Drijen (lat. Cornus mas) je dio porodice drjenovki ili drijenova (Cornaceae) koja je relativno mala s pedesetak priznatih i relativno nepoznatih vrsta, od kojih su jedine poznate američka i europska drenjina te američko tupelovo drvo.
U narodu se još naziva i drenjina, bila svibovina, drenak, drenjić, drenula, drinovina. Narodna izreka "zdrav kao dren" potvrđuje njegovu otpornost na bolest i štetočine. Ime je dobio prema latinskoj riječi cornu, što znači rog jer izgledom podsjeća na rog i ima čvrsto stablo.
Drijen je listopadni grm koji može narasti do 5 m, a raste iz nekoliko debala i ima gustu krošnju. Korijen mu je dubok i razgranat. Kora je sive boje, raspucana i ljušti se. Listovi rastu na kratkim crvenim peteljkama i mogu narasti do 8 cm duljine. Najčešće su tamnozelene boje, ušiljeni na vrhu, glatkog lica i lagano dlakavog naličja. Zanimljivo je da u jesen dobiju izražajne crvene točkice.
Cvjetovi su mali i mnogobrojni, a cvatu od veljače do ožujka, pa je jedna od prvih voćaka koja cvjeta u proljeće. Zlatnožute su boje i skupljeni u grozdove. Plodovi su glatke, crvene, jajolike bobice koje se nazivaju drenjine i dozrijevaju krajem kolovoza ili u rujnu, a u sredini sadrže malu košticu.
Drijen je spororastuća biljka, ali može doživjeti do 200 godina. Prirodno je rasprostranjen na području jugoistočne Europe i dijelovima Azije, ali se danas uzgaja u mnogim područjima diljem svijeta. Općenito se može smatrati submediteranskom biljkom, ali raste u dijelovima jugoistočne Azije, kao i na poluotoku Krim. Dobro se prilagođava klimi i veoma je otporna biljka, pa ne zahtijeva puno truda.
Njegova je popularnost narasla zbog ljekovitih svojstava plodova i mogućnosti korištenja cijelog grma. U prirodi raste u šumarcima, pokraj puteva ili na livadama do 1.500 m nadmorske visine. Može rasti i u gradskim sredinama, ali na našem području i dalje nema ozbiljnijih nasada i proizvodnje.
Srodnici
Vrste drijena
Drijen je vrsta koja je polako zaboravljena i ne uzgaja se planski, ali na našem području je i dalje samonikla. Za planski uzgoj postoji i veći broj kultivara jer je uzgajivačima u cilju imati kvalitetniji plod. Neke vrste imaju čak i žute plodove, a varijacije u bojama su poznate još od 17. stoljeća. Kultivari se većinom razlikuju po boji lišća i plodova, ali im je zajedničko što rastu kao grmovi. Drijen se na našim područjima smatra divljom voćkom, a ovo su neke sorte koje se najčešće mogu pronaći.
Crveni drijen
Cornus mas ili crveni drijen je vrsta koja se samonikla na našim prostorima i predstavnica je cijele vrste. Radi se o listopadnom grmu koji rađa crvene bobice trpkog okusa. Koriste se za daljnju preradu u različite pripravke, kao što su likeri ili džemovi. Cvjeta privlačnim žutim cvjetovima među prvima u proljeće.
Svib
Cornus sanguinea se još naziva i svib i poznat je ukrasni listopadni grm. Može se naći i u prirodi, ali je otporan i sadi se kao ukras u parkovima. Listovi su mu veliki i ima tanke grane, ali može narasti do 5 m. Cvjetovi su bijele boje i grozdasti te lijepo mirišu. Plodovi su tamno plave boje, ali ih se ne preporučuje konzumirati jer izazivaju mučninu i probavne smetnje. Drvo mu je čvrsto, pa se koristi za izradu štapova.
Cornus hungarica
Ova je vrsta drijena do nedavno bila nepoznata na našim područjima, ali se zbog promjene klimatskih uvjeta može naći na području Slavonije. Biljka se često križa s drugim vrstama, pa ima mješovite značajke. Cvjetovi su joj bijele boje i raste kao listopadni grm.
Bijeli svib
Cornus alba se još naziva i bijeli svib. Listopadni je grm koji je posebno poznat po svojim crvenkastim ukrasnim granama. Najčešće se uzgaja kao dekorativno drvo lijepog izgleda čak i kada lišće otpadne. Otporan je na niske temperature, brzog je rasta, podnosi loše tlo i sjenu pa se uzgaja kao živa ograda. Cvjetovi su mali i bijele boje, a bobice su bijele boje s crnom točkom na vrhu.
Jolico
Jolico je najpoznatiji i najpopularniji kultivar koji se uzgaja zbog mesnatih i velikih plodova. Raste kao listopadni grm i može doseći 3 m visine. Plod je velik oko 3 cm, ali je dvostruko mekši i slađi od divljeg. Peteljka mu je duža i plod visi, pa podsjeća na trešnju.
Kazanlak
Ovaj kultivar je još jedan od najčešće uzgajanih kultivara na našem području. Raste kao bujni grm koji može narasti do 8 m visine i ima veliku i gustu krošnju. Zreli plod je tamnocrvene boje i pada sa stabla, ali je prije dozrijevanja izrazito kiseo. Nije zahtjevan po pitanju tla, a daje sočne i velike plodove koji se najčešće koriste u prehrambene svrhe.
Uzgoj drijena
Drijen je vrsta koja je na našim prostorima većinom samonikla, ali za uzgoj ne traži teške uvjete. Dobro se slaže s drugim biljkama, pa donosimo savjete kako ju uklopiti u svoj voćnjak.
Tlo
Drijen voli vapnenačko tlo, a često se može naći i na kamenitim područjima. Dobro je prilagodljiv i nije osjetljiv ni na siromašno tlo, ali ne uspijeva na pjeskovitim ili močvarnim tlima. Za uzgoj je optimalnije odabrati rahlo i humusno tlo koje neće onemogućavati korijen u rastu i razvoju. Važno je osigurati dobru dreniranost tla i izbjegavati kiselo tlo jer ono utječe na kvalitetu plodova.
Klima
Umjerena klima u kontinentalnom dijelu Hrvatske optimalna je za uzgoj drijena. Dobro uspijeva na staništima koja su relativno topla i suha i gdje nema kasnih mrazova zbog rane cvatnje. Otporan je na niske temperature do -30°C, ali ne podnosi proljetne mrazove koji mogu uništiti cijeli urod. Dobro podnosi i posolicu, pa se može naći i uz more. Ne odgovaraju mu visine, pa raste do maksimalno 1.500 m nadmorske visine.
Vrijeme sadnje
Drijen se iz sjemena sije prvenstveno u zatvorenom, pa se sjetva može odraditi već tijekom veljače. Sadnja sadnice se obavlja od travnja do svibnja ili u ranu jesen. Kalemljenje biljke se vrši u srpnju i kolovozu, dok se polaganje može obaviti od ožujka i travnja. Zbog različitih načina sadnje, uzgoj se može započeti u bilo kojem dijelu godine.
Slaganje kultura
U divljini najčešće raste u šumarcima ili uz livade i puteve, pa je okružen mnogim biljkama, najviše prirodnim pokrivačima tla kao što su mali zimzelen ili mirta, oštri žednjak, zmijobrad ili mondo trava te ivica, a od drveća mu najbolje odgovara okruženje listopadne šume graba, hrasta i cera. Može rasti i uz druge voćke, pa se u voćnjacima često sadi uz jabuku.
Ako se uzgaja u plodoredu, savjetuje se razmak od 2 m, a s obzirom na to da se biljka širi, između svake je potrebno ostaviti minimalno 1,5 m prostora zbog lakšeg održavanja. Od cvjetnica odlično se slaže sa hostom, ljiljanima, perunikom, koraljnim zvonima i rododendronom, a od grmlja sa gardenijom i azalejama.
Zimi će se odlično slagati i krasiti vrt sa šašem i kukurijekom, a u kombinaciji sa ciklamom poslužit će kao neprocjenjivi dodatak dijelu vrta koji je uvijek u hladu.
Uzgojni oblik
Drijen se može uzgajati u kružnom obliku koji je jedan od najčešćih oblika uzgoja, u kojem su stabla posađena u krug, uspravnom obliku gdje su stabla posađena jedno pored drugog u uspravnom položaju i vezana su za podršku, u obliku slova V gdje su stabla posađena u obliku slova V, što omogućuje dobar protok svjetla i zraka u središte uzgoja, u obliku slova U gdje su stabla su posađena u obliku slova U, što pruža više prostora za rast i razvoj svakog stabla i u obliku slova Y gdje su stabla posađena u obliku slova Y, što pruža dobar pristup za obavljanje raznih zahvata u uzgoju.
Faza mirovanja
Faza mirovanja drijena traje relativno kratko i započinje odbacivanjem lišća. Lišće u jesen poprima crvene pjege i s vremenom žuti i otpada. Do studenoga je biljka većinom bez lišća i ulazi u fazu mirovanja. Biljka počinje vegetacijsko razdoblje već krajem siječnja kada pušta pupove iz kojih se u veljači razvija cvijet.
Sadnja drijena
Sadnja drijena nije teška jer biljka nudi nekoliko mogućnosti za daljnje razmnožavanje. U prirodi je samonikla i brzo se širi, a uz ovih nekoliko savjeta ga možete uzgojiti i u svom vrtu.
Sadnja sjemena
Sjeme drijena je relativno malo i nalazi se u sredini ploda. U jednom kilogramu ima do 4.500 zrna sjemena koje se može odmah posaditi u zemlju, ali se time smanjuje klijavost. Za bolju klijavost najbolje je koristiti stratificirano sjeme ili ga ostaviti da odleži godinu dana.
Nestratificirano sjeme bez klijanja može odležati u zemlji i do dvije godine. Za uzgoj sjemenom potrebno je odabrati sijalište u kojem će biljke nicati u kontroliranim uvjetima i spriječiti se nekontrolirani rast. Sije se na 3 - 4 cm dubine i za klijanje je potrebno osigurati minimalnu temperaturu od 10°C. Kada se u jesen zemlja posuši na 2 cm dubine, preporučuje se posijati ga i držati u zatvorenom prostoru uz redovito zalijevanje
Kod sakupljanja sjemena, važno je odstraniti mesnati dio koji se može sagnjiliti i osušiti ga na zraku. Ako ga želimo zadržati do dvije godine, potrebno ga je čuvati u hermetički zatvorenoj posudi na temperaturi do 5°C.
Sadnja sadnice
Sadnja sadnice je najbolji način uzgoja ako se žele dobiti pravilni redovi i raspored biljaka. Sadnica iz sjemena treba 2 godine kako bi razvila korijen i bila spremna za presađivanje. Presađuje se u rupu dubine 10 cm dublje nego što je rasla te se zatrpava rahlom zemljom. Može se malčirati kako bi se zadržala vlažnost i zaštitio korijen od smrzavanja. Sadnju sadnice je najbolje obaviti u proljeće kada se zemlja zagrije i prođe opasnost od kasnijih mrazova.
Kalemljenje
Najbolji način uzgoja drijena je kalemljenje i za to se najčešće odabire srodna vrsta iz porodice drjenovki ili neka od podvrsta. Kalemljenjem se obogaćuju vrste i lakše se uzgajaju kultivari. Također, ovo je najsigurniji način za uzgoj kvalitetnih plodova. Biljke se kaleme na dvogodišnje sadnice ili ožiljene reznice koje nemaju veliki potencijal za davanjem plodova. Kalemiti se može okuliranjem u korijenov vrat na otvorenom ili običnim spajanjem i zarezom za uzgoj u zatvorenom. Važno je da se mjesto kalemljenja zaštiti krpom ili obloži voćarskim voskom kako bi se primio i nastavio rast.
Uzgoj u vrtu
Drijen je biljka koja voli mnogo sunca, pa ga je dobro smjestiti na osunčano i toplo mjesto. Može rasti i u polusjeni, ali u hladu rijetko uspijeva. Ipak, postoje vrste koje su otpornije i dobro uspijevaju i na sjenovitim mjestima, pa se može uzgajati i kao živa ograda. Drijen se sadi uz rubove voćnjaka ili na mjesta koja se žele prekriti. Iznimno je dekorativna biljka zbog ranog cvata, lijepe boje grančica i plodova koji izgledaju kao ukras. Lako se oblikuje i čini gustu zaštitu od pogleda.
Uzgoj u stakleniku
Drijen se uzgaja u stakleniku za proizvodnju sadnica ili ako se cijepe nove vrste. Ako u zatvorenom nema dovoljno svjetla (minimalno 8 sati dnevno), potrebno je koristiti umjetnu rasvjetu. Uzgoj u stakleniku je najbolje za vrste koje se cijepe i koje ostaju u takvim uvjetima minimalno dvije godine.
Uzgoj u posudama
Drijen je većinom samonikla biljka koja ima tendenciju uzgoja na otvorenom, ali nisu česti slučajevi u kojima se uzgaja u teglama ili posudama. Kod uzgoja u tegli mogu se primijeniti pravila koja vrijede i za oleander ili grmastu biljku. S obzirom na to da sporo raste, u veću posudu ga je potrebno presaditi tek nakon dvije do tri godine. Važno je osigurati dobru drenažu kao rješenje za otjecanje vode i humusnu zemlju.
Održavanje nasada
Održavanje nasada drijena uključuje kosidbu trave i korova oko nasada. Ako se uzgaja na otvorenom, dobro ga je saditi u pravilne redove s minimalnim razmakom od 2 m kako bi se olakšala mehanička kosidba.
Održavanje i njega
Drijen je jedna od najzahvalnijih vrsta za uzgoj jer traži minimalna ulaganja. Sama sadnica ima nisku cijenu i ne traži velike uloge niti dodatnu zaštitu, pa je isplativa za uzgoj. Donosimo nekoliko savjeta kako lagano održavati drijen.
Zalijevanje
Drijen je biljka koja voli sunčane strane listopadnih šuma, pa može preživjeti i kraća sušna razdoblja. Ne podnosi velike količine vode koje se zadržavaju. U proljeće, kada je vegetativno najaktivniji, potrebno ga je više zalijevati (2 puta tjedno), a za zalijevanje se preporučuje korištenje kišnice.
Gnojidba
Gnojidba drijena se može podijeliti u dva dijela: priprema za sadnju i dohrana. Kod pripreme za sadnju tlo se gnoji organskim gnojivom, najčešće stajskim, koje ga obogaćuje i pospješuje rast. S obzirom na to da u divljini sporo raste, gnojenjem se taj postupak može ubrzati. Tijekom proljeća ga je potrebno prihranjivati mineralnim gnojivima koje sadrži visoku razinu dušika. Najveću potrebu za prihranom ima tijekom rasta plodova, koji zbog toga mogu biti veći i sočniji.
Razmnožavanje
Drijen se razmnožava sjemenom, vegetativno reznicama, kalemljenjem, položenicama i korijenovim izdancima. Zbog ovako raznolikog načina razmnožavanja, na manjem području se može brzo proširiti i postati invazivna vrsta, pa je njegov uzgoj potrebno kontrolirati. Sjeme se može sijati odmah, ali je za sjetvu najbolje koristiti stratificirano sjeme. Plodove jedu ptice, pa i one mogu biti prenositelji sjemena.
Kalemljenje je najbolji i najsigurniji izbor razmnožavanja, ali je popularno koristiti i reznice. Mlade se reznice ostavljaju u vodi minimalno tjedan dana kako bi pustile korjenčiće i bile spremne za presađivanje u zemlju. Polijeganjem se grana zakopava zemljom te iz nje izbijaju novi pupovi i stvara se grm.
Presađivanje
Drijen se presađuje iz kontejnera u kojem je rastao nakon dvije godine na konačno mjesto rasta. Nakon što je korijen dovoljno razgranat, potrebno ga je preseliti u rupu koja je dublja nego dosadašnja posuda. Biljci razdvojite korijene i pokrijte rahlom zemljom. Najbolje ga je presađivati u proljeće, prije vegetacijskog razdoblja ili u ranu jesen, prije mirovanja kako bi se na vrijeme priviknula na novu okolinu i klimu.
Pomlađivanje
Drijen nije potrebno pomlađivati zbog uzgojnih karakteristika, osim u dekorativne svrhe. Odstranjuju se sve osušene ili bolesne grane i formira se deblo.
Prorjeđivanje
Drijen pušta nove mladice iz korijena i često se dogodi da se na malom prostoru nepažnjom može brzo raširiti i postati invazivna vrsta. Kako bi se to spriječilo, drijen se sije u kontroliranim uvjetima gdje se prorjeđivanjem dobivaju zasebne jedinke. Izdanke iz korijena je potrebno pravovremeno rezati dok se ne ukorijene.
Rezidba
Drijen nije potrebno orezivati zbog boljeg uroda, ali se suhe i oštećene grane mogu rezati zbog lakše berbe. Orezuje se u jesen kada prestane vegetativno razdoblje i otpadne sve lišće. Može se orezivati i kako bi se estetski oblikovao kao grm. Osnovni cilj rezidbe je i kontrolirati bujnost krošnje. Najčešće se beru zreli plodovi, ali se mogu brati i list i kora.
Zaštita od vjetra
Drijen može biti osjetljiv na vjetar zbog čega mu je potrebna zaštita. Vjetar može oštetiti stablo ili ga čak i srušiti, posebno ako je mlado i slabo razvijeno. Zaštita od vjetra može se postići postavljanjem barijera poput zidova ili živice ili sadnjom stabala bliže jedno drugome tako da se međusobno štite. Također, vezanje stabla za neku vrstu potpore može pomoći u smanjenju štete od vjetra.
Zaštita preko zime
Zaštita drijena od mraza i zime uključuje pokrivanje biljke slojem lišća ili slame, kako bi zaštitili korijenski sustav. Drijen se također može presaditi u posudu i prenijeti ga u zatvoren prostor, gdje će biti zaštićen od mraza ili prekriti agropergliom, koji će pomoći u održavanju topline u tlu. Ako se pravilno zaštiti, preživjet će zimu i nastaviti rasti kada temperature narastu.
Bolesti
Drijen je izrazito otporan na bolesti i u našim krajevima nisu poznate bolesti koje bi mogle naštetiti biljci ili nasadu. Zanimljivo je da ju nije potrebno tretirati nikakvim sredstvima, pa je pogodna za ekološki uzgoj. Također, time se štedi novac za kemijska sredstva što podržava teoriju o isplativosti uzgoja.
Štetnici
Osim što je otporan na bolesti, drijen nije meta ni štetnika pa nisu zabilježeni napadi koji su oštetili pojedinačnu biljku ili urod. Tako se ponovno štedi na sredstvima obrane, ali ptice su jedini štetnik koji predstavlja opasnost urodu.
Zreli, crveni i slatki plodovi drijena privlače ptice krajem ljeta kada se količina hrane smanjuje. Kako bi se sačuvao ukupan urod od najezde ptice kao što je čvorak, biljke se mogu zaštiti mrežom protiv tuče.
Upotreba drijena
Iako njegova upotreba danas nije toliko raširena, drijen je biljka koja se zahvaljujući ljekovitim i hranjivim svojstvima može koristiti u nekoliko grana.
Berba
Plodovi drijena beru se kada dostignu žarku crvenu boju ili počnu otpadati, a najčešće krajem kolovoza ili u rujnu. Nakon prvih mrazova, plodovi su u potpunosti zreli i samostalno padaju. Beru se ručno sakupljajući s grma ili tla. Divlji drijen može dati do 10 kg ploda, ali oplemenjeni kultivari daju urod od 20 - 50 kg. Zreli plod se suši na suncu dok kožica ne postane voštana. Potrebno ih je konstantno okretati kako se ne bi pokvarili, ujedno je i najbolji način za skupljanje sjemenki.
Skladištenje
Svježi drijen se ne može dugo skladištiti jer brzo truli i može doći do uništavanja uroda. Drijen je najbolje skladištiti suhog na niskim temperaturama i u suhim prostorijama. Nakon berbe koristi se za daljnju preradu zbog čega se može čuvati duže. Plodovi se mogu posuti šećerom i čuvati na hladnom i nekoliko mjeseci. Mogu se i zamrznuti ili skladištiti u salamuri kao i masline.
Pripravci
Kulinarstvo
Za konzumaciju se najčešće koriste zreli plodovi. Plodovi se mogu jesti sirovi, ali imaju trpki okus i skupljaju usta, pa ih nije popularno tako konzumirati. Zreo plod je i kiseo, pa se okus kuhanjem može obogatiti. Od njega se najčešće radi kompot ili džem, ali mogu se raditi i likeri ili vino.
Bogat je vitaminom C, pa se konzumacija preporučuje zimi. Koštice se mogu prepržiti i od njih se hladnim prešanjem dobiva mala količina ulja. Kora i lišće se suše te se koriste za čaj. Sjemenke se mogu pržiti i kasnije mljeti, pa se koriste kao zamjena za kavu. Sušeni drijen se može dodavati u tijesta ili kolače. Njegovi cvjetovi su medonosni i najčešće se koriste za ranu ispašu pčela.
Kozmetika
Od drijena se za kozmetičke svrhe najčešće rade oblozi ili se miješa s vazelinom pa se stavljaju za ublažavanje ekcema i kožnih oboljenja.
Gospodarstvo
Drvo drijena je prilično ravno i čvrsto, pa se od njega izrađuju štapovi za hodanje ili štake za pomoć bolesnicima, a koristi se i za izradu čvrstih ljestava. Osim toga, koristi se za izradu kvalitetnog namještaja, a gorenjem se dobiva i drveni ugljen za ogrjev. Osim zbog uzgoja za drva, sadi se i na dijelovima koji su skloni klizištima kako bi se područje zaštitilo od erozije.
Medicina
Svi dijelovi drijena su ljekoviti i koriste se za različite bolesti. Sam plod je bogat vitaminom C i djeluje kao antioksidans. Pomaže kod bolesti grla, problema s bubrezima, za izbacivanje viška vode, ublažavanje rana i kod povišenog šećera.
Čaj od drijena pomaže za čišćenje organizma i kod probavnih smetnji, a sok se pije nakon groznice i za oporavak organizma od povraćanja. Priprema se od listova ubranih tijekom ljeta i koristi se i za pomoć kod proljeva, krvarenja, bilo vanjskih rana ili menstrualnih poteškoća.
Čaj se radi od osušene kore, cvijeta ili listova. Prvi korak je dobro osušiti navedene dijelove biljke na suncu ili u pećnici na 60 stupnjeva. Osušene plodove potrebno je skladištiti u papirnatoj ili staklenoj posudi na suhom i hladnom mjestu. Za pripremu čaja zakuha se voda te se doda čajna žličica plodova na 2 dl. Nakon 20 minuta se čaj ocjedi te se pije zaslađen po želji. Najčešće se koristi nakon jela.
Tinktura od cvijeta drijena koristi se za snižavanje temperature.
Zanimljivosti
Drijen je biljka raširena na području Sredozemlja i njegova pozitivna svojstva su poznavali i stari Grci. Smatrali su ga jako ljekovitim i prepisivali su ga pogotovo kod unutarnjih upala. Čuvali su ga kao masline i konzumirali ga tijekom zime za podizanje imuniteta. Drijen se tijekom stoljeća najviše uzgajao kao dekorativno drvo ili kao zaštita od pogleda. U Rusiji i hladnijim područjima je posebno popularan zbog ljekovitosti i hranjivih svojstva tijekom dugih hladnih mjeseci.
S obzirom na to da drijen rano cvjeta, njegove grančice se u kršćanstvu često nose na Cvjetnicu u crkvu na blagoslov. Jedan su od simbola Uskrsa jer jedan od prvih biljaka koja cvjeta i najavljuje ponovno rađanje života.
Zanimljivo je kako se drijen koristi u nekim zemljama: u Rusiji se koristi kao začin i dodatak juhama, u Njemačkoj se najviše jede kao dodatak džemovima, a u Italiji i Francuskoj se koristi kao masline.
U susjednoj se Bosni i Hercegovini grad Drvar može proglasiti i Drenjingradom. Tamo se svake godine već 17 godina održava manifestacija u čast ovoj biljci i njezinim proizvodima. Najzanimljiviji i najmasovniji događaj je pečenje rakije od drijena.
Foto: Goran Horvat / Pixabay
Odgovori