Fotinija (lat. Photinia) je zimzelena višegodišnja vrsta biljke koja je ujedno i naziv za rod, a pripada porodici ruža (Rosaceae). Često se naziva božićna bobica, a uzgaja se kao ukrasna biljka. Podrijetlom je s prostora Azije točnije s prostora između Indije i Tajlanda dok je rasprostranjena diljem Europe uključujući i Hrvatsku. Iako sadrži plodove koji se mogu konzumirati zbog gorkog okusa, to se najčešće izbjegava. Isključivo je ukrasna biljka koja se sadi u vrtovima, a najbolje raste do oko 1.000 m. n. v. iako ima izuzetaka koji rastu na većim visinama poput nazubljene fotinije i to u umjerenoj klimi s toplim ljetima i hladnim zimama.
Najbolje raste kada je prosječna godišnja temperatura između 16 - 26°C dok može podnijeti i temperature ispod -12°C, ali je važno napomenuti da će njen rast biti usporen kada temperatura padne ispod 7°C. Visina ovisi o vrsti, a obično je to 3 - 5 m dok se oblikovanjem može prilagoditi i manjim visinama.
Uglavnom se sadi kao ograda s tim da se prilikom sadnje preporučuje međusobna udaljenost 30 - 60 cm, a ako se radi o većim sortama onda je to na udaljenosti 60 - 90 cm. Može bez problema živjeti i do nekoliko desetljeća što ovisi o sredini u kojoj je posađena. Ima plitak korijenski sustav koji se širi neposredno ispod gornjeg sloja zemlje zanemarujući širenje u dubinu. Korijenje se može oštetiti prilikom nekih radova poput kopanja ili okopavanja, a jako je osjetljivo na sušu pa se savjetuje sadnja u dobro dreniranom tlu gdje je potrebno održavati ravnomjernu količinu vlažnosti tla. Ipak prekomjerno zalijevanje može oštetiti korijenski sustav, a zalijevanje se isključivo odvija po potrebi. Najidealnije je ovu vrstu biljke saditi u područjima gdje je godišnja količina padalina između 600 - 1.200 mm.
Listovi biljke su duljine 3 - 15 cm i obično su zelene boje iako se boja često mijenja u crvenkastu osobito kada je biljka mlada, tijekom jeseni ili kada su izloženi jakom svjetlu. U proljeće se formiraju sitni bijeli cvjetovi koji su vrlo atraktivni i mirisni i često izgledom podsjećaju na cvjetove bazge.
Plodovi su sitne bobice veličine 4 - 12 mm, crvene boje koje su jestive, ali neukusne pa su često hrana za životinje odnosno ptice poput grdelina i ševe. Ne zahtijeva preveliko prihranjivanje i prilagođava se različitim vrstama tla, a prije sadnje savjetuje se dodavanje organskog materijala kako bi se poboljšalo tlo i potaknuo zdraviji rast. Sadi se na sunčanim ili djelomično zasjenjenim mjestima s dnevnom količinom sunca od 6 sati.
Srodnici
Vrste fotinije
Fotinija je biljka koja se često može naći i u Hrvatskoj, posebice na obalnom području gdje se koristi kao živa ograda i kao zaštita od vjetra. Najčešće se mogu vidjeti vrste poput fotinije crvenog vrha i Birmingham fotinija dok su u svijetu do sada priznate oko 32 vrste od kojih su najpoznatije planinska fotinija, kalifornijska fotinija, kineska fotinija, japanska fotinija i cjelolisna fotinija.
Fotinija crvenog vrha
Fotinija crvenog vrha (lat. Photinia x fraseri) ili Fraserova fotinija je hibridna vrsta koja je nastala križanjem nazubljene fotinije (lat. Photinia serratifolia) i gole fotinije (lat. Photinia glabra). Dobila je ime prema botaničaru Fraseru koji ju je i otkrio. U južnoj Kini gdje se prirodno javlja raste na 500 - 1.500 m. n. v. Zimzelena je vrsta biljke koja može narasti 3 - 5 m sa širinom 2 - 3 m, a prekrivena je tamnozelenim listovima koji su sjajni i oblikom podsjećaju na lišće jabuke. Koristi se kao ukrasna biljka, a posebno je zanimljiva zbog malih bijelih cvjetova i sitnih crvenih plodova. Koristi se u pejzažnoj arhitekturi kao jedna od glavnih biljaka za uređenje vrtova i parkova.
Birmingham fotinija
Birmingham fotinija (lat. Photinia x fraseri "Birmingham") je također hibridna vrsta koja je dobila naziv po gradu u Americi. Može narasti 2 - 4 m dok je karakterizira gusti grm sa širinom do oko 3 m, a raste na visini do oko 1.000 m. n. v. Listovi su tamnozeleni i sjajni s dužinom 5 - 10 cm. Proljeće je period kada proizvodi bijele cvjetove koji rastu u obliku grozdova dok se u kasno ljeto ili ranu jesen pojavljuju plodovi intenzivne crvene boje. Najbolje uspijeva na sunčanom ili djelomično sjenovitom mjestu ali u dobro dreniranom tlu.
Planinska fotinija
Planinska fotinija (lat. Photinia arbutifolia) je zimzelena vrsta koja može narasti 3 - 4 m i podrijetlom je iz jugoistočnih dijelova sjeverne Amerike. Najbolje raste na područjima gdje je minimalna temperatura 10°C i na 200 - 600 m. n. v. Kao i ostale vrste popularna je kao ukrasna biljka, a prekrivena je zelenim i mesnatim listovima koji imaju valoviti rub. Cvjeta krajem proljeća ili početkom ljeta, a cvjetovi su formirani u grozdove bijele ili krem boje.
Neposredno nakon cvjetanja proizvodi plodove odnosno male bobice koji na grmu ostaju sve do zime. Preferira djelomično sunčana ili sjenovita mjesta dok je sadnja u dobro dreniranom tlu koje se redovno zalijeva. Najbolje ju je uzgajati u područjima s blagom klimom gdje su zime blage.
Kalifornijska fotinija
Kalifornijska fotinija (lat. Photinia berberidifolia) je vrsta podrijetlom s prostora južne Kalifornije i Meksika i raste na 0 - 500 m. n. v. Najbolje podnosi temperature između 16 - 26°C dok one niže može podnijeti i do -10°C. Može narasti 2 - 5 m sa širinom 2 - 3 m. Listovi su tamnozelene boje i nazubljeni na krajevima, a cvjetovi se kao i u većine vrsta pojavljuju u kasno proljeće ili ranu jesen. Podovi koje biljka proizvodi često služe kao hrana za ptice. Iako je prilično otporna vrsta na sušu potrebno joj je umjereno do redovno zalijevanje, a dobro podnosi i slanost.
Kineska fotinija
Kineska fotinija (lat. Stranvaesia davidiana) je vrsta koja potječe s prostora Azije točnije s područja Kine i Vijetnama, a javlja se na 500 - 2.500 m. n. v. Piramidalnog je oblika i može narasti 2 - 3 m, a listovi su kao i kod ostalih vrsta tamnozeleni i nazubljeni s dužinom 5 - 10 cm. Cvjetovi se pojavljuju u grozdovima obično u proljeće ili ljeto u bijeloj ili ružičastoj boji. Bobice koje nastaju nakon cvjetova promjera su oko 1 cm i ostaju na fotiniji sve do pojave zime. Preferira umjereno vlažno tlo, a podnosi temperature i do - 15 °C i otporna je na sušu. Ima ljekovita svojstva i koristi se u tradicionalnoj medicini za liječenje upalnih bolesti i problema s jetrom i bubrezima.
Japanska fotinija
Japanska fotinija (lat. Photinia glabra) je autohtona biljka Japana i Koreje, a popularna je i u ostalim dijelovima svijeta posebice kao ukrasna biljka. Raste na 500 - 800 m. n. v., a kao brzorastuća vrsta obično je visoka 3 - 6 m. Listovi su joj tamnozeleni koji dolaskom jeseni prelaze u crvene. Kao i kod ostalih vrsta dolaskom proljeća formiraju se grozdovi cvjetova nakon čega se razvijaju crvene bobice. Sadi se u dobro drenirano tlo na sunčano mjesto dok najbolje uspijeva pri temperaturi 16 - 26°C. Jako je prilagodljiva vrsta pa tako bez problema podnosi temperature ispod 0°C.
Cjelolisna fotinija
Cjelolisna fotinija (lat. Photinia integrifolia) naziva se još i himalajska fotinija, a podrijetlom je iz istočne Azije odnosno Kine, Japana, Tajvana i Novog Zelanda, a može rasti do oko 1.200 m. n. v, ali je uglavnom to 0 - 500 m. n. v. Kao i druge vrste naraste 3 - 5 m sa širinom 2 - 3 m. Uzgaja se u umjerenim i tropskim područjima s toplim ljetima i blagim zimama. Najbolje podnosi temperature između 18 - 27°C dok se može uzgajati i u područjima s nižim temperaturama. Ipak u takvim uvjetima može doživjeti oštećenje ili smrzavanje. Preferira sadnju na sunčanijim mjestima s dovoljno svjetla iako može rasti i u djelomičnoj sjeni. Za uspješan rast potrebno je redovno zalijevanje i prihranjivanje.
Uzgoj fotinije
Fotinija je biljka koja se najčešće uzgaja radi svog atraktivnog izgleda kao i zbog zaštite od vjetra s obzirom na to da se radi o zimzelenoj vrsti čije lišće ostaje netaknuto tijekom cijele godine. Sadi se na sunčana ili djelomično sjenovita mjesta i, iako može izdržati dulje sušne periode, ipak je biljku potrebno redovno zalijevati jer preferira dobro drenirana tla. Prihranjuje se jednom ili dva puta tijekom godine u periodu proljeća ili ljeta, a prihranjivanje se vrši gnojivom koje je bogato dušikom. Orezivanje se vrši tijekom proljeća i jeseni kako bi se zadržao željeni izgled ili kako bi se biljka skratila na željenu visinu.
Tlo
Idealna je sadnja u dobro drenirano tlo čiju je vlažnost potrebno redovito održavati. Iako se može saditi u gotovo svim vrstama tla, ipak preferira ilovasta ili pjeskovita čija je pH vrijednost u granicama između 6,5 - 7,5. Ako je pH vrijednost iznad 7,5 ona se smanjuje dodavanjem kiselog materijala poput tresetne mahovine, piljevine ili sumpora koji se dodaju direktno u tlo nakon čega se ono zalijeva. Ako je pH vrijednost ispod 6,5 može se povećati dodavanjem vapnenca ili drvenog pepela u umjerenim količinama. Tlo oko biljke također se malčira dodavanjem organskih tvari poput kore drveta, piljevine, komposta i listova čime se smanjuje pojava korova i povećava količina hranjivih tvari.
Klima
Iako se može uzgajati u različitim klimatskim uvjetima ipak najbolje uspijeva u umjerenim klimama bez ekstremnih vrućina ili mrazova, a idealna je temperatura između 16 - 26°C, iako može podnijeti i kratke periode s temperaturom do oko 30°C, ali ne i one iznad 35°C. Također može izdržati kratke periode s temperaturom do -10°C dok temperature ispod -15°C ne podnosi. Iako se sadi kao zaštita od vjetra ipak ne podnosi baš dobro direktne udare jakog vjetra koji mogu uzrokovati oštećenje na listovima, lomljenje grana, isušivanje tla ili slabiji razvoj biljke.
Vrijeme sadnje
Fotinija se obično sadi u proljeće ili jesen kad to temperature dozvoljavaju. Sadnja u ljeto i zimu može negativno utjecati na rast i razvoj biljke jer se sade po velikoj vrućini ili velikoj hladnoći.
Slaganje kultura
Širok je spektar biljaka s kojima je moguće saditi i kombinirati fotiniju, a uglavnom to ovisi o konačnom izgledu vrta. Dobro se kombinira s drvećem poput japanskog bora, japanskog javora, čempresa, sibirske bugenvilije, japanske anemone i kineskog jasena, dok kod kombinacije s cvijećem najbolje ide uz ružu, kadifu, lavandu i karanfil. Niski grmovi će stvoriti pozadinski sloj koji će pružiti privlačan okvir za fotiniju, dok će manja ukrasna drveća poslužiti kao središnji fokus u vrtu.
Biljke s bodljama ili lišćem drugačije boje mogu pružiti kontrast i vizualni interes u odnosu na fotiniju. Primjeri takvih biljaka uključuju bodljikave biljke poput agave, juke ili biljke s lišćem drugačije boje poput japanskog kestena.
Sadi se i uz brojne ukrasne trave od kojih se najčešće mogu vidjeti pampas trava i prugasta japanska trava. Bambus i grmovi poput šimšira i lovora također su jako dobar izbor.
Biljke koje se ne preporučuje saditi uz fotiniju su one vrste koje ne podnose iste uvjete tla, temperature i vlažnosti. Obično se radi o biljkama koje preferiraju kiselo tlo poput azaleje i rododendrona kao i o biljkama koje preferiraju dosta vlažnije uvjete ili potpunu hladovinu poput paprati i ljiljana. Sadnja bršljana u blizini fotinije se ne preporučuje jer se radi o vrsti koja u jako kratkom periodu može zasjeniti fotiniju.
Biljke koje brzo rastu visoko mogu ometati rast fotinije i smanjiti njezinu sposobnost za dobivanje svjetlosti i zraka. Primjeri takvih biljaka su veliko drveće poput hrasta ili bora koji zaklanjaju svjetlost i zrak čime se smanjuje kvaliteta rasta.
Uzgojni oblik
Fotinija se često uzgaja kao živa ograda ili dekorativno drvo u vrtovima i pejzažnom uređenju. Postoji nekoliko uzgojnih oblika drveta fotinije, a ovisi o samoj vrsti koja se uzgaja uključujući uspravni oblik (Photinia fraseri 'Red Robin') koji je ujedno i najčešći uzgojni oblik fotinije. Drvo raste uspravno i visoko, obično dosežući visinu 3 - 5 m. Lišće je sjajno zeleno, a novi izdanci su crveni, što daje drvetu atraktivan izgled.
Kuglasti oblik (Photinia fraseri 'Little Red Robin') je uzgojni oblik koji ima kompaktniji rast i oblik kugle. Obično doseže visinu i širinu od oko 1 - 2 m i pogodan e za manje vrtove ili za sadnju u posudama. Kaskadni oblik (Photinia x fraseri 'Pink Marble') ima viseći rast i lišće može biti u više nijansi boja, uključujući crvenu i ružičastu. Drvo može doseći visinu od oko 1 - 2 m, ali se širi nizom, što mu daje kaskadni izgled.
Stubasti oblik (Photinia x fraseri 'Red Robin Columnaris') ima uski stupasti oblik s uspravnim rastom i kompaktnim lišćem. Obično doseže visinu od oko 2 - 3 m i širinu od samo nekoliko centimetara, što ga čini pogodnim za sadnju u uskim prostorima, kao što su aleje ili prolazi. Patuljasti oblik (Photinia x fraseri 'Cradle Mountain') u kojem fotinija obično doseže visinu od samo 50 - 60 cm. Lišće je gusto i zbijeno, a drvo je pogodno za sadnju u manjim vrtovima, kao prekrivač tla ili u posudama.
Faza mirovanja
Tijekom faze mirovanja biljka ne raste, a odnosi se isključivo na period zime kada ne cvjeta niti proizvodi nove listove. U periodu mirovanja pojedini listovi mogu promijeniti boju u žutu i otpasti, ali je sve to dio procesa obnove biljke i ne treba strahovati da će biljka ostati bez listova. Obično tijekom faze mirovanja biljka ne zahtijeva nikakvu dodatnu zaštitu osim ako su u pitanju ekstremni vjetrovi koji mogu dovesti do isušivanja tla pa se tada biljka može zaštititi slojem malča kako bi se zadržala određena vlažnost tla koja ima veliki utjecaj na korijenski sustav.
Sadnja fotinije
Fotinija se sadi na sunčano i dobro drenirano tlo, sama ili u kombinaciji s drugim vrstama. Često se uzgaja kao živa ograda, ali i kao stablo s krošnjom u obliku kugle iz koje nerijetko strše crveni listovi i grozdovi bijelih cvjetova. Sadi se u prethodno iskopanu rupu koja mora biti dublja i veća od sadnice, a ovisno o vrsti sadi se na većim ili manjim međusobnim udaljenostima. Prije sadnje je potrebno ukloniti sav korov koji se nalazi oko mjesta sadnje, a u rupu za sadnju potrebno je dodati mješavinu zemlje i komposta.
Sadnja sadnice
Prije sadnje sadnice potrebno je provjeriti pH vrijednost tla koje mora biti u granicama između 6,5 - 7,5. Preporučuje se saditi sadnicu koja je 60 - 90 cm velika, a sadi se u prethodno iskopanu rupu dubine oko 30 cm s dvostruko većom širinom od korijenske bale. Iz rupe je potrebno ukloniti korov i nečistoće, a prije sadnje potrebno je provjeriti i korijenski sustav same sadnice i razdvojiti ju po potrebi. Sadnica se stavlja u rupu koja se lagano puni zemljom i zbija se kako bi se spriječilo stvaranje zračnih džepova. Prilikom sadnje u tlo je moguće dodati kompost, vapno, gnojivo ili humus.
Uzgoj u vrtu
Fotinija se u vrtu sadi na prethodno predviđeno mjesto što uvelike ovisi o namjeni biljke hoće li ona biti ukrasna vrsta koja se sadi samostalno ili se radi o sadnji više sadnica koje prave živu ogradu. Ako se sadi kao živa ograda onda je međusobna udaljenost između sadnica obično oko 60 cm dok udaljenost od objekata treba biti 60 - 150 cm, a ako se radi o većoj vrsti, udaljenost je samim tim veća posebice ako se radi o sadnji u blizini zidova ili ograda.
Uzgoj u stakleniku
Fotinija nije klasična biljka koja će se sijati i klijati u stakleniku nego se radi o biljci koja jedan period može provesti unutar staklenika kao i o fotiniji koja je posađena u posudu pa se unosi u zatvoreni prostor tijekom zime i niskih temperatura posebice ako je posađena na područjima gdje su male šanse za preživljavanje zimskih uvjeta.
Što se tiče same biljke ona bez problema može biti u stakleniku tijekom cijele godine, jedino je potrebno zadovoljiti uvjete poput temperature koja bi trebala biti između 18 - 25°C tijekom dana i 13 - 18°C tijekom noći. Zbog opasnosti od pregrijavanja savjetuje se držati staklenik na južnoj ili jugoistočnoj strani.
Uzgoj u posudama
Uspješno se sadi i raste u posudama kao i u otvorenom tlu, a prije sadnje potrebno je izabrati odgovarajuću posudu koja je dovoljno velika za rast biljke i ima drenažne otvore radi otjecanja nepotrebne količine vode. Prilikom izbora posude potrebno je paziti na veličinu posude čiji promjer treba biti najmanje 50 cm, a posuda bi trebala biti glinena, betonska, keramička ili drvena.
Zemlja za posudu u koju se planira saditi fotinija treba biti rahla i bogata hranjivim tvarima, što se može postići kombinacijom komposta ili treseta, pijeska i treseta za cvijeće. Ova kombinacija će omogućiti zadržavanje određene količine vode, drenažu nepotrebne količine i održavanje strukture zemlje.
Održavanje nasada
Nasadi fotinije održavaju se redovnim zalijevanjem, prihranjivanjem i čišćenjem korova oko biljaka. Orezivanjem se produljuje životni vijek biljke i održava se zdravlje biljke. Uklanjanjem zaraženih grana spašavaju se sadnice od propadanja kao i širenja bolesti na ostale sadnice. Sadnice se mogu oblikovati u razne oblike, najčešće u obliku kugle koja se nalazi pri vrhu stabla.
Održavanje i njega
Fotinija je brzorastuća biljka koju odlikuju tamnozeleni listovi. Prisutni su tijekom cijele godine, iako se može dogoditi opadanje pojedinih listova što neće utjecati na cjelokupni izgled biljke. Redovnim prihranjivanjem i zalijevanjem pomaže se biljci da stvara nove listove i cvjetove koji se formiraju uglavnom u proljeće u obliku malih grozdova na vrhovima grana.
Iako se sadi kako zaštita od vjetra ovo nije biljka koja podnosi direktne i jake udare vjetra koji mogu isušiti tlo i slomiti grane. Bez obzira na to što može podnijeti niže temperature tijekom faze mirovanja poželjno je tlo malčirati kako bi se zadržala određena količina vlažnosti i kako bi se spriječilo prodiranje veće količine vode.
Zalijevanje
Najbolje uspijeva u dobro dreniranom tlu umjerene vlažnosti, a zalijeva se po potrebi, s tim da tlo ne smije biti previše natopljeno. Tijekom ljetnih mjeseci biljku je potrebno češće zalijevati i to nekih 1 - 2 puta tjedno posebice jer se u tom periodu zemlja jako brzo suši.
Tijekom jeseni zalijevanje je otprilike jednom tjedno ili čak rjeđe, ali se ipak najbolje potrebna količina vode može odrediti stalnim praćenjem biljke i tla jer ako je ono suho biljka zahtijeva zalijevanje. Zalijevanje tijekom sušnog perioda otprilike iznosi 2 - 3 l po sadnici.
Fotinija koja raste u posudi zahtijeva različite količine vode što će ovisiti o veličini posude. Ako se voda nakuplja na površini to je znak da je korištena prevelika količina vode pa tako primjerice posuda koja je promjera 10 - 15 cm može podnijeti 0,5 - 1 l vode dok posudi promjera 20 - 30 cm odgovara 2 - 3 l vode.
Gnojidba
Fotinija je biljka kojoj je najidealnije prihranjivanje tri puta godišnje i to u proljeće, ljeto i jesen. Za prihranu se mogu koristiti gnojiva bogata dušikom, kalijem i fosforom. Gnojivo bogato dušikom koriste se u proljeće jer je idealna vrsta za poticanje rasta novih listova i obično se koristi u omjeru 10 - 10 - 10.
U ljeto, nakon završetka perioda cvjetanja koristi se gnojivo bogato kalijem i fosforom u omjeru 10 - 20 - 10 za zdraviji rast korijena i pripremu biljke za period mirovanja. U jesen se koristi gnojivo bogato kalijem kako bi se poboljšala otpornost biljke na sušu i hladnoću i to u omjeru 0 - 0 - 60. Ako se koristi tekuće ili granulirano gnojivo onda se preporučuje primjena 50 - 100 g po biljci.
Osim ovih postoje i prirodna gnojiva koja su idealna za prihranu ne samo ove nego i bilo koje druge vrste biljke, a za fotiniju to su gnojiva poput komposta, stajskog gnoja i morske trave.
Razmnožavanje
Iako se fotinija tehnički može razmnožavati sjemenom ova metoda nije toliko učestala zbog neuspješnosti. Najčešće metode kojima se fotinija može razmnožavati su reznicama, izdancima i cijepljenjem. Kada se razmnožava reznicama onda je reznice potrebno uzeti u ljeto ili jesen dužine 10 - 15 cm i staviti ih u supstrat pijeska i treseta nakon čega se zaliju. Nakon što se korijenje razvije moguće je presađivanje.
Ako se želi biljku razmnožiti izdancima ona se jednostavno izvadi i presadi na neko drugo mjesto dok se razmnožavanje cijepljenjem odvija tako što reznice fotinije trebamo spojiti na podlogu neke druge biljke koja ima razvijen korijenski sustav.
Presađivanje
Prije presađivanja potrebno je iskopati dovoljno veliku rupu kako bi stao cijeli korijenski sustav, a u iskopanu rupu dodaje se kompost ili nego drugo organsko gnojivo. Minimalna količina sadnice koja se sadi može biti 5 - 10 cm dok je idealna ona 30 - 60 cm. Prije vađenja sadnice tlo je oko biljke potrebno obilno zaliti kako bi se biljka lakše izvadila i kako bi se spriječilo oštećenje korijena. Fotinija se sadi u novu rupu čija zemlja mora biti ravnomjerno raspoređena nakon čega slijedi zalijevanje. Prije toga tlo je moguće malčirati kako bi se zadržala odgovarajuća vlažnost i spriječio rast korova u podnožju biljke.
Rezidba
Rezidba se odvija u svrhu održavanja i zdravijeg rasta biljke, a provodi se u proljeće nakon završetka mraza, neposredno prije početka vegetacije. Prilikom rezidbe uklanjaju se mrtve, stare i bolesne grane kao i one grane koje kvare već postignuti oblik. Jako je važno napomenuti da se prilikom rezidbe ne smije uklanjati više od 1/3 biljke jer to dovodi do oštećenja biljke.
Savjetuje se postupno oblikovanje biljke tijekom godina, a iako se savjetuje glavna rezidba jednom godišnje moguće je tijekom cijele godine uklanjati manje grane koje kvare željeni oblik i veličinu biljke.
Pomlađivanje
Pomlađivanje se ne odvija jednom godišnje nego svakih 3 - 5 godina, a postupak se provodi kako bi se održalo zdravlje biljaka. Ne smije se prekomjerno pomlađivati jer to može izazvati stres. Uklanjaju se stare i nezdrave grane oštrim škarama ili pilom. Posebno je potrebno obratiti pažnju na grane u dnu odnosno one koje rastu preblizu tlu. Ostale grane potrebno je skratiti na polovicu njene duljine, a režu se iznad pupova kako bi se potaknuo rast. Nakon rezidbe potrebno je prihranjivanje i zalijevanje.
Prorjeđivanje
Prije nego se krene s prorjeđivanjem biljku je potrebno detaljno pregledati kako bi se identificirale oštećene, bolesne ili grane koje kvare oblik i veličinu. Koristi se isti alat kao i kod pomlađivanja, a uklanjaju se sve do zdravog dijela grane. Također je moguće ukloniti nepotrebno lišće kako bi se osigurala bolja cirkulacija zraka i svjetla kroz biljku. Nakon prorjeđivanja koje se provodi jednom godišnje, biljku je potrebno zaliti i prehraniti.
Zaštita od vjetra
Fotinija je osjetljiva na vjetrove, posebno mlade biljke koje još nisu dovoljno ukorijenjene ili biljke koje su posađene na otvorenim i vjetrovitim područjima. U takvim slučajevima, preporučuje se zaštita kako bi se smanjio stres na biljci i potencijalna oštećenja. Pravilnim odabirom lokacije za sadnju može se smanjiti izloženost biljke vjetru. Preporučuje se odabir zaštićenog mjesta u vrtu ili iza zida, ograde ili drugih visokih biljaka koji će pružiti zaklon od vjetra.
Također se mogu koristiti zaštitni materijali kao što su zaštitne mreže, zavjese ili zidovi od tkanine kako bi se smanjila jačina vjetra koji dolazi do biljke, kao i žive ograde, grmlje ili drveće. Ove biljke djeluju kao barijere koje usporavaju protok zraka i smanjuju štetan učinak vjetra na biljku.
Malčiranje tla oko korijena može pomoći u zadržavanju vlage u tlu i smanjenju isušivanja uzrokovanog vjetrom, kao i pružiti dodatnu zaštitu korijenu od hladnoće i vjetra.
Zaštita preko zime
Fotinija je brzorastuća vrsta biljke čije je održavanje vrlo lako. Da bi se pripremila za sljedeću sezonu biljku je potrebno na vrijeme i pravilno orezati kako bi se potaknuo rast novih grana. Prihranjuje se gnojivom bogatim dušikom, kalijem ili fosforom, a najbolje vrijeme za početak prihrane je proljeće. U zimskom periodu potrebno je biljku zaštititi debljim slojem malča kako bi se spriječilo smrzavanje i oštećenje korijena koji se nalazi plitko ispod gornjeg sloja zemlje. Na kraju sezone, dolaskom zime savjetuje se izrezati izdanke kako bi se spriječilo oštećenje grana uslijed snijega i leda.
Bolesti
Fotinija kao biljka je relativno otporna na razne bolesti i štetnike, ali ipak postoje neke vrste bolesti koje su karakteristične za ovu vrstu poput gljivičnog oboljenja lišća, plamenjače i pepelnice.
Gljivično oboljenje lišća
Ovu vrstu bolesti uzrokuje gljivica Entomosporium mespili, a napada drvenaste vrste biljaka poput fotinije, jabuke i kruške uzrokujući pojavu crvenih mrlja na listovima koji se vremenom šire i postaju smeđe što na koncu dovodi do opadanja cijelog lista. Kod biljaka koje daju plodove može utjecati na količinu i veličinu istih, a također stvaraju crvene mrlje na samoj kožici ploda.
Bolest se s listova može prenijeti na grane uzrokujući sušenje, a najbolja prevencija pojave bolesti je smanjiti zalijevanje i osigurati dobru cirkulaciju zraka koju ćemo postići redovnim prorjeđivanjem. Za rješavanje ove bolesti mogu se koristiti brojni kemijski fungicidi ali i prirodni poput sode bikarbone, bijelog octa, ekstrakta češnjaka i đumbira.
Plamenjača
Plamenjača je bolest koju uzrokuje bakterija Erwinia amylovora, a očituje se pojavom smeđih listova, cvjetova i grana koja je često praćena opadanjem zaraženih listova. Bolest se jako brzo širi na ostale sadnice putem kiše, vjetra i alata dok prijenos bolesti putem korijena nije toliko čest.
Da bi se spriječilo širenje bolesti potrebno je ukloniti zaražene dijelove biljke, prije uporabe dezinficirati alat kao i redovito održavati biljku zalijevanjem, prihranjivanjem i orezivanjem. Da bi se suzbilo daljnje širenje bolesti koriste se bakterijski fungicidi i antibiotici poput streptomicina. Prirodni pripravci koji mogu pomoći u borbi s ovom bolesti su ekstrakt češnjaka, ulje čajevca, ulje neema ili primjerice kisela voda koja se dobije od fermentiranog mlijeka.
Pepelnica
Pepelnica je bolest koju uzrokuje gljivica Sphaerotheca pannosa koja je karakteristična za vrste koje pripadaju porodici ruža. Bolest se može jako brzo širiti i zato je potrebno redovno održavanje biljke. Simptomi pepelnice na fotiniji uzrokuju pojavu bijele praškaste tvari na grana, lišću ili bilo kojem drugom dijelu biljke, a napadnuti dijelovi mogu oslabiti, dolazi do defolijacije listova koji na koncu opadaju. Prevelika zaraženost može uzrokovati i propadanje cijele sadnice.
U borbi protiv ove bolesti koriste se brojni prirodni i kemijski fungicidi poput ulja neema, bakrenog sulfata i sumpora.
Štetnici
Fotinija može privući brojne štetnike koji mogu negativno utjecati na nju uzrokujući propadanje nekih dijelova što dovodi do neprivlačnog izgleda koji se ističe ako se radi o sadnji više sadnica na istom prostoru. Pored toga može vrlo lako doći do zaraze ostalih sadnica u njenom okruženju. Često je napadaju štetnici poput lisnih ušiju, potkornjaka, krasnika, tripsa i rešetkastih stjenica.
Lisna uš
Lisna uš (lat. Aphidoidea) je štetnik koji se hrani sokom biljke stvarajući ljepljivu masu, tzv. mednu rosu koja uzrokuje pojavu plijesni i rast gljivica na zaraženim dijelovima. Tako uzrokuju sporiji rast, defolijaciju i opadanje listova što može dovesti do smrtnosti biljke. Lisne uši se mogu ukloniti ručnim skidanjem, brisanjem listova s mješavinom vode i sapuna, korištenjem ulja mentola ili nima. Postoje i brojni insekticidi koji pomažu u rješavanju ovog štetnika poput malationa, imidakloprida ili acetamiprida.
Potkornjak
Potkornjak (lat. Scolytinae) je vrsta štetnika koji mogu imati veliki utjecaj na zdravlje biljke konkretno fotinije. Hrane se korom stabla uslijed čega dovode do oštećenja kore kao i smanjivanja protoka hranjivih tvari u sve dijelove biljke. Glavni simptomi su pojava rupica na kori, promjena boje lišća, sušenje grana i njihovo opadanje kao i sporiji rast. S obzirom na to da se štetnik često nalazi duboko ispod kore drveta djelovanje insekticida na njega nema neku veliku ulogu ali je zato potrebno redovno pregledavati biljku kako bi se mogle uočiti eventualne promjene. Ipak, primjena permetrina ili imidakloprida može donekle ograničiti djelovanje potkornjaka.
Krasnik
Krasnik (lat. Buprestidae) je vrsta kukca koji se hrani korom drveta, a njegovo djelovanje može imati veliki utjecaj na kvalitetu biljke jer stvara rupe u kori, sušenje lišća i grana kao i slabiji rast. Kao i potkornjaci uglavnom se nalaze ispod kore pa je njihovu pojavu malo teče uočiti. Insekticide koje primjenjujemo za zaštitu od potkoranjaka možemo upotrijebiti i kod zaštite od krasnika, a oni se uglavnom nalaze u obliku spreja, granula ili praška.
Tripsi
Trispi (lat. Thysanoptera) ili resokrilci su mali kukci koji se hrane sokom iz biljke, a često se nalaze i na travnatim površinama. Stvaraju ozbiljan problem jer dovode do pojave srebrne boje na lišću, defolijacije listova, njihovog opadanja kao i propadanja cijele biljke. Kontrolirati se mogu djelovanjem insekticida poput piretroida, organofosfata i neonicotinoida. Insekticidi koji se koriste na prirodnoj bazi su ulje neema, češnjaka ili eukaliptusa, mješavina sapuna i vode ili kukci predatori poput grinja i gusjenica.
Rešetkasta stjenica
Rešetkasta stjenica (lat. Tingidae) ili čipkasta buba je štetnik koji utječe na zdravlje i izgled biljke stvarajući sitne bijele mrlje na listovima. Uslijed prevelikog djelovanja dolazi do sušenja i opadanja lišća što u konačnici dovodi do opasnosti od propadanja cijele biljke. Najbolja prevencija je redovno pregledavanje, pravilno zalijevanje i prihranjivanje. Štetnik se može ručno ukloniti pincetom ili vatom koja je prethodno umočena u alkohol. Pored ovoga postoje kemijski i prirodni insekticidi poput biljnih ulja, predatora kao što su bubamara i gusjenica, permetrina ili bifentrina.
Upotreba fotinije
Poznato je da se fotinija koristi uglavnom kao ukrasna biljka za vrtove gdje se često uzgaja kao živa ograda i zaštita od vjetra. Neke vrste fotinije mogu se koristiti u tradicionalnoj medicini.
Berba
Fotinija cvjeta u proljeće dok se plodovi formiraju u jesen kada se mogu i brati. Iako se uglavnom ne koriste u prehrani beru se radi dekoracije kada postignu potpunu crvenu boju što je krajem jeseni ili početkom ljeta. Beru se jednostavno otkidanjem s grana, a kod branja savjetuje se nositi zaštitne rukavice.
Sušenje
Plodovi se peru u hladnoj vodi nakon čega slijedi sušenje ručnikom ili jednostavno stavljanje na tanjur ili papirnatu podlogu dok se potpuno ne osuše što može potrajati do tjedan dana što uvelike ovisi o vlažnosti zraka. Osušeni mogu se stavljati u posudu ili u vazu koja se nalazi na hladnom i suhom mjestu udaljena od direktne sunčeve svjetlosti. Vremenom oni gube boju i svoju dekorativnu ulogu.
Medicina
Iako se radi o ukrasnoj vrsti poznato je da se primjerice japanska fotinija koristi u liječenju problema s dizenterijom i žuticom dok se nazubljena fotinija često koristi kao diuretik, antipiretik i stimulans. Listovi planinske fotinije koriste se u liječenju bolova u trbuhu kao i sredstvo za ispiranje inficiranih rana, a plodovi cjelolisne fotinije koriste se u probavnim smetnjama.
Zanimljivosti
Photinia dolazi od grčke riječi photeinos (sjajan, svjetlucav) i odnosi se na lišće.
Zbog crvenih bobičastih plodova izuzetno je privlačna pticama. U kineskoj mitologiji smatra se simbolom dugovječnosti i mudrosti dok se u japanskoj kulturi koristi u dekoraciji hramova i svetih mjesta. U prošlosti su se sjemenke fotinije koristile za izradu ljepljive tvari za hvatanje ptica tzv. ptičjeg vapna.
Prvi primjerci fotinije uzgojeni su u Francuskoj u 19. stoljeću, a navodi se kako ima oko 60 vrsta iako ih je do sada priznato oko 30.
Rod Photinia prvi je opisao francuski botaničar Jean - Baptiste Lamarck i to 1786. godine, a prvi zapisi o korištenju fotinije u pejzažnoj arhitekturi potječu iz Kine za vrijeme dinastije Tang dok se u Japanu uzgajala tijekom Edo perioda točnije 17. - 19. stoljeća.
Foto: jackmac34 / Pixabay
Odgovori