Crvena rudbekija

Crvena rudbekija je jednogodišnja ili višegodišnja zeljasta biljka koja pripada porodici glavočika, a kod nas je poznata pod nazivima hrvatska rudbekija ili grčki ježić. Ima dubok, razgranat i vlaknast korijen. Stabljika ove biljke je uspravna i šuplja, a može narasti do 180 cm. Listovi su dugi i dlakavi te naizmjenično raspoređeni. Cvjetovi imaju jezičaste i ovješene latice.

Ljekoviti dijelovi crvene rudbekije su korijen i zeleni dijelovi, ali koriste se isključivo u svježem obliku. Korijen  se iskapa u jesen. Crvena rudbekija je poznata kao biljka koja čisti krv, a sjevernoamerički Indijanci su je tradicionalno koristili za liječenje raznih bolesti, posebice ozljeda, rana, upalnih stanja organizma i infekcija.

Vrste rudbekija

• Echinacea angustifolia L.
• Echinacea pallida L.
• Echinacea purpurea L.

Kod nas se uglavnom uzgaja u vrtovima.

Uzgoj crvene rudbekije

Crvena rudbekija preferira sunčana mjesta i prirodno je rasprostranjena na travnjacima i livadama. Može se saditi u cvjetnim gredicama, a neke vrste se koriste i kao rezano cvijeće. Otporna je na mraz i sušu pa je sve češći njen uzgoj u vrtovima. Kako bi što duže cvjetala i imala veći broj cvjetova, u fazi cvatnje biljku treba redovito rezati i uklanjati ocvalo cvijeće.

Jednogodišnje vrste je najbolje uzgajati pomoću sadnica, a višegodišnje razdjeljivanjem grma. Sadnja sjemena rudbekije obavlja se u kontejnerima, a dubina sadnje iznosi 3 mm. Mlade biljke bi se pri optimalnoj temperaturi od 18 stupnjeva trebale pojaviti nakon dva tjedna.

Mlade biljke se na stalno mjesto sade u svibnju, a s obzirom na to da su osjetljive na mraz, treba ih zaštititi.

Razmnožavanje dijeljenjem grma obavlja se u rano proljeće ili tijekom jeseni, nakon cvatnje. Grm će odumrijeti ako se redovito ne dijeli pa je dijeljenje potrebno provesti otprilike svake 2-4 godine. Razmak kod sadnje razdijeljenih grmova rudbekije razlikuje se ovisno o vrsti (od 30 do 50 cm). Rupu u koju ćemo saditi biljku treba ispuniti mješavinom gnojiva i komposta.

Rudbekija se godišnje gnoji dva puta - tijekom intenzivnog rasta i tijekom formiranja cvjetova.

Upotreba crvene rudbekije

Svježa crvena rudbekija ima trostruko više ljekovitih tvari od osušene biljke. Sadrži alkilamide koji su lako hlapljivi i brzo oksidiraju pa se sušenjem veći dio njih gubi. Osim alkilamida, listovi i korijen crvene rudbekije sadrže eterično ulje, flavonoide, polisaharide i cikoričnu kiselinu. Ova je biljka korisna za jačanje imuniteta te liječenje prehlada, viroza, kroničnih infekcija dišnog sustava i mokraćnog mjehura.

Također se može upotrijebiti za ublažavanje raznih drugih tegoba poput vaginalne gljivične infekcije i običnog genitalnog herpesa, hemoroida, bolesti desni, angine, upala grla, migrene, uboda komaraca, čireva, ekcema, psorijaze, opekotina od sunca, itd. Pripravci se obično koriste jedan do dva tjedna, a kura ne bi smjela trajati dulje od osam tjedana. Najbolji učinak postiže se redovitom primjenom oko tri puta dnevno.

Od vrste Echinacea purpurea koriste se nadzemni dijelovi biljke, a od vrste Echinacea pallida čitava biljka i korijen.

• Čaj - Jednu do dvije čajne žlice usitnjenog korijena prelijemo šalicom vode i ostavimo da odstoji 10 do 15 minuta. Jedna čajna žlica suhih nadzemnih dijelova biljke prelije se s 2 dl kipuće vode i ostavi da odstoji 30 minuta.
• Sok - Od svježe biljke pomoću sokovnika možemo istisnuti sok, a on se uzima tri puta dnevno po 2 do 3 ml.
• Tinktura - Možemo je načiniti i sami, no za bolje rezultate najbolje je kupovati kvalitetnu, standardiziranu tinkturu koja će pouzdano sadržavati potrebne količine aktivnih tvari.

Kako je kod nekih bolesti problem u preaktivnom, a ne preslabom imunološkom sustavu, ovu je biljku bolje izbjegavati kod raznih oblika alergije, Chronove bolesti i raznih autoimunosnih bolesti poput multiple skleroze, lupusa, nekih oblika artritisa i određenih poteškoća sa štitnjačom.

Biljka može izazvati alergijske reakcije kod osoba koje su alergične na tratinčicu, krizantemu, ambroziju i slične biljke.

Zanimljivosti

U Americi je ova biljka jedna od popularnijih, a pronađeni su i dokazi da su je Indijanci tijekom nekoliko stotina godina koristili za liječenje brojnih bolesti. Ljudi su kroz povijest koristili rudbekiju za liječenje malarije, šarlaha, trovanja krvi i sifilisa.

Rudbekija je u Americi bila jako popularna u 18. i 19. stoljeću, ali njena primjena je počela opadati nakon pojave antibiotika. U 20. stoljeću su pripravci s ovom biljkom postali popularni u Njemačkoj i upravo je ondje proveden najveći dio znanstvenih istraživanja o učincima rudbekije.

Kliničkim ispitivanjima je dokazano da ljekovita svojstva posjeduju samo vrste Echinacea pallida i Echinacea purpurea pa je potrebno biti pažljiv kod izbora proizvoda i koristiti samo one s vrstom za koju je dokazana djelotvornost.

Foto: AlexasFotos/Pixabay