Eukaliptus (lat. Eucalyptus) je zimzeleno stablo porijeklom iz Australije i Tasmanije, a pripada porodici mirtovki (Myrtaceae) gdje se također nalaze mirta, guava i klinčić. Eukaliptusi rastu kao manja grmlja ili visoka stabla. Listovi su mu plavkasto-zelene boje, uži, savijeni, poredani u istom okomitom pravcu, s kratkom drškom, a tekstura im je kožnata i sočna.
Cvjetovi eukaliptusa nemaju latice nego imaju brojne prašnike koji se nalaze u pupoljku i zaštićeni su operkulumom, a to je naziv za više sraslih cvjetnih čašica ili latica. Iz cvjetova nastaju drvenasti plodovi stožastog oblika koji u sebi sadrže sjemenke.
Korijenje mu je invazivno, pa mu stoga treba mnogo mjesta za rast. Eukaliptusi jako crpe vodu iz zemlje te su neke studije pokazale da zemljišta na kojima je posađen eukaliptus dosta dugo ostaju osiromašena i bez hranjivih sastojaka. Također, zbog visokog sadržaja eteričnih ulja u listovima i granama eukaliptusa ovo drvo brzo gori, i time predstavlja povećanu opasnost za širenje požara. Upravo zbog svega toga, mnogi ekolozi bili su protiv masovnom pošumljavanju ovom vrstom koje se provodilo posebno u Španjolskoj.
Iako su skoro sve vrste eukaliptusa zimzelene, neke tropske vrste na kraju sušne sezone gube lišće. Za listove eukaliptusa karakterističan je dimorfizam pa su tako listovi mladih stabala ovalni i okruglasti i nalaze se jedan nasuprot drugome, a u kasnijoj dobi postaju naizmjenični srpastog oblika. Kod najvećeg broja vrsta eukaliptusa cvjetanje počinje tek kada se na granama pojavi odraslo lišće.
Kod izgleda kore debla također postoje varijacije, pa tako neke vrste imaju glatku koru, neke imaju grubu koru koja u starijoj dobi ostaje na deblu i suši se, a najveći broj ih ima glatku koru na vrhu dok je pri dnu debla ona grublje strukture.
Eukaliptus se danas može naći na svakom dijelu australskog kontinenta a zahvaljujući kultiviranju dospio je i u mnoge druge dijelove svijeta. U Hrvatsku je dospio u 19. stoljeću te se kraj Dubrovnika i na Lokrumu nalazi i zbirka eukaliptusa.
Srodnici
Vrste eukaliptusa
Eukaliptus broji oko 800 vrsta te se radi o vrlo velikom i raznolikom rodu. Neki botaničari općenito dijele eukaliptuse na niske i žbunaste vrste i na visoke stablašice. Žbunasti eukaliptusi umjesto jednog glavnog debla imaju brojne manje stabljike koje se granaju i najviše ih ima u ravnim, toplim krajevima Australije koji imaju kratke i blage zime.
Najpoznatije vrste eukaliptusa su Globulus, Gunni, Cinerea, Citridora, Polyanthemos, Camaldulensis, Pulchella, Conferruminata, Polybractea i Deglupta.
Plavi eukaliptus
Plavi eukaliptus (lat. Eucalyptus Globulus) karakterizira brz rast, velika otpornost na sušu i veličanstvena ljepota. Spada u najčešću vrstu za pošumljavanje područja, upravo zbog svojih karakteristika i otpornosti. Raste do 30 m iako su poznati i primjerci koji su narasli i do 80 m. Voli izloženost suncu i ne podnosi previše sjenovita mjesta. Cvjetovi su dvospolni s laticama koje su potpuno srasle u šiljasti poklopac. Plodovi su tobolci unutar kojih se nalazi 3 - 5 pretinaca sa sjemenkama.
Jabukov eukaliptus
Jabukov eukaliptus (lat. Eucalyptus Gunni) Ovo je endemsko stablo iz Tasmanije i sa svojih 10 - 25 m visine spada u niže vrste eukaliptusa. Vrlo je otporan na niske temperature, pa ga stoga često sade u područjima gdje su zime oštrije.
Ljekoviti eukaliptus
Ljekoviti eukaliptus (lat. Eucalyptus Cinerea) je još jedna vrsta eukaliptusa otporna na niske temperature do -13°C. Ima listove čije se boje kreću u rasponu od plavkastih, ružičastih i sivih nijansi. Tolerira i sušne uvjete te se smatra vrlo izdržljivom i prilagodljivom biljkom.
Aromatični eukaliptus
Aromatični eukaliptus (lat. Eucalyptus Citridora) poznat je i pod nazivom limunski eukaliptus jer njegovo lišće ima aromu limuna. Naraste do 40 m, pa čak i više i tolerira niske temperature do -6°C, ali i sušna razdoblja. Kora debla je glatka, bijele ili ružičaste boje, lišće je uskog oblika, a cvjetni pupovi rastu u skupinama po 3 cvijeta.
Silver dollar
Silver dollar (lat. Eucalyptus Polyanthemos). dobio je naziv s obzirom na to da ima zaobljene, srebrnaste listove koji sliče na kovanice od 50 centi. Spada u brzorastuće vrste, otporan je na mraz do -7°C i u pojedinim dijelovima gdje se pošumljavalo ovim eukaliptusom, pokazao je i značajke invazivnosti. Raste do 25 mvisine, ima male, bijele cvjetove sa središnjim žutim dijelom. Može rasti skoro na svakoj vrsti tla.
Crveni eukaliptus
Crveni eukaliptus (lat. Eucalyptus Camaldulensis) - uz glavno deblo mogu izrasti i tanja, sporedna debla, a cvjetovi rastu u skupinama od 7 do 9 cvjetnih glavica. Može narasti u visinu i iznad 50 m, a deblo je promjera 1 - 2 m. Listovi su veličine 10 - 15 cm, a ponekad i 25 cm, glatki, zelenkaste boje s plavičastim nijansama.
Dugin eukaliptus
Dugin eukaliptus (lat. Eucalyptus Deglupta) smatra se jednim od najljepših eukaliptusa ali i stabala općenito na svijetu. U svom prirodnom staništu raste i do 75 m, pa tako spada i u jednu od najviših vrsta među stablima, a na ostalim mjestima izvan svog staništa naraste oko 50 m. Vrlo je osjetljiv na hladnoću i ne podnosi temperature već ispod 1°C. Njegovo deblo ima tanku i glatku koru koja se svake godine ljušti i otkriva nove slojeve različitih boja.
Eucalyptus Pulchella
Deblo ovog eukaliptusa ima bijelu koru, a lišće sadrži eterična ulja koja susrećemo u proizvodima od mentola. Listovi su uski, deblo jednostruko s užom krošnjom. Izuzetno tolerantan na sušna razdoblja, preferira dobro drenirana tla a može uspjeti i na kamenitim područjima.
Eucalyptus Conferruminata
Ovo je niska vrsta eukaliptusa koja naraste u visinu 2 - 8 m te ima grmoliki izgled. Listovi su dužine od 4 - 9 cm a široki 1 - 3 cm, sjajne svjetlozelene boje.
Eucalyptus Polybractea
Raste do 8 m visine i vrlo je cijenjena vrsta za proizvodnju eteričnih ulja. Kora debla je hrapava, prema korijenu prelazi u sivu nijansu. Listovi su dugački do 10 cm a široki oko 1,5 cm. Cvjetovi rastu u skupinama od 7 - 11 te mogu biti bijele ili sivkaste boje.
Uzgoj eukaliptusa
Eukaliptus je dosta prilagodljiva i invazivna biljka o čemu treba voditi računa prilikom uzgoja na otvorenom. S obzirom na to da se radi o stablu izuzetne veličine i impresivnog korijenja, prvenstveno je prikladan za uzgoj na vanjskim prostorima. Voli puno svjetlosti, vlage, a lako se prilagodi skoro svakoj vrsti tla. Prije upuštanja u uzgoj eukaliptusa treba odabrati vrstu koja je odgovarajuća, već s obzirom na to da li se eukaliptus planira uzgajati u vrtu, na otvorenim prostorima ili u posudama.
Tlo
Eukaliptus se može priviknuti na razne vrste tla i u tom pravcu nema nekih posebnih zahtjeva. No, ono što je potrebno da bi pravilno rastao je dobra drenaža tla u koje je posađen. Eukaliptus može uspijevati čak i u tlu koje je poprilično siromašno hranjivim sastojcima. Kada se sadi u posude može se za njegovu sadnju koristiti bilo koji višenamjenski kompost, kao i za druge kućne biljke.
Klima
Eukaliptus najbolje uspijeva u tropskoj, suptropskoj ili umjerenoj klimi. Stabla eukaliptusa uzgajaju se čak i na dijelovima planeta s ekstremno visokim temperaturama, u Indiji i Australiji. Mnoge vrste eukaliptusa zahtijevaju čak 8 - 10 sati pune sunčeve svjetlosti te je visoka temperatura idealna za njihov rast. Za uzgoj u našim krajevima treba birati one vrste eukaliptusa koje mogu izdržati niže zimske temperature pa je tako odličan odabir Eucalyptus gunni koji tolerira do -18°C.
Vrijeme sadnje
Najbolje je saditi ga tijekom ožujka i travnja, iako se mogu raditi i iznimke te ga saditi i tijekom ljeta, uz obavezno redovito zalijevanje. Što se biljka prije posadi tijekom toplih mjeseci, to će imati veću mogućnost da se prilagodi nadolazećim hladnijim godišnjim dobima.
Slaganje kultura
Eukaliptus je stablo koje ne dijeli rado svoj životni prostor s drugim vrstama. Svojim snažnim korijenjem brzo apsorbira hranjive sastojke iz zemlje ostavljajući druge biljke koje rastu u blizini neuhranjenima, a problem je li lišće i kora koja otpada sa stabla eukaliptusa i može smetati rastu i razvoju drugih kultura.
Pored eukaliptusa, mogu uspijevati samo one biljke koje imaju izuzetno skromne zahtjeve glede kakvoće tla i koje mogu preživjeti u sjenovitim uvjetima ispod krošnje eukaliptusa. Stoga su dobar izbor za sadnju pored eukaliptusa biljke mali zimzelen, lavanda i pljuskavica. Na rubovima šuma eukaliptusa dobro uspjeva lantana.
Ružmarin je gotovo uvijek odličan izbor za sadnju uz biljke koje crpe vodu i hranjive tvari, a eukaliptus nije iznimka. Ljubičasta kadulja ima istu paletu boja kao eukaliptus i podnosi iste uvjete, što ju čini estetski i logičnom biljkom za sadnju. Iste uvjete sadnje ima i kalifornijski hrast.
S obzirom na to da se dugo koristio za uređenje krajolika i vrtova svih veličina i vrsta, bambus je izuzetno dobar za uzgoj ispod i oko stabala eukaliptusa zbog svoje otpornosti i estetske svestranosti. Ljiljan i čajevac su odličan izbor za sadnju na vjetrovitim mjestima na kojima raste i eukaliptus, a borovica i kleka, iako neobično drugačiji zahtjeva za uzgoj, odlično će rasti uz eukaliptus.
Neke biljke, poput naranče, treba zaštititi od vjetra, pa se pored njih sadi eukaliptus koji dobro podnosi vjetar i izvrsno ih štiti.
Faza mirovanja
Faza mirovanja eukaliptusa nastupa zimi. Tada je potrebno smanjiti zalijevanje i potpuno prestati s gnojidbom.
Sadnja eukaliptusa
Sadnja eukaliptusa ponajprije podrazumijeva pravilan odabir mjesta za sadnju. Ako se sadi na otvorenim prostorima i vrtovima treba mu ostaviti dovoljno prostora za rast korijenja te ga posaditi barem 10 m od kuće ili zidova. Prilikom sadnje u posude treba pripremiti dovoljno veliku posudu, kompost i omogućiti mu smještaj na južnoj strani, najbolje uz prozor.
Sadnja sjemena
Prije početka sjetve potrebno je stratificirati prikupljeno sjeme. Neke vrste sjemena, pa tako i sjeme eukaliptusa, sadrže tvari koje sprječavaju prerano klijanje pa ih je potrebno neutralizirati dužim djelovanjem hladnoće i vlage što se radi tako da se sjeme pomiješa s pijeskom, smjesa navlaži i stavi u plastične kesice koje se zatvore, a zatim spremi na temperaturu 2 - 5°C, najbolje u hladnjak na četiri tjedna.
U zatvorenom prostoru sjeme se sije sredinom zime, tako da se biljka može u proljeće presaditi na vanjski prostor. Sjemenske se posiju po površini supstrata i tankim slojem podloge prekriju, a supstrat prska vodom iz raspršivača. Klijanje nastupa u roku 14 - 21 dana.
Sadnja reznice
Razmnožavanje reznicama najbolje je obaviti tijekom lipnja i srpnja tako što se odrežu izbojci dugački 10 cm i njihovi vrhovi umoče u hormonski prah koji potiče brže ukorjenjivanje. S reznica je potrebno ukloniti lišće i trebaju imati barem jedan pupoljak. Tako pripremljene reznice treba posaditi u posude i zemljom prekriti u cijelosti dio koji je tretiran praškom za ukorjenjivanje. Treba ih držati na temperaturi od 27 - 32°C, redovito prskati zemlju da bude vlažna i nakon otprilike mjesec dana će se ukorijeniti.
Kalemljenje
Kod cijepljenja eukaliptusa najbolje se koristi metoda bočnog klina. Kao podloga se koristi sadnica uzgojena iz sjemena sorte eukaliptusa koja je kompatibilna s vršnim izdankom kakav želite postići kombiniranjem podloge i plemke.
Prilikom sadnje eukaliptusa u posude dobro je koristiti općenamjenski supstrat ili običnu vrtnu zemlju koja je pomiješana sa zemljom za rododendrone, a dobro je dodati i pijeska radi bolje drenaže. Sadnja na vanjskim prostorima moguća je u gotovo sve vrste tla, ali obavezno moraju biti dobro drenirana, jer višak vlage može naštetiti korijenu eukaliptusa.
Uzgoj u vrtu
Eukaliptuse koji rastu kao stabla ne preporučuje se saditi blizu kuća jer imaju snažno korijenje koje se može omotati oko cijevi i instalacija. Osim toga, eukaliptus je poznat po tome da odbacuje svoje stare grane, što može biti dosta opasno i izazvati nezgode.
Kada se sadi u vrtu potrebno je najprije odabrati mjesto na kojem će imati dovoljno sunca tijekom cijelog dana i osigurati mu dovoljno prostora za širenje. Treba voditi računa i o tome da druge povrtne kulture, koje bi mogle ispaštati zbog njegova rasta, ne sadimo blizu jer on jako crpi hranjive sastojke iz zemlje i ne trpi konkurenciju.
Potrebno je iskopati rupu koja je duplo veća od posude u kojoj se mlada biljka nalazi te dobro drenirati zemljište u koje se sadi. Mladi eukaliptus ne zahtijeva potpornje i uz pravilnu njegu brzo će početi rasti i uljepšavati okolinu.
Uzgoj u plasteniku
Brojni uzgajivači diljem svijeta uzgajaju eukaliptus u staklenicima ili plastenicima. Da bi uspio u plasteničkim uvjetima, potrebno mu je osigurati potrebnu svjetlost od minimalno 6 sati na dan i dovoljnu količinu vlage.
Uzgoj u posudama
Za uzgoj u posudama potrebno je nabaviti lagan supstrat i posuda na dnu obavezno mora imati drenažu i otvore za otjecanje vode. Dobro je u iskopanu rupu, prije polaganja sadnice, staviti pijeska. Posudu s eukaliptusom tijekom proljeća i ljeta može se staviti na balkon, jer eukaliptus jako voli svjetlosti i ovakva promjena će ga potaknuti na stvaranje novog lišća.
Kada se eukaliptus posađen u posudi nalazi u stanu potrebno ga je zalijevati 3 - 4 puta tjedno umjereno, a kada se nalazi vani tijekom toplih ljetnih dana potrebno ga je zalijevati svakodnevno. Eukaliptus posađen u posudi treba gnojiti u proljeće i u tu svrhu će poslužiti svako tekuće gnojivo široke namjene za kućne biljke.
Održavanje nasada
Ako se eukaliptus uzgaja kao kućna biljka, tada je potrebno posvetiti više pažnje njegovoj njezi i održavanju, što podrazumijeva smještaj na južnoj strani prozora, redovito zalijevanje, gnojidbu i rezidbu.
Eukaliptus koji raste na vanjskim prostorima također treba biti zalijevan za sušnog razdoblja, ali umjereno, jer zahvaljujući svome dubokom i snažnom korijenu sve potrebne hranjive sastojke i vlagu u cijelosti dobiva iz zemlje. U slučaju da eukaliptus ne dobiva dovoljno svjetlosti tijekom dana, njegovi listovi gube svoju atraktivnu boju, a nerijetko dolazi i do odbacivanja lišća.
Održavanje i njega
Eukaliptus je otporna i snažna biljka koja se može prilagoditi skoro svim uvjetima. No određene pretpostavke, osobito što se tiče svjetlosti i zalijevanja, moraju biti ispunjene da bi se pravilno razvijao i rastao.
Zalijevanje
U vrućim klimatskim uvjetima mlada posađena stabla trebalo bi zalijevati jednom tjedno, a starija stabla 7 - 21 dana. Poželjno je da se prije novog zalijevanja gornja trećina zemljane podloge osuši. Kod biljaka koje se uzgajaju u posudama zalijevanje treba biti češće pa stoga kada nastupe vrući ljetni mjeseci eukaliptus u posudi je potrebno svakodnevno umjereno zalijevati.
U ostalim godišnjim dobima i eukaliptuse posađene u posudama i one na vanjskim prostorima treba zalijevati samo kada se gornji supstrat osuši. Eukaliptus je stablo koje je poznato po tome da crpi jako mnogo vode iz zemlje, no unatoč tome dobro podnosi i sušu.
Gnojidba
Eukaliptusi koji rastu na otvorenome najčešće ne trebaju gnojidbu, osim onih izuzetno mladih biljaka koje su u fazi ukorjenjivanja. Jedino u slučaju rezidbe potrebno ih je prihraniti univerzalnim gnojivom da lakše podnesu stres. Eukaliptus koji raste u posudama može se gnojiti gnojivom koje se općenito koristi za sobne biljke, ali posebno mu odgovara ono koje u sebi sadrži dosta kalija.
Razmnožavanje
Postoji nekoliko načina razmnožavanja eukaliptusa - sjemenom, cijepljenjem ili reznicama. Najčešće se razmnožava sjemenom, ali se vrlo uspješno koristi i metoda cijepljenja u kojoj se koriste sadnice uzgojene u kontejnerima. Nešto teži i manje uspješan način razmnožavanja eukaliptusa je reznicama.
Presađivanje
Presađivati se mogu jedino mlađa i manja stabla eukaliptusa jer je korijenski sustav eukaliptusa najčešće proporcionalan njegovoj visini. Stoga je potrebno dosta duboko kopati oko eukaliptusa da bi ga se izvadilo iz zemlje, i tako iskopano stablo treba presaditi u prethodno iskopane rupe dovoljno duboke da korijen može neometano rasti prema dnu. Presađivanje je jako stresno za eukaliptus te će o netom presađenom stablu biti potrebno voditi dosta brige, redovno ga zalijevati, štiti od vjetra i prejakog sunca.
Eukaliptuse koji su posađeni u posudama treba presađivati svakih nekoliko godina u posudu 1 - 2 cm veću od prethodne.
Pomlađivanje
Pomlađivanje eukaliptusa obavlja se uklanjanjem starih i bolesnih grana i starog lišća. Ovisno o tome uzgaja li se kao grm ili stablo potrebno je izvršiti i rezidbu radi njegova oblikovanja, ali i poticanja daljnjeg rasta i bujanja ovog raskošnog stabla.
Prorjeđivanje
Prorjeđivanje kod eukaliptusa koji se uzgajaju u posudama obuhvaća uklanjanje odumrlih ili bolesnih grana i lišća. Ako se želi postići grmoliki rast, to obuhvaća i oblikovanje biljke tako da se postranične grane uklanjaju i tako oblikuje krošnja. Kod velikih stabala eukaliptusa ne primjenjuje se ovakvo prorjeđivanje jer se radi o izuzetno visokim krošnjama.
Rezidba
Eukaliptus koji se uzgaja u posudama trebalo bi svake godine u proljeće podrezati na otprilike 30 cm visine. Tako se biljka oblikuje i potiče se njen grmoliki rast. Kada je riječ o eukaliptusu koji se uzgajaju u vrtovima, poput npr. Eucalyptus gunni ili Eucalyptus globulus, dobro je razmisliti o podrezivanju gornjih grana stabla dok su biljke još mlade. Pri tome se ne podrezuje središnje deblo.
U prvoj godini napola režu svi bočni izdanci s donje trećine debla, a oni na gornjoj treći se ostavljaju. U drugoj godini rasta svi on izdanci koji su u prethodnoj bili odrezani do pola režu se u cijelosti, a oni koji se sada nalaze na sredini stabla režu se do svoje polovice. Ovaj postupak se kasnije ponavlja i treba posebno voditi računa o tome da se rezidba provodi tako da grane rastu prema vani a ne prema unutrašnjosti stabla.
Rezidbu eukaliptusa koji rastu na otvorenom prostoru najbolje je obaviti od veljače do početka ožujka.
Priprema za sljedeću sezonu
Priprema za sljedeću sezonu obuhvaća uklanjanje odbačenih grana, kao i onih dijelova biljaka koje su zahvaćene štetnicima ili bolestima. Kod sorti koje nisu otporne na niske temperature treba poduzeti odgovarajuću zaštitu tako da se ove biljke zaštite pokrivalima.
Bolesti
Najčešći uzroci oboljenja eukaliptusa su loši vremenski uvjeti, prevelika vlažnost ili slabo drenirano tlo. Bolesti koje pogađaju eukaliptus su antraknoza, fitoftora, truljenje drveta i pepelnica.
Antraknoza
Ovo je gljivična bolest koja nastaje u pretjerano vlažnim uvjetima i najviše pogađa mlađe biljke. Napada listove, grane i mlade grančice te se s vremenom pojavljuju smeđe lezije i zahvaćeni dijelovi eukaliptusa propadaju. Pomaže obrezivanje zaraženih grana, a ako se bolest previše raširila onda obavezna upotreba fungicida.
Fitoftora
Ovo je još jedna gljivična bolest koja može napasti skoro sve dijelove eukaliptusa. Listovi postaju žuti i otpadaju, cjelokupna biljka zaostaje u rastu, a u poodmakloj fazi iz stabla počinje curiti tamna ili crvenkasta tekućina. Da bi se ova bolest suzbila potrebno je odmah pri prvim simptomima upotrijebiti fungicid, jer ju je kasnije teško izliječiti.
Truljenje drveta
Ova bolest je poznata i pod nazivom srčano truljenje eukaliptusa. Posebno su podložna stara stabla, a bolest se očituje u postupnom propadanju i truljenju debla i grana. Bolesne eukaliptuse je, nažalost, često potrebno ukloniti jer se bolest teško liječi.
Pepelnica
Pepelnica ili praškasta plijesan još je jedno gljivično oboljenje eukaliptusa koje karakterizira pepeljasta prevlaka bijele ili sivkaste boje na lišću i stabljikama. Dobra prevencija za nastanak ove bolesti je korištenje sumpora u zaštiti biljke, a fungicidi pomažu najviše u ranim fazama bolesti.
Štetnici
Eukaliptus je zbog obilja eteričnih ulja koji se nalaze u njegovim listovima dosta otporan na štetnike. Najčešći štetnici su eukaliptusov svrdlaš, eukaliptusov žižak i lisne uši.
Eukaliptusov svrdlaš
Eukaliptusov svrdlaš porijeklom je iz Australije, ali se uspio proširiti skoro svuda gdje se danas uzgaja eukaliptus. Postoje dvije vrste ovog štetnika, Phoracantha semipunctata i Phoracantha recurva i obje nanose velike štete eukaliptusovim nasadima. Obično napadaju oštećene biljke i one koje su pod stresom, ispod kore polažu svoje ličinke koje se hrane biljnim sokovima te napadnuto drveće obično jako brzo umire.
Eukaliptusov žižak
Eukaliptusov žižak (lat. Gonipterus scutellatus) štetnik je sivkasto smeđe boje, dugačak oko 13 mm. Jaja polaže s obje strane listova, te se ličinke hrane listovima i mladim izbojima. Biološko sredstvo kontrole ovog štetnika je osa Anafhes nitens, porijeklom iz Australije, ali uvezena na brojna mjesta diljem svijeta gdje se uzgaja eukaliptus upravo s ciljem prevencije.
Lisne uši
Česti nametnici koji napadaju listove i mlade izdanke eukaliptusa su lisne uši. Ako ih ima u manjoj količini, moguće ih je ukloniti pranjem lišća u sapunici, a veće količine ovog štetnika zahtijevaju uporabu kemijskih sredstava radi njihova suzbijanja. Hrane se lišćem tako da sišu sokove, listovi naposljetku požute i otpadnu s grane.
Upotreba eukaliptusa
Eukaliptus ima veliki gospodarski značaj kako u farmaceutskoj, tako i u kozmetičkoj i drvnoj industriji. Njegova je primjena svestrana. S obzirom na to da je otrovna biljka, nije pogodan za sirovu konzumaciju.
Berba
Primarni razlog plantažnog uzgoja eukaliptusa je proizvodnja eteričnog ulja koje se koristi u farmaceutskoj industriji. Za tu svrhu koristi se mehanizacija, strojevi za berbu, pogoni za destilaciju, a treba pripremiti i plastične bačve velike zapremine za transport.
Prva berba obavlja se 18 - 24 mjeseca nakon sadnje te se stabla odrežu sve do tla, a zatim malčiraju. Ponovo će biti spremna za berbu nakon što narastu 1 - 2 m visine. Najčešće se prilikom mehaničkog branja koristi i pokretni uređaj za destiliranje u koji se ubrano lišće odmah ubacuje te se ekstrahira destilacijom vodenom parom sukladno međunarodnim i nacionalnim standardima.
Skladištenje
U situaciji gdje se prilikom berbe ne raspolaže skupom i potrebnom mehanizacijom koja omogućuje automatska prerada netom ubranog lišća, listove je potrebno čuvati u suhim, tamnim prostorima do finalne obrade. Već napravljeno ulje eukaliptusa se čuva u tamnim bocama, u hladnoj i suhoj prostoriji podalje od izvora topline i pretjerane svjetlosti. Pravilno skladišteno ima rok trajanja od jedne godine.
Medicina
Iz lišća se dobiva eterično ulje koje ima antibakterijska i antiseptička svojstva. Koristi se za ublažavanje infekcija gornjeg dišnog sustava, smanjuje začepljenost nosa, ublažava upale desni, djeluje stimulativno na mentalne procese. Sastojci eukaliptusa često se nalaze i u žvakaćim gumama, pastilama, šamponima, kremama.
Drvna industrija
Koristi se i za izradu manjih dijelova namještaja, a zbog svoje otpornosti dobar je izbor za izradu vrtnog namještaja. Drvo eukaliptusa je poprilično tvrdo i nije ga lako obrađivati.
Zanimljivosti
Proučavanjem DNK pronađenih fosilnih ostataka, znanstvenici su došli do zaključka da su eukaliptusi postojali još u vrijeme dok je Australija bila kopneno povezana s Antarktikom. Fosilni ostaci listova eukaliptusa pronađeni na Patagoniji stari su oko 52 milijuna godina.
Tek u 18. stoljeću ovaj drevni rod je kategoriziran zahvaljujući znanstvenicima Josephu Banksu i Danielu Solanderu. U to vrijeme se i započeo saditi diljem Zapada.
Eukaliptusi su omiljeno hranilište za koale koje žive u njihovim bujnim krošnjama. Najveći eukaliptus na svijetu ima naziv Centurion, visok je 99.6 m i nalazi se blizu grada Hobarta u Tasmaniji. Za starosjedioce Australije, Aborigine, eukaliptus je bio sveto drvo i simbolizirao je podzemni svijet, zemlju i nebo.
Foto: Georg Schäfer / Pixabay
Odgovori