji i bere i ljušti mahune, ali zbog oštećenja zrna do kojeg dolazi kod ovakve tehnike žetve, potrebno je zrna brzo preraditi.

Grašak glatkog zrna nije preporučljivo sušiti jer sušenjem njegova zrna poprimaju žutu boju. Zbog manjeg udjela škroba i većeg udjela lecitina koji omogućava sačuvanje klorofila, grašak naboranog zrna može se sušiti te njegova zrna i sušenjem zadržavaju zelenu boju. Može se sušiti u pećnici na način da se prvo dvaput blanšira kipućom vodom dvije minute pa se ispere hladnom vodom, a zatim se još jednom ponovi postupak blanširanja i ispiranja hladnom vodom. Nakon sušenja se u jednom sloju razgrne na lim za pečenje i stavi u pećnicu gdje se suši sat vremena na temperaturi od 50°C. Nakon toga se hladi sat vremena na sobnoj temperaturi te se ponovno stavlja u pećnicu na sat vremena, ali sad se temperatura podiže na 60°C.

Skladištenje

Nakon berbe važno je što prije grašak konzervirati ili sušiti. Ako je žetva ručno izvršena, grašak je potrebno konzumirati ili konzervirati u roku od dva do tri dana. Ako su žetva i ljuštenje provedeni strojno, zbog oštećenja zrna je potrebno konzumirati ili konzervirati grašak u roku od 24 sata nakon žetve. Svježi grašak se može čuvati na temperaturi od 0°C do dva tjedna. Konzervirati ga je moguće  zamrzavanjem ili toplim postupkom u limenci. Sušeni se grašak može skladištiti u zatvorenim staklenkama na sobnoj temperaturi, ali je važno da se prije toga u potpunosti ohladi.

Bolesti

Grašak je poprilično otporan na bolesti, a najčešće ga napadaju bolesti poput hrđe graška (lat. Uromyces pisi) i pepelnice graška (lat. Erysiphe pisi).

Hrđa graška

Hrđa graška (lat. Uromyces pisi) se javlja češće u razdobljima povećane vlage i češće napada mlade biljke. Simptomi su bijele mrlje na naličju lista koje vremenom postaju narančaste i uzrokuju sušenje listova.

Suzbijati se može uklanjanjem zaraženih biljaka i korištenjem tehnike plodoreda. Zaražene biljke mogu se prskati fungicidima poput Signuma, Topasa, Scorea ili Bravoa.

Pepelnica graška

Pepelnica graška (lat. Erysiphe pisi). Razvoju pepelnice također pogoduje vlažnije vrijeme. Simptomi pepelnice očituju se u sivo-bijeloj brašnastoj prevlaci na listovima i stabljici, a uzrokuje uvenuće i sušenje zahvaćenih dijelova biljke.

Suzbijati se može prskanjem raznim sredstvima na bazi sumpora, primjerice Chromosulom 80, ili na bazi krezoksim-metila poput sredstva Stroby WG.

Štetnici

Grašak napada poprilično velik broj štetnika pa je iznimno važno služiti se tehnikom plodoreda kod njegove sadnje. Štetnici biljke graška su graškova sovica (lat. Ceramica pisi), graškov žižak (lat. Bruchus pisorum), zelena graškova lisna uš (lat. Acyrthosiphon pisum), crni graškov savijač (lat. Lasperysia nigricana) i graškov pjegavi savijač (lat. Laspeyresia dorsana), pipe mahunarke (lat. Sitona spp.), graškov trips (lat. Kakothrips robustus) i graškova nematoda (lat. Heterodera goetingiana). 

Graškova sovica

Graškova sovica (lat. Ceramica pisi). Gusjenice graškove sovice su veličine oko 2 cm i svijetlo smeđe su boje. Pregrizaju prizemno lišće i gomolje biljaka, ili nagrizaju stabljiku uz površinu tla te vrat korijena.

Suzbijati se mogu prskanjem insekticidima, primjerice Chromorelom-D ili Fastacom 10 EC.

Graškov žižak

Graškov žižak (lat. Bruchus pisorum) je maleni kukac veličine oko 5 mm, tamno smeđe je boje i po tijelu ima bijele mrlje. Odrasla jedinka u proljeće slijeće na biljku graška i na mlade mahune polaže jajašca. Ličinke koje se izlegu iz jajašaca se zavlače u mahune, a potom i u zrno i nagrizaju zrno iznutra.

Mogu se tretirati preparatima napravljenima od chili papričice ili preparatom Pyrethrum cinerariaefolium.

Zelena graškova lisna uš

Zelena graškova lisna uš (lat. Acyrthosiphon pisum) je uš zelene boje koja može narasti do 6 mm duljine. Opasna je jer siše biljne sokove iz lišća i stabljiki te time iscrpi biljku koja može i uvenuti. Osim toga, može prenositi i brojne virusne bolesti.

Suzbiti se može prskanjem insekticidima, a jedno od najdjelotvornijih sredstava je Boxer 200 SL na bazi imidaklopirida.

Crni i pjegavi graškov savijač

Crni graškov savijač (lat. Lasperysia nigricana) i graškov pjegavi savijač (lat. Laspeyresia dorsana). Gusjenice ovog leptira su žućkaste boje i imaju tamno smeđu glavu, a rastu do 10 mm duljine. Hrane se lišćem, a potom se i uvlače u mahunu koju oštećuju.

Tretirati se mogu prskanjem sredstvom čija je djelatna tvar fozalon.

Pipe mahunarke

Pipe mahunarke (lat. Sitona spp.) su kornjaši koji se javljaju u proljetnim mjesecima. Dugački su od 4 do 5 mm, a tijelo im je prekriveno dlačicama i ljuskicama. Nagrizaju listove, na mladim biljkama uništavaju list u potpunosti do središnje žile, a na odraslim biljkama nagrizaju rubove listova.

Suzbijaju se prskanjem insekticidima u slučaju kad se na kvadratnom metru pronađe više od dvije pipe. Učinkoviti insekticidi kojima se suzbijaju pipe su Talstar 10 i Fastac 10 SC.

Graškov trips

Graškov trips (lat. Kakothrips robustus). Imago graškovog tripsa veličine je od 1.4 do 1.8 mm i crne je boje, a ličinke su sivožute boje u ranijim stadijima i starenjem se njihova boja mijenja do tamno crvene. Nagrizaju cvjetove i vršne dijelove izboja te posljedično uzrokuju izostanak uroda.

Suzbijaju je prskanjem insekticidima Basudin 40 te Zolone liq. i PM odmah po cvatnji biljaka.

Graškova nematoda

Graškova nematoda (lat. Heterodera goetingiana) je sitna crvolike životinja koje raste do jednog milimetra duljine. Uzrokuje slabiji razvoj biljke i propadanje biljke ili izrazito smanjeni urod.

Suzbija se uz pomoć nematocida-fumiganata, primjerice Basamida.

Upotreba graška

Grašak je bogat ugljikohidratima (14.5%), vlaknima i proteinima (5.5 %) koji nastaju vezanjem dušika uz pomoć korijenski bakterija Bacterium radicicola. Sadrži velike količine vitamina C, brojnih vrsta vitamina B te vitamin A i E u manjim količinama. Zbog sastava bogatog brojnim korisnim tvarima, njegova upotreba u kulinarstvu i medicini iznimno je široka.

Grašak u medicini

Velike količine vitamina K u plodovima graška dobre su za održavanje zdravlja kostiju i krvožilnog sustava. Zbog visokog udjela vitamina C, dobar je antioksidans pa štiti DNA od raznih oštećenja i pomaže u izlučivanju toksina iz organizma. Visoke količine željeza grade imunitet i pomažu u uklanjanju umora.

Kašasti oblozi od graškova brašna mogu se koristiti za ublažavanje simptoma osipa i čireva. Može se koristiti i u njezi kože jer povoljno utječe na pomlađivanje kože.

Grašak u kulinarstvu

Grašak se može jesti kao prilog, pritom se kuha oko 10 minuta, a može ga se kuhati i na pari. Omiljeni je sastojak u brojnim salatama, pireima, krem juhama, rižotima, varivima; odnosno može se dodati gotovo svakom slanom jelu. Zanimljiv način kuhanja graška prema receptu Le Cuisiner Francais datira iz 17. stoljeća. Prema tom receptu (Petits Pois a la Francaise), grašak se kuha u gnijezdu načinjenom od listova zelene salate. U posudu se stavlja nekoliko listova zelene salate, na njih se potom stavi grašak i začini (začinsko bilje po želji, prstohvat šećera i papar). Na vrh se stavi još nekoliko listova zelene salate i sve se zajedno kuha na pari ili u malo temeljca ili vode, a posuda u kojoj se kuha mora biti poklopljena.

Sušeni se grašak može namakati i zatim kuhati, a brašno od sušenog graška može se koristiti za zagušćivanje umaka i variva.

Osim plodova, mogu se koristiti i mladi listovi koji se koriste kao sastojak u nekim juhama i pirjanim jelima.

Povijest

Ne postoje nalazi koji bi upućivali na to da je čovjek konzumirao divlji samonikli grašak, a najstariji nalazi graška datiraju iz razdoblja neolitika. U starogrčkim grobovima pronađeni su nalazi graška iz 600. godine prije Krista, a pronađeni su i u arheološkim slojevima starima 5000 godina na teritoriju juga Rusije. U Europu je uvežen tijekom velikih seoba naroda u srednjem vijeku, a u 17. se stoljeću već široko upotrebljavao u kulinarstvu diljem Europe.

Zanimljivosti

Grašak je tijekom srednjeg vijeka upotrebljavan kao hrana za siromašne seljake.

Gregor Johann Mendell koristio je grašak za svoja brojna istraživanja u genetici i uz pomoć graška postavio svoje slavne zakone križanja.

Grašak šećerac je prvi puta uzgojen u 18. stoljeću.

Svjetski rekord u najviše pojedenih zrna graška drži Janet Harris koja je pojela 7175 zrna graška u jednoj minuti.

Clarence Birdseye je bio prvi koji je smrznuo grašak, a učinio je to u 1920-im godinama. Prva televizijska reklama u boji bila je upravo reklama za njegov smrznuti grašak, a emitirana je 1969. godine.

Ujedinjeno Kraljevstvo je trenutno najveći izvoznik smrznutog graška na svijetu.

Foto: ruslanababenko / Pixabay