Djetelina

Djetelina ili trolist su uobičajeni nazivi za biljke roda Trifolium (latinski, tres "tri" + folium "list"), koji se sastoje od oko 300 vrsta cvjetnih biljaka iz porodice mahunarki ili porodice graška Fabaceae.

Djetelina je u srodstvu s grahom, graškom, sojom, kikirikijem, slanutkom... Ostali usko povezani rodovi koji se često nazivaju djetelinama uključuju Melilotus (slatka djetelina) i Medicago (lucerka ili djetelina kalvarije).

Rod ima kozmopolitsku rasprostranjenost s najvećom raznolikošću u umjerenoj sjevernoj hemisferi, ali mnoge se vrste javljaju i u Južnoj Americi i Africi, uključujući i velike nadmorske visine na planinama u tropima.

Djeteline su male jednogodišnje, dvogodišnje ili kratkotrajne višegodišnje zeljaste biljke. Djetelina može biti i zimzelena. Listovi su trokutasti, većinom dolazi s tri lista, a rjeđe s četiri. Glave su građene od gustih, sitnih, crvenih, ljubičastih, bijelih ili žutih šiljastih cvjetova. Sjemenke mahune zatvorene su u čašici cvijeta.

Vrste djetelina

Sorte unutar djetelina mogu se značajno razlikovati s obzirom na prinos, otpornost na bolesti i zimu te druge čimbenike. Stoga, nakon što se donese odluka koja će vrsta djeteline saditi, odabir najprikladnije sorte može značiti veliku razliku.

Crvena djetelina

Crvena djetelina jedna je od najstarijih pravih djetelina koja se sije i koristi kao stočna hrana, dok se najprije koristila u ljekovite svrhe. Izvrsna je kao predkultura mnogih ratarskim kultura zato što povećava kvalitetu i strukturiranost tla.  Djetelina je zeljasta, kratkotrajna višegodišnja biljka, promjenjive veličine, naraste do 20-80 cm visine. Ima dubok glavni korijen što je čini tolerantnom na sušu i daje dobar učinak strukturiranja tla. Listovi su naizmjenični, trokutasti (s tri listića), zelene boje, s vanjskom polovicom karakterističnog blijedog polumjeseca. Cvjetovi su tamno ružičaste boje, blijede osnove koji se stvaraju u gustom cvatu i uglavnom ih posjećuju pčele.

Bijela djetelina

Trifolium repens, bijela djetelina (poznata i kao nizozemska djetelina i djetelina Ladino) je zeljasta višegodišnja biljka iz porodice graha Fabaceae. Bijela djetelina razvija glavni korijen koji umire nakon prve godine i zamjenjuje ga sekundarnim, uglavnom plitkim korijenovim sustavom. Stoloni su puzavi, dugi 10-40 cm, a mogu stvarati korijenje, lisnate grane ili stabljike cvata. Listovi bijele djeteline mogu se uvelike razlikovati u obliku i veličini, ovisno o sorti ili vrsti. Listovi su jajoliki, široki, čvrsti, prljavo zeleni ili ponekad označeni bijelim "V", a ponekad i tamnocrvenim flekom. Cvatnja ima 20-40 bijelih mirisnih cvjetova. Nakon oprašivanja cvjetovi se razvijaju u linearne sjedeće mahune koje sadrže 3-4 glatka, svijetlo žute do žućkasto smeđe sjemenke u obliku srca. Zrelost sjemena nastupa 3-4 tjedna nakon oprašivanja. Postoji mnogo kultivara bijele djeteline, ali koristi se samo ograničen dio. Tradicionalno, bijele djeteline klasificirane su prema veličini listića kao male, srednje i velike. Ladino djetelina, popularna u Sjevernoj Americi, bijela je djetelina velikog lista. Međutim, ova je klasifikacija postala manje relevantna kod suvremenih sorti kod kojih su najvažnija ona svojstva bitna za agronomiju. Mješavina kultivara različitih veličina lišća često se sije u smjesama, tako da komponenta djeteline podnosi i upravljanje ispašom.

Plava djetelina

Lucerna (Medicago sativa L.) je višegodišnja zeljasta medonosna biljka iz porodice mahunarki i jedna je od osamdesetak vrsti lucerni. Djetelina ima uspravne stabljike do 60 cm visoke s mnogo grana. Listovi su vrlo mali i na vrh nazubljeni. Cvjetovi, ljubičaste do blijede ljubičaste boje, skupljeni su duž nerazgranate osi. Čašica, vanjski vrtlog cvjetnih organa, ima zube koji su dugi poput cvjetne cijevi. Uzgaja se u cijelom svijetu, a vodeći proizvođač lucerni u Europi je Francuska. Ova djetelina važna je krmna kultura u mnogim zemljama širom svijeta. Pripada biljnoj obitelji Leguminosae, poznatoj i kao Fabaceae te kao i sve mahunarke, ima sposobnost fiksiranja dušika iz zraka. Kao rezultat toga, lucerna je iznimno bogata proteinima. Osim njezine uporabe u hrani za životinje, ljudi mogu sjeme lucerke klijati i jesti.

Sadnja djeteline

Nekoliko vrsta djeteline ekstenzivno se uzgaja kao krmno bilje. Djeteline sa najviše uzgoja su bijela djetelina (Trifolium repens) i crvena djetelina (Trifolium pratense). Djetelina, posijana sama ili u mješavini s ljuljem, dugo je formirala glavni usjev za silažu iz nekoliko razloga: slobodno raste, nesmetano raste nakon ponovljenih košenja, daje obilan usjev, ugodna je i hranjiva za stoku, fiksira dušik smanjujući potrebu za sintetskim gnojivima, raste u velikom rasponu tla i klime i prikladna je za pašnjake ili zeleno kompostiranje.

Teško je ubiti korov iz djeteline jer će herbicidi ubiti i djetelinu. Zbog ove činjenice, prije sadnje presudno je uništavanje konkurentske vegetacije. Ako morate obraditi tlo prije sadnje, pričekajte 4 do 6 tjedana da se pojave novi korovi kako biste ih mogli suzbiti prije sadnje sjemena.

Vrijeme sadnje

Posijte djetelinu u proljeće ili početkom ljeta, kada je tlo postalo mekano i vlažno od proljetnih kiša. Na većini lokacija možete saditi i u rujnu ili početkom listopada. Sjeme djeteline vrlo je malo, pa ga možda želite pomiješati sa vapnom ili gnojivom kako biste dobili više tvari za rad. Na djetelini nemojte koristiti snažno gnojivo, jer može spaliti tanak korijen biljke.

Tlo

Djetelina je trajna biljka i može uspjeti na većini tla (pješčana ilovača do gline) i uvjetima koji se kreću od punog sunca do djelomične sjene.

Djetelini je za dobro klijanje potrebna voda, sunce i vapno (u većini tla). Djetelina dobiva fosfat i kalij iz tla, a dušik iz zraka preko bakterije koja živi u njegovim korijenima. Vapno je potrebno da bi se pH tla povećao na neutralni raspon (6,0 do 7,0). Na kiselom šumskom tlu (posebno u područjima kisele kiše) djetelina jednostavno neće rasti bez vapna. Vapno će također oslobađati fosfat i kalij iz tamnih šumskih tla što smanjuje potrebu za gnojivom.

Da biste osigurali uspješnu sadnju sa sjemenkama djeteline, napravite test tla kako biste provjerili pH vrijednosti svog tla. To će vam omogućiti da iskoristite odgovarajuću količinu vapna za najbolje klijanje i rast.

Temperatura

Optimalna temperatura klijanja je između 25-30°C , a minimalna temperatura je 1-2°C. Mlade biljke su osjetljive na niske temperature, stoga ugibaju na -5°C, dok se starije biljke mogu prilagoditi i nižim temperaturama. Djetelina će rasti i u manjoj hladovini, ali ne baš brzo. Ako sadite u hladovinu, možda ćete morati udvostručiti sjetvu. Omogućite joj bar 4 do 6 sati sunčevog svjetla u danu.

Sadnja iz sjemena

Sjetvu je poželjno obavljati u proljeće i kasno ljeto. U proljeće se sjetva obavlja krajem ožujka i početkom travnja, iz razloga da se biljke bolje razviju i ojačaju kada dođe vrijeme suše i napad korova. Kasnija sjetva se obavlja od polovine kolovoza do polovine rujna. Od velike je važnosti odrediti povoljno vrijeme zbog vlažnosti zemljišta. Sjeme se stavlja na dubinu od 1-2 cm, a razmak među redovima je od 12-14 cm.

Nakon što je zasijano sjeme, od presudne je važnosti preći valjkom preko zemlje. Važno je jer valjak preša sjeme u prisni kontakt s česticama tla što dovodi do bržeg prenošenja vlage iz tla u sjeme te na kraju do brže klijanja i nicanja.

Uzgoj u teglama

Djetelina je prelijepa ukrasna  biljka koja se lako sadi u teglama na balkonu ili unutar kuće. Sadi se kao pojedinačna biljka, ali može i u teglama s drugim biljkama, primjerice begonijama.

Uzgoj djeteline

Slaganje kultura

Idealne povrtne kulture za predusjev su okopavine krumpir i šećerna repa gnojene stajskim gnojem te poneke žitarice kao što su pšenica, ječam, raž i zob.

Zalijevanje

Djetelini je potrebno malo zalijevanja nakon što se dobro prilagodi tlu. Međutim, u ranoj fazi rasta potrebno je učestalo zalijevanje. Ono će pomoći korijenima da se bolje stvore i razgranaju. Držite tla vlažnim, ali ne mokrim. Zalijevajte dva puta tjedno. Važno je da biljka prima najmanje 5 cm vode tjedno. Ako su kiše česte u vašem području, dovoljno je zalijevanje jednom tjedno.

Ako vaša biljka djeteline ne dobije dovoljno vode, vjerojatno će to rezultirati nerastom. Manjak vode štetno utječe na bakterije koje fiksiraju dušik i koje ne mogu preživjeti bez vode. Međutim, kad se jednom utvrdi, biljka može opstati bez dodatnog zalijevanja. Djetelina je trajna biljka koja ostaje zelena kroz godišnja doba s minimalnim potrebama zalijevanja.

Gnojidba

Gnojidbu vršimo tri puta, u osnovnoj i predsjetvenoj obradi tla te tijekom vegetacije prihranjivanjem. Osnovnom gnojidbom osiguravamo dovoljno hranjivih tvari za cijelo razdoblje korištenja i ono se obavlja većinom gnojenjem stajskim gnojivom od 20-30 t/ha.  O plodnosti tla ovisi koliko ćemo mineralnog gnojiva upotrijebiti. Polovicu ili više se daje fosforovih i kalijevih gnojiva u osnovnoj obradi tla, a ostatak kod predsjetvene pripreme tla. Gnojenje dušikom obavlja se u samoj pripremi tla za sjetvu kako bi se omogućio početni rast i razvoj biljaka dok se ne uspostavi simbioza s bakterijama, jer se nakon toga biljka sama opskrbljuje potrebnim dušikom.

Razmnožavanje

Ako vaša djetelina ima lukovicu, lako će se razmnožavati. Izvadi se lukovica iz zemlje i odvoje se bočni češnji koji se zatim zasade u odgovarajuću zemlju te tako dobijemo nove biljke. Ipak, djetelina se najčešće razmnožava putem sjemena.

Održavanje i njega

Djetelina traži njega od samog početka, odnosno od nicanja biljke. Na početku rasta i razvoja djetelina sporo razvija nadzemne organe te je zbog toga osjetljiva na korove. Uništavanje takvih korova vrši se mehanički ili kemijski, 4-5 tjedana poslije nicanja biljčice.

Rezidba i oblikovanje

Trajnice treba kositi periodično tijekom vegetacijske sezone (najmanje tri puta). Košnja ne samo da pomaže u održavanju širokog korova i trava, već također potiče novi, privlačniji rast djeteline. Mnogi ljudi žele saditi trajnice jer vjeruju da će imati manje posla jer ih sadite samo jednom i traju godinama, ali trajnicama je zapravo potrebno više "traktorskog vremena" od jednogodišnjih. Trajnice su jeftinije za proizvodnju koju dobijete, ali uz potrebno održavanje potrebno je malo više posla od jednogodišnjih ako to želite učiniti ispravno.

Berba

Crvena djeteline bere se u svibnju ili lipnju tako što se ubere glava s gornjim listovima. Ako se planira sušenje biljke, berba se obavlja rano ujutro , kada još ima rose na biljci.

Sušenje

Djetelina nije samo korov, kako neki smatraju, nadasve ona je jedna ljekovita biljka. Stoga, ljudi iskorištavaju njezina korisna svojstva. Sakupljene glave djeteline stavljaju se na palete ili ravne plohe u jednom sloju. Mjesto za sušenje treba biti suho, dobro prozračeno i prilično tamno, jer korisna svojstva trave isparavaju pod djelovanjem sunčeve svjetlosti.

Skladištenje

Najpovoljniji je način spremanja sjenaže spremanje u silotornjeve. Ispitivanja su pokazala da se kakvoća sjenaže u silotornjevima nije promijenila ni nakon dvije godine čuvanja. Sadržaj bjelančevina u sjenaži od lucerne malo se mijenja, ovisno o čuvanju. Sjenaža spremljena od lucerne ima sivkasto-zelenu boju, prijatan prirodni miris. Sjenaža se odlikuje vrlo visokom hranjivošću. Sjenaža sadrži do dva puta više suhe tvari od silaže, pa su transportni troškovi manji. Stoka vrlo rado jede sjenažu.

Bolesti

Bolesti djeteline rasprostranjene su u cijelom svijetu i uzrokuju značajne štete, posebice ako su proljeće i ljeto vlažni i kišoviti. Dolazi do sušenja lišća, stabla bivaju ogoljela i dobiva se sijeno niže kvalitete. A ako mlade biljčice obole, dolazi do izumiranja cijele biljke.

Pjegavost lista lucerne

Pjegavost lista lucerne (Pseudopeziza medicaginis). Ova gljivica uzrokuje crnu pjegavost lista djeteline, a javlja se u vlažnijim razdobljima. Na listu su vidljive sitne okrugle pjege s tamnijim obrubom. U početku bolesti pjege su ružičaste, zatim sve više tamne i na kraju postanu crne. Ako je zaraza velika, osim lista gljivica napada i peteljku i stabljiku. Bolest uzrokuje opadanje lista.

Peronospora lucerne

Peronospora lucerne (Perenospora aestivlis) napada list, stabljiku i peteljku u vidu svijetložutih pjega. Naličje lista je prekriveno sivkasto-ljubičastom navlakom. Zaraženo lišće požuti i osuši se.

Venuće lucerne

Venuće lucerne (Fusarium medicaginis). Gljivica uzrokuje venuće biljke. Javlja se žućenje lišća i uvenuće. Zaraženi osnovni korijen mijenja boju, te se zaraza prenosi i na izdanke. Korijen nakon zaraze strune u zemlji. Bolest nastupa u nepovoljnim uvjetima, kao što su visoka vlaga i osjetljivost sorte na hladnoću.

Štetnici

Suzbijanje štetnika od velike je važnosti zbog postizanja voluminozne krme sjemena. Uz zaštitu lucerne od štetnika, važno je i zaštiti kukce oprašivače, jer se tako povećava stupanj oplodnje.

Pipe mahunarke

Pipa mahunarka (Sitona punciticolis, humeralis, hispidulus) nanosi štetu kad je u stadiju ličinke tako što grize kvržice na korijenu, dok odrasla jedinka oštećuje list. Oštećenja se mogu naći do polovice svibnja. Najveća šteta je što grizu mlade listove. Ličinka se razvije u kvržici korijena te se u tlu pretvara u kukuljicu.

Lucernina velika pipa

Lucernina velika pipa (Otiorrhynchus ligustici). Ličinka šteti biljci tako što oštećuje središnji korijen. Pojavljuje se u proljeće, tijekom travnja. Odrasla jedinka, imago, je veličine od 9 do 12 mm i ne leti. Imago nanosi štetu tako što grize vršne dijelove stabljike.

Vilina kosica

Vilina kosica (Cuscuta epithymum) stvara najveće probleme kod uzgoja djeteline. Korov raste usporedno s djetelinom i jako smanjuje prinos, ali šteti i stoci ako se u većoj količini nađe u sijenu. Štetu stoci uzrokuje kuskutin, otrovni spoj. Vilina kosica nema korijena ni lišća nego ima formirane tanka vlakna, žute ili crvene boje. Ona je zapravo parazit, jer ne može živjeti samostalno pa stoga parazitira biljku hraniteljicu i siše njezine sokove.

Glodavci

Voluharica (Microtus arvalis), poljski miš (Apodemus agtrarius) i hrčak (Cricetus critetus) su skupine glodavaca koje također štete djetelini. Poljska voluharica rasprostranjena je po cijeloj Hrvatskoj, a pojavljuje se u razmaku 3-4 godine. Hrčak se nalazi većinom u Slavoniji i pojavljuje se u toplu i suhu jesen.

Upotreba djeteline

Djetelinu, osim za stočnu hranu i predkulturu koja poboljšava tlo, koristimo je za liječenje, razne pripravke, kuhanje..

Leguminoza može koristiti dušik za uzgoj, ali trava koja okružuje biljku djeteline nema pristup tom dušiku. Trava može dobiti dušik neizravnim putem. Kako mahunarka raste, proizvodeći novo lišće i korijenje, dolazi do stalnog odumiranja i zamjene korijena, korijenskih vlasi i lišća. Kako se ti dijelovi biljaka razaraju u tlu, dušik se iz tih dijelova oslobađa u tlo, a zatim postaje dostupan travi za unos i upotrebu u rastu. Prijenos dušika uslijed umiranja biljaka mahunarki i recikliranja dušika.

Djetelina u kulinarstvu

Cvjetovi crvene djeteline su vrlo ukusni, nekad su se mljeli i dodavali u brašno, zato što su odlični za poboljšanje hranjivosti jela i obogaćuju okuse mnogih salata.

U hrani i pićima, kruti ekstrakt crvene djeteline koristi se kao sastojak okusa. Osim toga, mnogi pripravljaju čaj od djeteline koji je iznimno zdrav. Također, tu je med od djeteline, deserti, te se stavlja i u jogurt.

Djetelina u medicini

Povijesno gledano, crvena djetelina koristila se kao sredstvo za pročišćavanje krvi, sredstvo za smanjenje groznice i za prehladu, gnoj i kašalj. Moderna znanost otkriva da ove tradicionalne uporabe imaju zasluge, a travari je još uvijek koriste za čišćenje tijela od metaboličkih otpadnih produkata. Ovaj postupak čišćenja pomaže crvenoj djetelini da ozdravi stanja kože poput ekcema.

Biljka ima ekspektorans i antispazmodička svojstva, što znači da crvena djetelina može pomoći kod kašlja i problema s plućima. Crvena djetelina smiruje i djeluje kao blagi sedativ, što je odlično za prehlade i gripu. Također, crvena djetelina koristi se za prevenciju raka, probavnih smetnji, visokog kolesterola, astme, bronhitisa i spolno prenosivih bolesti.

Neke žene koriste crvenu djetelinu za simptome menopauze, poput navala vrućine, za bol ili nježnost dojke (mastalgija) i za predmenstrualni sindrom (PMS).

Crvena djetelina nanosi se na kožu kod raka kože, čireva, opekotina i kroničnih kožnih bolesti, uključujući ekcem i psorijazu.

Povijest

Najprije se uzgajala u Maloj Aziji i jugoistočnoj Europi kao ljekovita biljka. Kasnije, u 18. stoljeću proširuje se iz Španjolske po Europi kao krmna kultura.

Zanimljivosti

Djetelina je mlada grančica, koja se koristi kao simbol Irske. Kaže se da je sveti Patrik, zaštitnik Irske, koristio djetelinu kao metaforu za kršćansko Sveto Trojstvo. Naziv "shamrock" dolazi od irskog seamróga, koji je umanjeni dio irske riječi seamair óg i znači jednostavno "mlada djetelina".

Djeteline povremeno imaju četiri listića, umjesto uobičajena tri. Ove djeteline s četiri lista, poput ostalih rijetkosti, smatraju se sretnima.

Djeteline također mogu imati pet, šest ili više listova, ali to su još rijetki slučajevi. Rekord za najviše listova je 56, postavljen 10. svibnja 2009. godine. Time je pobijeđena "djetelina s 21 listom", rekord koji je u lipnju 2008. postavio isti otkrivač, koji je također držao prethodni Guinnessov svjetski rekord od 18 listova.Djetelinu su Grci koristili u vijencima i drugim ukrasima. Druidi su je smatrali svetom.

Uobičajeno je vjerovanje tijekom srednjeg vijeka bilo da osoba koja je nosila rijetku djetelinu s četiri lista mogla vidjeti vile.

Sreća je doista rijetka. Samo 1 od 10.000 djetelina nosi četiri lista.