Gladiola

Gladiola (lat. Gladiolus hybridum) je trajna lukovičasta biljka iz porodice perunika (Iridaceae), kao šafran i frezija, a dobivena je križanjem nekoliko različitih vrsta biljaka. Latinsko ime roda Gladiolus nastalo je kao umanjenica riječi gladius - mač.

Zbog svojih prelijepih cvjetova je jedna od omiljenih cvjetnih vrsta među ljubiteljima cvijeća i do danas obuhvaća preko 2000 sorti. Osim kao vrtno cvijeće, koristi se i za rez. Ističe se cvjetovima raznih boja, od žute, bijele, narančaste, ružičaste, crvene, ljubičaste do plave.

Prirodno stanište gladiola je Afrika, Bliski istok i Sredozemlje pa zbog toga traži obilje topline i sunca. Listovi gladiola su kruti i oblikom podsjećaju na mač. Cvjetovi su leptirastog oblika i raspoređeni su kao klasovi na visokim stapkama.

Neke od brojnih vrsta gladiola su Bon Voyage, Bonas Memory, Blue Conq, Cordula, Friendship, Hochsommer, Jolly Couer, Rose Sup, San Sonci, White Friendship itd.

Uzgoj gladiole nije pretjerano kompliciran pa se u njega mogu upustiti i najveći početnici.

Sadnja gladiola

Lukovice gladiola nisu otporne na visoki mraz pa se sadnja gladiola obavlja tijekom proljeća, kad smo sigurni da mraza više neće biti, ili tijekom ljeta. Rastu do 90 cm u visinu i 20 cm u širinu.

Ako je zemlja u koju će se obaviti sadnja gladiola nabijena i teška, potrebno je dobro usitniti tlo prije sadnje i pomiješati ga s pijeskom, jer će višak vode tako brže otjecati i lukovice će biti zaštićene od truljenja.

Gladiole se sade u rastresito tlo na dubini od 10 cm, ili do 5 cm, ako je zemlja teža. Razmak između lukovica treba biti 10 cm. Visoke sorte gladiola zahtijevaju potporanj pa oko njih možete staviti nekoliko komada uspravnih grana na koje ćete povezati gladiole.

Gladiolama najviše odgovaraju osunčana mjesta, a tijekom vegetacije traže redovito zalijevanje, okopavanje i čišćenje od korova.

Nakon cvatnje se na mjestu gdje je bio cvijet stvaraju sjemenke koje je moguće skupiti i posijati, ali treba imati na umu da će biljci uzgojenoj na takav način biti potrebno dvije do tri godine da stvori prve cvjetove.

Brži način je sadnja lukovica pa se stabljika gladiola nakon cvjetanja skraćuje na 3 cm visine kako bi se brže osušio nadzemni dio.

Ako se odlučite za sadnju gladiola u vlastitom vrtu, idealno vrijeme za to je od ožujka do kraja lipnja. Jako lijepo izgledaju ako se sade u skupinama od nekoliko komada. Lukovice se sade u rahloj zemlji na dubini od oko 20 cm. Oko 2/3 rupe se nakon sadnje popunjava zemljom, a na taj način će sunce lakše zagrijavati tlo iznad i oko lukovice. Tek kad temperature malo porastu, biljke se u potpunosti pokrivaju vrtnom zemljom. Ovisno o veličini lukovica, sade se na razmaku od 5 do 15 cm.

Moguć je i uzgoj gladiola u posudama, ali s obzirom na to da rastu do visine od oko jednog metra, za uzgoj su potrebne veće posude. Supstrat za sadnju se miješa u omjeru 50:50 kvarcnog pijeska i zemlje za cvijeće. Preporučljivo je na dno posude staviti oblutke koji će osigurati da višak vode nesmetano otječe.

Lukovice se u posude sade na dubini od 10 cm i nakon sadnje je potrebno smjestiti ih na sunčano mjesto te zalijevati po potrebi. Listovi krenu venuti u jesen pa ih je potrebno odrezati, a posudu smjestiti na tamno i hladno mjesto.

Uzgoj gladiola

Prije sjetve je poželjno obaviti gnojenje zemlje tako da se doda fosfor za ukorjenjivanje i kalij za bujnije cvjetanje. U slučaju da niste obavili gnojenje zemljišta prije sadnje, tijekom vegetacije biljaka jednom u dva tjedna primjenjujte tekuće gnojivo.

Gladiola traži dosta hranjivih tvari, kamenog brašna, komposta i malča, ali  za uzgoj nije preporučljivo gnojiti ovu biljku svježim gnojivom jer ono potiče bolesti. Svaka tri do četiri tjedna potrebno je okopati biljke i maknuti korov.

Nakon cvatnje je potrebno odrezati ocvale cvjetove kako biljka ne bi nepotrebno trošila energiju. I lišće se reže kad se osuši na jesen. S obzirom na to da je gladiola neotporna na niske temperature, nakon prvog mraza se vadi iz tla i suši, a nakon toga se čuva na suhom i prozračnom mjestu. U mjestima gdje su zime toplije nije potrebno vaditi lukovice.

Bolesti i štetnici gladiola

Uzgoj gladiola najčešće narušavaju bolesti pepelnica, botritis i Fusarium te štetnici trips i lisne uši.

Zaštita biljke protiv botritisa, pepelnice i fusariuma kontinuirano se provodi fungicidima svaka dva tjedna, počevši od onda kada biljka izraste 10 cm.

Kod gladiola se često zna javiti i suha trulež lukovice i stabla, a nju uzrokuje gljivica Septoria gladioli.

Za suzbijanje lisnih ušiju i tripsa koriste se insekticidi i određeni fungicidi. Najvažnija mjera zaštite od tripsa je nabava i sadnja nezaraženih lukovica gladiola. Napad ovog štetnika uzrokuje neotvaranje cvjetnih pupova i promjene u boji latica te sušenje.

Zanimljivosti o gladioli

Prvi zapisi o gladioli datiraju još iz vremena stare Grčke. Grčki filozof i botaničar Theophrast zabilježio je kako je divlja gladiola rasla kao korov između žita. Gomolji te biljke jeli su se pečeni s brašnom.

Rimski pisac Plinius stariji je u svom djelu Povijest prirode zapisao kako su se lukovice gladiola vadile iz zemlje, sušile se i koristile za liječenje.

U srednjem vijeku su zadebljale podzemne izdanke gladiola robovi nosili oko vrata kao amajlije koje su ih trebale štititi od ozljeda i učiniti ih nepobjedivima.

Smatra se da je uzgoj gladiola započeo tek početkom 19. stoljeća, kada je engleski vrtlar Colville višestrukim križanjem uspio proizvesti rano cvjetajuće hibride koji se i danas uspješno uzgajaju.

Kasnije je belgijski vrtlar iz Genta, Van Houtte 1841. godine uveo krupno cvjetajuće Gladiolus x Gandavensis, nakon čega je počelo naglo širenje gladiola.

Iz Afrike je 1885. godine uvezena Gladiola Primus žute boje, koja je ukrštavanjem s dvije druge vrste gladiola dala sasvim novu grupu, tzv. Primulinus.

Budući da je riječ o jako omiljenom cvijetu, sadnja gladiola u komercijalne svrhe najčešća je u Izraelu i Nizozemskoj, ali  i u Sjedinjenim Američkim državama postoje uzgajališta gladiola iz kojih se one šalju uzgajivačima cvijeća širom svijeta.

Gladiole se danas uglavnom koriste kao dekorativno cvijeće u vrtovima i buketima, ali Englezi su izdanke gladiola koristili kao zavoje nakon izvlačenja trnja ili krhotina iz kože.

Postojalo je samo sedam izvornih vrsta gladiola, ali s vremenom je nastalo nekoliko tisuća kultivara koji su dostupni u različitim veličinama i imaju cvjetove u svim bojama i uzorcima.

Gladiola simbolizira moralni integritet i snagu te podsjeća da ona može ići zajedno s ljepotom. Osim toga, ovaj cvijet simbolizira i zaljubljenost. Crvenim gladiolama predstavljaju strast, bijele čistoću, a žute prijateljstvo.

Foto: Capri23auto /Pixabay