Dunja

Dunja (lat. Cydonia oblonga Mill.) pripada porodici ružovki, odnosno ruža (Rosaceae). To je listopadno stablo visine od 2 do 7 metara koje raste na sunčanim i toplim područjima, prirodno u Aziji, dok je na područje Europe introducirana.

Ima gustu i široku krošnju i cvate od sredine travnja do kraja svibnja. Cvjetovi su krupni i pojedinačni te obiluju nektarom, stoga pripada medonosnim voćnim vrstama. Plodovi su kvrgavo okruglasti, te su nalik plodovima jabuke i kruške, a veličine su 8-10 cm. Meso ploda je aromatično, žućkaste boje i trpkog okusa. Također, bogati su vitaminima (vitamin C, B1 i B2), mineralima, proteinima, vlaknima i ugljikohidratima.

Dunja se sadi najkasnije do kraja travnja na osunčanim mjestima do 450 m nadmorske visine. Također, kao i ostale voćarske vrste, dunju se ne preporučuje saditi na strmim terenima zbog mogućnosti izvaljivanja stabala.

Sorte dunje

Po broju sorata, dunja je jedna od najsiromašnijih voćnih vrsta. Međusobno se razlikuju po morfološkim i fiziološkim karakteristikama, a dijele se u tri skupine:

1. sorte jabučastog oblika
2. sorte kruškolikog oblika
3. sorte zvonastog oblika

Iako ih je u svijetu registrirano samo nekoliko stotina, na našem području su najzastupljenije sorte:

• Leskovačka dunja
• Vranjska dunja
• Asenica
• Prkos
• Rasinjska dunja

Leskovačka dunja

Lekovačka dunja je najpoznatija i najkvalitetnija sorta koja dozrijeva polovicom listopada. Plodovi su intenzivno žute boje, jabučastog oblika te nisu osjetljivi na transport, a dosegnu težinu od 250 do 300 g. Također, vrlo su cijenjeni za preradu. Meso je čvrsto, sočno, slatko-kiselog okusa i aromatično.

Vranjska dunja

Vranjska dunja pripada samooplodnim vrstama, stoga je pogodna za pojedinačnu sadnju. Plodovi su kruškolikog oblika, slatkog okusa i intenzivnog mirisa, prosječne težine oko 400 g. Dozrijeva početkom listopada te je izrazito dugotrajna.

Asenica

Asenica je novija bugarska sorta koja dozrijeva početkom listopada. Plod je kruškolikog oblika, limunasto žute boje i umjereno kiselog okusa. Prosječna težina ploda je oko 400 g. Pripada samooplodnim sortama te rađa obilno i redovito. Pogodna je za sve vrste prerade i svježu konzumaciju.

Prkos

Prkos je vrlo dekorativna i kvalitetna sorta koja obilno rodi svake godine. Plodovi su kruškolikog oblika, prekriveni sitnim dlačicama i ugodnog mirisa. Meso je čvrsto, srednje sočno i bjelkaste boje.

Rasinjska dunja

Stablo rasinjske dunje je veliko, rodi izrazito obilno i nije podložna bolestima. Karakterističan je vrlo intenzivan i ugodan miris.

Sadnja dunje

Prije početka sadnje potrebno je utvrditi optimalne agroekološke uvjete za pojedinu biljnu vrstu kako bi se osigurali visoki prinosi i isplativa proizvodnja. Najvažniji uvjet koji je neophodan za uzgoj je tlo odgovarajućeg kemijskog sastava, s obzirom na zahtjev vrste. Osim toga, potrebno je odabrati teren s povoljnom temperaturom i klimom.

Temperatura

Dunja je vrsta toplih podneblja stoga je važno da se odabere teren na kojem je srednja godišnja temperatura između 10 i 15°C te da nema velikih temperaturnih razlika tijekom godine. Slabije podnosi niske temperature, no može podnijeti kraće vrijeme na -30°C za vrijeme zimskog mirovanja, dok ljeti može tolerirati temperature i do 52°C.

Tlo

Tlo na koje se sadi dunja mora biti rastresito kako bi se omogućila dovoljna količina zraka i vode i tako spriječilo gušenje korijena. Zahtjevi za tlom su slični kao kod jabuke i kruške te je bitan omjer gline i pijeska, koji u idealnim uvjetima iznosi 50:50 do 60:40. Sadržaj humusa oko 3%, a najpovoljniji pH je između 5 i 6,2.

Vrijeme sadnje

Sadnja dunje može se obaviti u proljeće i u jesen. Za planiranu jesensku sadnju, pripremu tla je potrebno obaviti tijekom ljeta, dok je za proljetnu sadnju moguće pripremiti tlo i tijekom jesenskih i zimskih mjeseci, odnosno prije eventualnog smrzavanja tla. Poželjno je obaviti sadnju nekoliko dana nakon kiše kako bi tlo bilo vlažno ali dovoljno rahlo.

Priprema tla za sadnju

Uz pravilan odabir položaja terena, potrebno je pripremiti tlo prije sadnje. Prvo se uklanjanju ostaci prethodnih biljnih vrsta, a zatim je potrebno ispitati kvalitetu tla, odnosno kemijski sastav, kako bi znali potrebne količine hraniva.

Ako je potrebno poboljšati kvalitetu tla, koristi se točno određena količina kalcija (tzv. kalcifikacija tla) i stajskog gnoja. Mineralna gnojiva se primjenjuju po cijeloj površini tijekom oranja (do 40 cm). U slučaju da tlo dugo nije obrađivano, potrebno je prvo provesti podrivanje, kako bi se tlo prorahlilo na većoj dubini, a nakon toga slijedi oranje.

Odabir podloga za sadnju

U intenzivnoj proizvodnji, dunja se najčešće razmnožava cijepljenjem na podlogu čiji izbor ovisi o tipu tla. Ako se želi uzgajati dunja koja nije osjetljiva na sadržaj vapna u tlu, cijepi se na podlogu kruške, a kao najbolja podloga ističe se bijeli glog koji je vrlo kompatibilan s dunjom te se tako dobiva visoki prinos.

Najčešće podloge na koje se cijepe sadnice dunje su:

• Dunja MA
• Provansalska dunja B-29
• Klon Dunje MC
• Klon Provansalske dunje B-12

Razmnožavanje dunje

Osim cijepljenjem na podlogu, dunja se još razmnožava pomoću sjemena, nagrtanjem i reznicama. Tehnika cijepljenja na podlogu je svakako najsigurnija i najisplativija kod podizanja nasada.

Sadnja dunje iz sadnica

U nasadima je potrebno voditi računa da se posade dvije sorte, glavna i sorta oprašivač, tako da se posadi nekoliko redova glavne sorte, a zatim red oprašivača koji ne treba biti udaljen više od 15 m od glavne sorte. Kako dunja ima veliku krošnju, a njezine grane se savijaju pod težinom plodova, vrlo je bitno odrediti pravilan razmak kako bi svako stablo imalo dovoljnu količinu svjetlosti te da se nesmetano mogu provoditi potrebne agrotehničke mjere. Razmak između redova je 5 m, a u redu od 3 do 4,5 m.

Tankoj mladici, dužine 40 – 80 cm, se uklone postrane grančice i vrh kako bi se sva hraniva usmjerila na pravilan i kvalitetan razvoj korijena, te se posadi na dubinu od 30 – 35 cm, do kraja travnja. Razvoj mladice traje 2 godine nakon čega se presađuju u nasad na optimalan razmak između i unutar redova.

Sadnja dunje u zatvorenim prostorima

Sadnja dunje u zaštićenom prostoru se ne preporučuje zbog veličine stabala jer tako ne bi dobivala dovoljne količine svjetlosti i zraka za ravnomjeran razvoj i sazrijevanje plodova, a povećana je i mogućnost za pojavu bolesti. Isto tako, sadnja u tegle nije pogodna jer dunja zahtjeva duboko tlo za razvoj korijenovog sustava.

Uzgoj dunje

Najvažniji čimbenik kod uzgoja dunje je tlo, posebice kod podizanja nasada koji je dugotrajan i visokog prinosa čak i do 20 godina, ali pod uvjetom da se obavi adekvatna priprema, analiza i obrada tla na temelju koje se određuju količine potrebnih hraniva i vode.

Zalijevanje

Dunja ima srednje zahtjeve za vodom. Voli vlažna tla no potrebno je voditi računa o propusnosti tla, odnosno izbjegavati prekomjerno zalijevanje koje bi moglo rezultirati propadanjem korijena zbog nedostatka zraka u porama tla. Optimalno navodnjavanje je 4 do 5 puta tijekom sezone. Prvo navodnjavanje je potrebno u proljeće prije cvatnje, posebice ako je sušno razdoblje. Drugo se provodi tijekom cvatnje, a treće nakon otpadanja cvjetova.

Četvrto navodnjavanje se preporučuje prije formiranja plodova, a posljednje nakon što plodovi počnu rasti. Potrošnja vode za mlada stabla iznosi oko 400 litara po navodnjavanju, dok je za odrasla, formirana stabla potrebno oko 800 litara.

Gnojidba

Nakon sadnje i u drugoj godini uzgoja potrebno je u brazde dodati 20-30 t/ha stajskog gnoja, a oko svake sadnice 15 dag KAN-a 27%, u promjeru od 30 do 40 cm. Druga prihrana KAN-om 27% obavlja se krajem svibnja, istom količinom.

U trećoj godini uzgoja prvo prihranjivanje dušikom potrebno je krajem ožujka, odnosno prije početka vegetacije. Aplicira se 30 dag KAN-a 27%, oko svakog stabla u promjeru 50-60 cm, a na isti način se prihranjuje početkom svibnja. Nakon otpadanja lišća u jesen, potrebno je po proizvodnoj površini razbacati 700 kg/ha mineralnog gnojiva NPK 5:20:30.

U četvrtoj godini, prije cvatnje, potrebno je primijeniti 130 kg KAN-a 27% po cijeloj površini, te isto ponoviti i nakon cvatnje. Nakon otpadanja lišća potrebno je ponoviti gnojenje kao i u trećoj godini uzgoja, odnosno 700 kg/ha NPK 5:20:30.

Održavanje i njega

Održavanje je potrebno prvenstveno u obliku rezidbe kojom se kontrolira rast i razvoj grana te uzgojni oblik što je vrlo važno kod razvijanja plodova. Na taj način se omogućuje ravnomjerna raspodjela svjetlosti u krošnji te bolje strujanje zraka čime se smanjuje mogućnost za pojavu bolesti.

Rezidba i oblikovanje

Dunja ima specifične grane koje su poprilično elastične te se savijaju pod težinom plodova. Kako bi se izbjeglo pucanje grana, obavezna je rezidba koja se obavlja u veljači. Mladim granama je potrebno ostaviti barem šest pupova. Odstranjivanje bolesnih i suhih grana provodi se tijekom zime.

Tijekom svog rasta dunja prirodno oblikuje okruglu ili piramidalnu krošnju, no za dobivanje plodova visoke kvalitete, preporučuje se oblikovati krošnju u vretenasti grm s tri dijela. Donji dio se oblikuje na 60-ak cm od tla, drugi dio na 70 cm, a treći na visini 60-70 cm. Jačina rezidbe ovisi o prošlogodišnjem prinosu plodova, odnosno ako je prinos bio veći, odstranjuje se više grana i obrnuto. Bitno je da se postigne ravnoteža između primarnih i sekundarnih grana, što znači da sve razvijenije i jače grane koje bi mogle zasjenjivati i nadjačati one slabije treba više skratiti.

Ako se dunja uzgaja za vlastite potrebe u vrtu, potrebno je samo odstranjivanje suhih grana.

Kako je nasad dunje dugotrajan, preporučuje se postavljanje protugradne mreže kako bi se spriječile eventualne štete, a zbog elastičnih grana stavljaju se potpornji kako ne bi pukle pod težinom plodova.

Berba dunje

Dunja počinje donositi plodove druge godine nakon sadnje, dok je značajniji prinos u četvrtoj godini uzgoja. Berba zrelih plodova započinje u jesen i traje do siječnja, a istovremeno se odstranjuju truli plodovi. Berba se odvija ručno ili hvataljkom. Iako su dosta čvrsti, plodovi brzo trule na mjestu udarca stoga je nužno biti pažljiv prilikom berbe.
Ako se dunja uzgaja za proizvodnju džemova, bolje je ubrati još nezrele plodove, odnosno one koji su tek počeli žutjeti, zbog većeg sadržaja pektina.

Skladištenje

Plodovi se mogu skladištiti do tri mjeseca pri temperaturi od 0 do 2 °C, relativne vlažnosti zraka od 90%. Prije samog skladištenja preporučuje se tretiranje fungicidima kako bi se plodovi zaštitili od napada gljivica te na taj način spriječilo truljenje. Također, za skladištenje manje količine plodova, oni se mogu čuvati u tamnim i dobro provjetrenim prostorijama, čak do ožujka, uz povoljne klimatske uvjete. U hladnjaku se može čuvati do dva mjeseca.

Bolesti i štetnici

Pojava bolesti i štetnika kod dunje javlja se zbog neadekvatne obrade tla ili sustava uzgoja. Stoga je vrlo važno pobrinuti se da se za uzgoj omoguće optimalni uvjeti. Zaštita dunje se provodi kemijskim i mehaničkim mjerama.

Bolesti dunje

Najčešće bolesti koje se javljaju su:

• palež ili monilija
• pepelnica
• crna pjegavost lista ili ploda
• plamenjača

Monilija ili palež

Kod monilije ili paleži (lat. Monilinia linhartiana) simptomi se javljaju na mladom lišću na početku cvatnje a javlja se smeđenje lišća i nekroza. U uvjetima velike vlage javlja se baršunasta prevlaka micelija gljive koji svojim mirisom privlači insekte koji prenose spore na cvjetove. One kliju i putem tučka dolaze u unutrašnjost cvijeta, a daljnjim razvojem i u plod. Razvoj takvih plodova nije moguć u potpunosti, oni se razviju do veličine lješnjaka nakon čega se počnu sušiti i u jesen otpadaju. Bolest iz plodova prelazi na izboje koji nekrotiziraju.

Preventivna mjera zaštite od ove patogene gljive je zimsko prskanje fungicidima na bazi bakra (Nordox 75 WG, Champion WP, Kocide DF i sl.), prije formiranja pupova ali i nakon cvatnje. Osim na bazi bakra, mogu se koristiti i fungicidi na bazi metirama (Polyram DF).

Pepelnica dunje

Kod pepelnice dunje (lat. Podosphaera oxyacanthae) pojava simptoma je u obliku sivkaste prevlake na listovima koja predstavlja površinski micelij gljive. Najčešće vrijeme pojave je tijekom vegetacije, krajem ljeta, no ne čini veliku štetu. Razvoju bolesti pogoduje velika vlažnost zraka i visoke temperature.

Suzbijanje se može vršiti fungicidima na bazi sumpora (Sumpor SC-80, Sulfolac 85 SC, Chromosul 80 WG i sl.), no u pravilu nema potrebe za suzbijanjem jer se javlja dosta kasno tijekom vegetacije pa ne ugrožava razvoj plodova.

Crna pjegavost lista ili ploda

Posljedica je napada bakterije Diplocarpon mespili, a također se javlja u uvjetima visoke vlažnosti i temperature. Prvi simptomi se javljaju na lišću u obliku žuto-crvenih pjega koje se prošire po cijelom listu koji se zatim počne sušiti, nakon čega odumire. Na plodovima se javljaju sivo-maslinaste pjege koje uzrokuju zakržljalost plodova tijekom razvoja što rezultira truljenjem. Suzbijanje se vrši fungicidima na bazi bakra.

Plamenjača

Kod plamenjače (lat. Erwinia amylovora) simptomi se javljaju prvo na cvjetovima koji se suše. Nakon toga bolest prelazi na lišće i mladice koje poprimaju tamnu boju nakon čega se također osuše te kao takvi ostaju na biljkama do jeseni. Karakteristična je pojava kapljica na mekanoj i ispucaloj kori zaraženih grana. Kako bi se izbjegao napad ove bolesti preporučuje se preventivna mjera, odnosno sadnja zdravih i provjerenih sadnica.

Štetnici dunje

Od štetnika, najčešći su breskvin savijač i jabukov savijač.

Breskvin savijač

Breskvin savijač (lat. Laspeyresia molesta) je parazit napada plodove tijekom ljeta i jeseni te u mesu formira komore ispunjene izmetom. Unutar ploda može biti više gusjenica te je kao takav postaje neupotrebljiv, a najčešće sami otpadaju prije zriobe. Često se uz napad ovog štetnika javlja i monilija, što uzrokuje dodatno truljenje ploda.

Potrebna su 3 do 4 tretiranja insekticidima, krajem svibnja i početkom lipnja te polovicom srpnja i početkom kolovoza.

Jabukov savijač

Kod jabukovog savijača (lat. Lasperesia pomonella) simptomi su isti kao i kod breskvinog savijača, no razlika je u tome da ovaj štetnik oštećuje plod oko sjemene kućice te su otvori koji se formiraju kod izlaska veći. Također se javlja monilija. Tretiranje se vrši insekticidima kao i kod suzbijanja breskvinog savijača.

Upotreba dunje

Dunje se najčešće uzgajaju zbog prerade plodova u marmelade, džemove, sok i kompote. Rijetko se konzumira u svježem stanju zbog trpkog okusa koji nestaje prilikom prerađivanja.

Pripravci

• džem od dunja
• kompot od dunja
• liker od dunja
• marmelada od dunja
• pekmez od dunja
• sir od dunje
• sok od dunje

Medicina

Plodovi, listovi i sjemenke dunje su izrazito cijenjeni u medicini zbog svoje ljekovitosti, a prvenstveno se koriste za ublažavanje kašlja i probavnih problema. Sjemenke dunje su najljekovitije, stajanjem u vodi se oslobađa sluz koja pomaže kod problema s kašljem.

Osim toga, mogu se preraditi u mast ili gel koji se koristi kod upale kože. Čaj od dunjinih sjemenki ublažava nesanicu i napetost, a čaj od listova koristi se za ublažavanje probavnih smetnji i smanjivanje upala u usnoj šupljini.

Kulinarstvo

Dunja se može konzumirati na različite načine - pečena, kuhana ili sirova (rjeđe). Kora dunje sadrži puno pektina stoga je najpogodnija za izradu džemova, kompota, želea, marmelada i voćnih kašica. Također se koristi za proizvodnju sokova, likera i rakija, ali i u izradi kolača, torti, umaka i salata.

Zanimljivosti

U starim vremenima dunja se smatrala simbolom plodnosti pa su mladenci uoči vjenčanja morali pojesti dunju kako bi imali sretan i plodan brak.

Neki povjesničari tvrde da je dunja bila zabranjeno voće u Edenu, a ne jabuka kako se misli. U Francuskoj je poznat sir od dunje (kuhane dunje do tvrdoće da se režu nožem).

Plodovi dunje su se stavljali na ormare u prostorijama kako bi svojim intenzivnim mirisom ispunile cijeli prostor.

Foto: LoggaWiggler / Pixabay