Duhan

Duhan se uzgaja zbog aromatičnih listova koji se nakon berbe suše, sortiraju i prolaze kroz proces fermentacije, nakon kojeg postanu osnova od koje se izrađuju cigare i cigarete. Uzgoj duhana poseban je po tome što se duhan lako prilagođava tlu i klimi pa prema tim uvjetima mijenja svoja morfološka svojstva.

Biljka duhan ima vretenast i razvijen korijen koji ima dobru usisnu moć i može prodrijeti u tlo na dubinu od 1 - 2 metra te do 80 cm u širinu. Stabljika duhana može narasti do 3 metra, uspravna je i prekrivena sitnim dlakama. Na jednoj se stabljici može razviti 20 - 100 listova. Listovi su jajolikog oblika i također su prekriveni dlačicama u kojima se nalaze smole i eterična ulja koji su bitni za kvalitetu duhana. Cvjetovi duhana javljaju se pojedinačno ili u skupinama, tako da tvore grozdasti cvat, a mogu biti bijele, žute ili ružičaste boje. Plod duhana je okrugli ili ovalni tobolac smeđe boje, koji sadrži i do nekoliko tisuća sjemenki.

Vrste duhana

Postoji oko sto različitih sorti duhana, a prema kvaliteti ih možemo svrstati u tri skupine:

• Slabiji duhan - sadrži manje od 1% nikotina.
• Srednje jači duhan - sadrži 1 - 2% nikotina.
• Jak duhan - sadrži više od 2% nikotina.

S obzirom na kvalitetu i boju suhog lista razlikujemo sljedeće vrste duhana:

• Tamni - više se upotrebljava za žvakanje te u lulama i cigarama.
• Svijetli - uglavnom se upotrebljava u cigaretama.

Prema načinu sušenja lista, duhan se dijeli na:

• Air cured - duhan koji je sušen na zraku. Sušenje se obavlja u velikim otvorenim sušionicama uz prirodan protok zraka.Ovakav proces sušenja traje 4 - 8 tjedana i njime se postiže niska razina šećera u listovima. Air cured duhan dalje se dijeli na tamni, cigarni i svijetli tip. Najpoznatiji svijetli tipovi su Maryland i Burley koji se, uz tip Virginija, najviše uzgaja na našim područjima.
• Fired cured - duhan sušen nad otvorenom vatrom. Listovi sušeni na ovakav način poprime miris drva na kojemu se suše i postanu tamni. Imaju jak miris i dobru teksturu. Koriste se za proizvodnju duhana za žvakanje i dodaju se mješavinama za lule. Budući da imaju visok udio nikotina i dušika, iznimno su jaki pri pušenju.
• Flue cured - duhan koji je sušen na toplom zraku u sušionicama. Takvim načinom sušenja postiže se ujednačena zlatnožuta boja, a ovaj duhan se uglavnom koristi kao jedan od sastojaka u mješavinama cigareta.
• Sun cured - duhan osušen na suncu. Proizvodi se u područjima u kojima prevladavaju duga sunčana razdoblja. Dobiju se suhi svijetložuti listovi s visokom koncentracijom šećera te niskom razinom dušika i nikotina. Ovaj tip duhana dijeli se na Virginiasun cured duhan te na orijentalni i poluorijentalni tip.

Prema kemijskoj reakciji dima razlikujemo:

• Alkalne duhane - sadrže više bjelančevina, dušičnih tvari i nikotina.
• Kisele duhane - sadrže više ugljikohidrata.

Kada je u pitanju aroma, razlikujemo aromatične i nearomatične duhane. Aromatični duhani su orijentalni duhani koji zbog eteričnih ulja i drugih aromatičnih tvari nakon sušenja imaju mirišljave listove, a pri pušenju otpuštaju posebnu aromu.

Mnogi uživaju u duhanu zbog kemijskog sastava njegovih listova, koji djeluje na središnji živčani sustav. Kad je u pitanju kemijski sastav duhana, najvažniji je nikotin, na ljudsko tijelo može djelovati umirujuće ili nadražujuće, ovisno o tome u kakvom je stanju živčani sustav. Od ostalih sastojaka koji privlače i potiču ljude na uživanje u duhanu posebno se ističu smole i eterična ulja.

Duhan koji je kvalitetan ne bi smio sadržavati više od 8% bjelančevina jer zbog njih ima gorak okus, slabije izgara, ima neugodan miris i potiče kašalj. Kod prerade duhana iz listova i otpadaka dobije se nikotin u čistom obliku, a kao takav se koristi u farmaceutskoj industriji te kao insekticid za zaštitu biljaka i u domaćinstvu.

Sadnja duhana

Zbog nedostatka odgovarajućeg zemljišta za uzgoj duhana, on se uglavnom uzgaja u monokulturi, što dovodi do iscrpljivanja tla te pojave većeg broja štetnika i raznih bolesti. Duhan obavezno treba uzgajati u plodoredu jer se jedino u tom slučaju može ostvariti visok i kvalitetan prirod. Na isto mjesto se može saditi svake četiri godine.

Dobri predusjevi za duhan su leguminoze i strne žitarice, a nakon uklanjanja duhana s parcele najbolje bi bilo posijati stočni grašak sa žitaricama, raž ili grahorice, pa zaorati zelenu masu kako bi se poboljšala svojstva tla.

Za uzgoj duhana najbolja su laka, strukturna, rahla i prozračna tla na brdskim ili nekim drugim nagnutim položajima. Tlo bi trebalo biti slabo kisele do neutralne reakcije. Ako su na zemljištu na kojem će se saditi duhan bile uzgajane strne žitarice ili druge rane pretkulture, potrebno je obaviti plitko oranje, na 10 cm dubine. Početkom kolovoza treba obaviti ljetno oranje, a u jesen duboko oranje na dubinu od 30 - 35 cm. Također treba obaviti i podrivanje, zatim pred kraj zime drljanje, a do sjetve duhana i kultiviranje. Neposredno prije sadnje sjetvospremačem se priprema tlo i formiraju 30-ak cm visoke gredice.

Ako planirate sadnju duhana na siromašnim i lakšim pjeskovitim tlima, njima je pri osnovnoj obradi tla potrebno dodati stajski gnoj. U tlo također treba unijeti i mineralnih NPK gnojiva u omjeru 5:20:30 i 7:14:21 (500 - 1000 kilograma po hektaru). Preporučuje se koristiti gnojiva koja imaju više dušika u amonijskom obliku pa je tako potrebno 30 - 70 kg dušika, 100 - 200 kg kalija i 70 - 140 kg fosfora po jednom hektaru.

Duhan se na manjim površinama sadi u redove među kojima treba ostavljati 75 cm razmaka, dok bi razmak među biljkama u redu trebao iznositi 30 - 40 cm. Kod plantažnog uzgoja među redovima se ostavlja 100 cm razmaka, a razmak između biljaka unutar redova treba iznositi 35 cm. Duhan se sadi ručno, u rupe duboke 10 cm, ili četverorednim sadilicama na dubinu od 8 - 16 cm.

Uzgoj duhana i održavanje nasada

Minimalna temperatura potrebna za klijanje sjemena duhana iznosi 5°C, ali sjeme će puno brže klijati pri temperaturi od 12°C. Biljke ne podnose niske temperature pa će stradati čin se temperatura spusti na -1°C.

Razlikujemo kultivare duhana dugog dana, kultivare kratkog dana i neutralne kultivare. Duhan u svakom slučaju treba dosta svjetlosti pa ga ne treba saditi na zasjenjenim mjestima, dopustiti da korov preuzme nasad ili uzgajati u pregustom sklopu. Više svjetlosti znači bolju fotosintetsku aktivnost i nakupljanje ugljikohidrata, a samim time i veći prirod i bolju kvalitetu listova.

Kada je u pitanju voda, duhan najveće potrebe ima za vrijeme klijanja sjemena te u fazi rasta. Nakon što se duhan posadi na stalno mjesto, važno je redovito zalijevati nasad kako bi se moglo razviti kvalitetno korijenje. Ako u vrijeme intenzivnog vegetativnog rasta biljaka dođe do suše, potrebno je obavljati navodnjavanje. Kasnije se sa sazrijevanjem duhana smanjuju njegove potrebe za vodom.

Nasade duhana treba štititi od korova, a njih možemo suzbijati mehaničkim ili kemijskim putem. Ako želite izbjeći upotrebu kemijskih sredstava, redovito kultivirajte, okopavajte i plijevite nasade. Kultiviranje se obavlja nakon kiše, ali onda kada se tlo dovoljno prosušilo. Prvo kultiviranje treba obaviti 7 - 14 dana nakon sadnje, a sljedeće kada biljke dosegnu visinu od 30 cm.

Potrebno je obavljati i zakidanje cvata i zaperaka jer oni troše hranjive tvari koje bi trebale ići listovima. Čišćenje zaperaka i zakidanje cvata obavlja se onda kada je 60% biljaka u fazi butonizacije. Ovo je važno obaviti na vrijeme jer svako kašnjenje dnevno smanjuje prinos za 1%.

Hidroponski uzgoj duhana

S obzirom na to da se uzgoj duhana u gredicama nije pokazao dovoljno dobrim, danas se presadnice duhana najčešće uzgajaju hidroponski - u polistirenskim kontejnerima u plastenicima, na površini hranjive otopine. Za proizvodnju presadnica na ovakav način potrebni su plastenici u obliku tunela dugi 15 - 45 m i široki barem 4,5 m. Plastenici bi trebali biti prekriveni polietilenskom folijom debelom 0,22 mm i podignuti na mjestima gdje se maksimalno mogu iskoristiti sunčeva svjetlost i toplina. Temperatura zraka u plasteniku tijekom dana bi se trebala kretati od 22 - 24°C, a noću ne bi smjela biti niža od 15°C.

Prije sjetve treba dodati NPK gnojivo omjera 20:10:20, a nakon što biljke razviju četiri listića, potrebno ih je prihraniti dušikom.

Pilirano sjeme duhana sije se u polistirenske plitice veličine 303 x 515 mm. Plitice se strojno pune mješavinom crnog i bijelog treseta. Stroj ujednačeno puni plitice i zbija supstrat onoliko koliko je potrebno, a u sjetvenim kućicama pravi udubljenja, u koja dodaje po jedno pilirano sjeme duhana.

Za proizvodnju presadnica duhana na ovakav način, sjetva se obavlja 50 - 60 dana prije presađivanja u polje, odnosno u prvoj polovici ožujka. Nakon sjetve, plitice se stavljaju na hranjivu otopinu u plastenicima. Hranjiva otopina dobije se miješanjem vode i vodotopivog mineralnog gnojiva.

Hranjivoj otopini se preventivno dodaju fungicidi, Kidan i Previcur, svaki u količini od 10 ppm. Spomenuti pripravci zaštitit će mlade biljke duhana od potencijalnih bolesti. U fazi nicanja i ukorjenjivanja biljaka potrebno je doliti vodu hranjivoj otopini i pritom se dodaju ista sredstva za zaštitu (5 ppm svakog od njih). U slučaju da se pojavi neka bolest, može se ponovno dodati ista količina spomenutih sredstava.

Bolesti i štetnici

Bolesti koje mogu ugroziti uzgoj duhana su plamenjača duhana i virus mozaika duhana.

Plamenjača duhana

Plamenjača se može pojaviti u bilo kojoj fazi razvoja biljaka, a uzrokuje ju pseudogljivica Peronospora tabacina, koja napada samo nadzemne dijelove duhana. Na licu listova zaraženih biljaka dolazi do pojave klorotičnih pjega okruglastog oblika, a na naličju se stvara baršunasta prevlaka plavosive boje.

Plamenjača se suzbija pripravcima na bazi aktivnih tvari (benalkil i mankozeb u količini od oko 3 kg/ha te metalaksil i mankozeb u količini od 2,5 kg/ha).

Virus mozaika duhana

Simptomi koji mogu upućivati na ovu bolest su žutilo listova i žila, pojava svijetlih i tamnih zona na listovima te usporen rast duhana. Budući da postoji više sojeva virusa, teško je odrediti o kojem je točno virusu riječ, bez da se koriste odgovarajuće molekularne i serološke tehnike u laboratoriju.

Od štetnika se mogu pojaviti trips i lisne uši. Oni su prijenosnici virusnih bolesti, pa se viroze mogu spriječiti pravovremenim suzbijanjem ovih štetnika.

Osim njih, mogu se pojaviti i gusjenice kukuruznog moljca, žičnjaci i sovice pozemljuše.

Berba duhana

Listovi duhana postupno dozrijevaju od dna prema vrhu stabljike i beru se u tehničkoj zriobi. Berba obično započinje 55 - 60 dana nakon sadnje i obavlja se ručno ili strojevima. Tjedno dozru 2 - 3 lista, a berba uglavnom počinje početkom srpnja i traje do polovice listopada.

Listovi duhana su spremni za berbu kada stoje pod pravim kutom u odnosnu na stabljiku, plojke im poprime svijetlu žutozelenu boju i lagano se lome pri pokušaju berbe. Ako je zemljište ravno i biljke ravnomjerno dozrijevaju te su jednolične visine, berba se može obaviti i kombajnom.

Prerada, skladištenje i otkup duhana

Listovi duhana se nakon berbe slažu u košare i zatim odnose na nizanje. Postavljaju se na konac dug dva metra, koji se nakon toga stavlja u zatvorenu i mračnu prostoriju sve dok ne poprimi žutu boju. Nakon toga ga dodatno treba sušiti na suncu. Kada se osuši, duhan se priprema za otkup. Listovi su spremni za otkup onda kada sadrže 15 - 16% vlage. Ne bi trebali biti previše vlažni jer će se onda lijepiti, ali ni presuhi, jer će se u tom slučaju mrviti.

Osušeni duhan se vadi iz ramova i prebacuje na separatore, gdje se zatim provodi otprašivanje i sortiranje. Nakon separacije se prema kvaliteti i insercijama stavlja u kartonske kutije i tako spremljen se ostavlja u skladištima proizvođača.

Otkup duhana se po insercijama obavlja na liniji za otkup i pritom se ocjenjuju položaj, boja i veličina lista, obilježja tkiva, mehanička oštećenja, oštećenja od štetnika i bolesti te količina nečistoće i vlage.

Povijest duhana

U zemljama Starog svijeta za duhan se prvi put čulo nakon Kolumbovih putovanja u Ameriku. U Francusku je duhan prvi put stigao zahvaljujući Jeanu Nicotu, francuskom ambasadoru u Portugalu, koji je duhan predstavio kao ljekovitu biljku. Kasnije je po njemu nazvan i najvažniji kemijski sastav duhana - nikotin.

U Europi se duhan u početku uzgajao kao ljekovita biljka. Listovi duhana stavljali su se na rane, a protiv želučanih tegoba uzimao se sok od duhana. U jednoj knjizi o bilju iz 1656. godine stoji da duhan čisti grlo, štiti od kuge, ublažava zubobolju, otklanja umor i bolove te liječi upale, rane i čireve.

Brandenburški knez Friedrich Wilhelm je oko 1650. godine u opustošenim područjima naselio Hugenote, a oni su se počeli baviti uzgojem duhana kao svojom poljoprivrednom djelatnošću. Desetak godina kasnije počeli su otvarati i trgovine u kojim se mogao nabaviti duhan za žvakanje. Uzgoj duhana se s tog područja 1688. godine proširio i na druga mjesta.

Danas je najveći proizvođač duhana Kina, a uzgaja se u još 120 zemalja diljem svijeta. U Poljskoj i Rusiji uzgaja se divlji ili seljački duhan naziva Nicotiana rustica. Najveći dio proizvedenog duhana koristi se za proizvodnju cigareta, a najrasprostranjenija vrsta je virdžinijski duhan kojem pripadaju gotovo sve ostale sorte.

Očišćenim i osušenim listovima duhana odstranjuju se peteljke, a zatim se upotrebljava u lulama ili mota u cigare i cigarete. Prilikom pušenja duhana najveći dio otrovnog nikotina sagorijeva, dok manji dio isparava i unosi se u organizam inhaliranjem.

Pušenje cigareta stvara nikotinsku ovisnost koje se kasnije teško riješiti. Pušenje se povezuje s raznim bolestima i zdravstvenim tegobama poput problema sa srcem i krvnim žilama, impotencijom i nekim oblicima raka.

Foto: fetcaldu/Pixabay