Cikorija (lat. Cichorium intybus L.) ima puno naziva prema kojima se prepoznaje u narodu. Neki od najpoznatijih naziva su vodopija, zubica, modrica i konjski ugriz. Višegodišnja je biljka iz porodice glavočika, koja je najbrojnija cvjetna porodica u Hrvatskoj, a pripadaju joj maslačak, ivančica, različak, lavlji zub, tratinčica i mnogi drugi. Sama cikorija je samorodna biljka na našem području i raste na livadama i uz puteve.
Cikorija je višegodišnja zeljasta biljka uspravne stabljike koja može narasti do 1 m, uspravna je, uglasta i drvenasta. U gornjem dijelu se širi i razgranata je do 3 ili 4 pomoćne grančice. Korijen je žute boje, razgranat i vretenast. Listovi su skupljeni u rozetu, uski i naizmjenični, urezanih rubova i dlakavog naličja. Cvjetovi su modroljubičaste boje, s 5 nazubljenih latica. Cvjeta od lipnja i listopada, a cvjetovi su otvoreni samo tijekom jutarnjih sati. Plod je goli ahenij s dugim papusom. Biljka tijekom rasta pušta gorki, mliječnobijeli sok.
Cikorija je veoma korisna biljka iz više razloga, pa se potiče i njezin uzgoj. Cikorija se uzgaja prvenstveno zbog korijena, ali se može koristiti cijela biljka. Pradomovina cikorije je Europa i ona se može pronaći do 1.500 m nadmorske visine na livadama i pokraj puteva. Kasnije je uspješno vezena u Sjevernu Ameriku i Australiju. Cikoriju su kao salatu jeli mnogi narodi Sredozemlja, a neke vrste su i danas omiljene salate.
Vrste cikorije
Cikorija ima nekoliko podvrsta koje se uzgajaju zbog lišća. Iako su sve podvrste iste cikorije, neke vrste se puno razlikuju i nemaju međusobne sličnosti. Najveća zabuna je kada se kao podvrsta cikorije navodi endivija, ali je to zasebna vrsta koja je popularna u SAD-u i Francuskoj. Ovo su neke od najčešćih vrsta koju se mogu naći ili uzgajati na našem području. Svaka od uzgajanih vrsta ima svoje podvrste i podtipove koji su se s vremenom prilagodili klimi u kojoj raste.
Divlja cikorija
Divlja cikorija je samonikla biljka s puno sjemenki koja se lako širi, pa se može naći diljem Hrvatske. Njezino lišće je gorko i oporo, ali se prokuhava kako bi se smanjila gorčina. Osim toga, sastavnica je mediteranskih kuhinja i često se koristi kao dio salata. Divlja cikorija cvjeta karakterističnim modroljubičastim cvjetovima.
Radič
Radič je vrsta cikorije koja se uzgaja za salatu. Nekada se naziva i crvena cikorija zbog svoje tamnocrvene boje. Radič se ne može u tom obliku naći u prirodi, pa se uzgaja za konzumaciju. Oporog je okusa, ali je bogat željezom. Može se jesti sirov i začinjen kao salata ili oparen parom.
Slatkasta cikorija
Slatkasta cikorija poznata je zbog svog slatkastog i ukusnog okusa. Više sliči salati, pa je popularnija i za konzumaciju. Listovi su joj zelene boje i isto se uzgaja, a ne pronalazi u divljini. Listovi su joj hrskavi i može duže trajati u hladnjaku.
Belgijska endivija
Belgijska endivija je vrsta salate koja je specifična po svom izgledu. Ima usku bijelu glavicu sa žutim vršcima lista. Dosta je oporog okusa i veoma je hrskava. Zato se najčešće priprema na žaru s malo balzamičnog octa. Popularna je u francuskoj kuhinji.
Krmna cikorija
Krmna cikorija uzgaja se zbog zadebljalog korijena kojim se hrani stoka. Korijen je sočan, ali je pun gorkog mliječnog soka, pa ga se treba miješati s drugim krmnim biljem kod ishrane stoke kako mlijeko ne bi bilo gorko. Najčešće se time hrani stoka ili divljač tijekom zime.
Sadnja cikorije
Iako je divlja cikorija samonikla na mnogim područjima, na našem je području popularna i uzgojna cikorija. Radi se o biljci koja je nema veće potrebe za prilagodbu na klimu, ali, kako bi usjev bolje uspio, preporučuje se slijediti nekoliko savjeta kod sadnje. U nastavku donosimo savjete za uzgoj cikorije.
Vrijeme sadnje
Minimalna temperatura za klijanje cikorije je 4°C, ali optimalna temperatura je od 15 do 20°C. Cikoriju je najbolje sijati tijekom travnja ili početkom svibnja. Ipak, ranija sjetva pogoduje razvitku korijena i kompletne biljke kod jednogodišnjeg uzgoja. Za vrijeme nicanja, temperatura treba biti viša i ako se očekuju mrazovi mora se prekriti agrotekstilom. Kada razvije donje listove, može izdržati temperature do -8°C. Za vrijeme kada se temperatura dodatno spusti, a nema snijega, nasad je potrebno zaštititi agrotekstilom.
Odabir podloge za sadnju
Cikorija je višegodišnja biljka, ali se ne može uzgojiti cijepljenjem na drugoj biljci. Njezine se reznice mogu koristiti za daljnje presađivanje, ali samo u zemlju. Također, iako je stara sorta biljke, kultivacijom su dobiveni hibridi koji su se prilagodili staništima i izdržljiviji su kod skladištenja.
Sadnja iz sjemena
Sjeme cikorije je sitno i sadi se 3-5 kg po hektaru. Također, sije se gusto i mehaničkim sijačicama. Poželjno je održavati 50 cm između međuredova i na dubini od 1-2 cm. Sjeme se sije početkom travnja kako bi ravnomjerno niknulo i naraslo. Kada se sije kao monokultura, sije se kao jednogodišnja kultura. Sjeme je visoke klijavosti i nema brige da neće niknuti na vrijeme. Također, biljka je samonikla i sjeme se prenosi uz pomoć ptica ili vjetra.
Sadnja sadnice
Cikorija se može uzgojiti iz sadnice, što je pogodno za uzgoj u zatvorenom ili za osobne potrebe. Cikorija se kao sadnica uzgaja u kontejnerima gdje se sjeme sije u kontejnere u zatvorenom prostoru. Nakon 14 dana, kada razvije korijen, sadnica se može posaditi na konačno mjesto. Potrebno je iskopati rupu do 12 cm u koju se sadnica sadi pazeći na korijen. Najbolje je saditi sadnicu u pripremljeno tlo pokriveno najlonom s rupama predviđenim za sadnju.
Uzgoj na otvorenom
Cikorija se zbog prilagodljivosti i izdržljivosti uzgaja većinom na otvorenom. Kod većeg uzgoja sije se u gredice na polju. Dobro podnosi uzgoj na otvorenom do 1500 nadmorske visine. Također, samonikla je biljka koja raste na livadama, putevima i krajevima šuma. U prirodi može prezimiti, ali na otvorenom ih je potrebno zaštititi. Uzgoj na otvorenom je lakši zbog obrade zemlje, ali i zbog njege usjeva.
Uzgoj u stakleniku
Cikorija se može uzgajati i u stakleniku kako bi se dobila ranija berba ili se osigurali optimalni uvjeti za uzgoj. U uzgoju u zatvorenom potrebno je paziti na dotok vode, temperaturu i svjetlost. Cikorija je biljka dugog dana i ne podnosi dobro boravak u stalnoj sjeni. Osim toga, temperatura bi trebala biti između 15-20°C za brz i potpun rast.
U stakleniku je potrebno provesti i navodnjavanje. Biljka je najosjetljivija na vodu u fazi nicanja i cvjetanja, pa je tada treba navodnjavati kapalnim sistemom barem 2 puta tjedno. Također, uzgoj u stakleniku omogućava i kasniju sjetvu jer će optimalni uvjeti duže trajati i korijen će se u potpunosti razviti.
Uzgoj u teglama
Cikoriju je moguće uzgojiti u teglama ili visokoj gredici na balkonu. Kod uzgoja u tegli, najvažnije je paziti na odvodnju vode jer zadržavanje vode može dovesti do truljenja korijena biljke. Osim toga, bitno je osigurati humusnu i rahlu zemlju u kojoj će se biljka uzgajati. Ako se uzgaja zbog lišća, između svake biljke je potrebno ostaviti minimalno 30 cm razmaka.
Tlo
Cikorija nije posebno osjetljiva na tlo, ali ako se osiguraju dobri uvjeti tla, može bogatije roditi. Iako općenito voli ilovasta i rahlija tla, može uspjeti i na težim tlima ako se prethodno dobro obrade.
Glinasta tla mogu spriječiti razvoj korijena tijekom rasta u suhom vremenu, a kako bi se to izbjeglo, gornji sloj tla se može pomiješati s pijeskom kako bi se dobilo rahlije tlo. Voli ocjedita tla na kojima se ne zadržava voda, a dobro reagira na neutralna ili slabo kisela tla.
Kod obrade tla, važno je voditi računa na osnovnu obradu u kojoj se tlo prozračuje i čisti od pretkultura. Ta obrada mora biti duboka minimalno 30 cm. U predsjetvenoj se obradi tla tlo do kraja usitnjava kako bi bilo pogodno za sitno sjeme cikorije.
Klima
Cikorija je autohtona europska biljka pa joj odgovara umjerena i vlažna klima. Nije posebno osjetljiva na vremenske promjene i odrasla biljka može preživjeti i mrazove. Kod jednogodišnjeg je uzgoja važno paziti na sjetvu jer prekasna sjetva može rezultirati slabim prihodom.
Uzgoj cikorije
Kod uzgoja cikorije, za bolje je prinose važno poštivati kulture s kojima se slaže i unaprijed planirati sjetvu. Također, postoje neka pravila i kod prihrane koja mogu pomoći za bolji urod. Osim toga, neke pogreške mogu rezultirati gorčinom koja nije pogodna ni za životinje, a ni za ljude.
Slaganje kultura
Cikorija nije zahtjevna oko slaganja s drugim biljkama, ali joj pravilan plodored može pomoći. Treba izbjegavati uzgoj cikorije kao monokulture jer s godinama slabi njezin prihod. Osim toga, nema problema s drugim pretkulturama, a osobito joj odgovaraju kukuruz i pšenica jer se nakon njihovog uzgoja tlo duboko preore što pomaže u razvitku korijena.
Također, često se sije nakon repe, a dobar prinos će imati i nakon sadnje krumpira. Općenito se smatra da su crvena djetelina i lucerna odlične pretkulture jer ih se može zaorati i dodatno obogatiti tlo.
Sama cikorija je dobra pretkultura i ostavlja duboko obrađeno tlo. Kulture s kojima se manje slaže su rajčica i blitva, a osim njih, cikoriju možete posaditi u vrtu pokraj svih drugih povrtnica.
Zalijevanje
S obzirom na to da se cikorija rano sije, dobro iskorištava jesenske i proljetne nakupine vode u tlu. Tako brzo niče i razvija jak korijen u početku rasta. Tijekom kasnijeg rasta nema veće štete i od dužih suša. Ipak, neke vrste cikorije koje se koriste prvenstveno kao salata zahtijevaju više zalijevanja. Prvenstveno je važno paziti da biljka ne vene i treba je zalijevati tijekom večeri. Osim toga, važno je omogućiti dobru drenažu, jer zadržavanje vode može uzrokovati truljenje korijena.
Gnojidba
Kod cikorije je posebno to što ima velike zahtjeve prema hranjivu. Štoviše, traži i više hranjiva nego šećerna repa. Posebno velike zahtjeve ima prema kaliju i dušiku. Najbolje je koristiti stajsko gnojivo koje se dodaje u osnovnoj obradi tla, a koje se zaore prilikom jesenskog oranja i ponovno u proljetnoj obradi tla.
Nakon sjetve, dobro je dodati dušik ako je tlo osiromašeno pretkulturom. Osim natrija, dobro reagira na prihranu kalijem i fosforom.
Razmnožavanje
Cikoriju je najlakše razmnožiti sjemenom. Ako se sije kao kultura za proizvodnju sjemena, treba pričekati dok ne ocvate te se žanje gornji dio biljke i suši se sjeme za sjetvu. Sjeme koje će biti namijenjeno kasnijoj sjetvi treba se tretirati fungicidima. Općenito, kod sjetve treba koristiti samo provjereno i tretirano sjeme. Masa tisuću sjemenki iznosi oko 1 do 2 g, a ono je sitno i crvenkaste do smeđe boje.
Može se razmnožavati i reznicama, ali s dvogodišnje biljke. Reznice se uzimaju u proljeće te se ostavljaju u vodi kako bi pustile korijenje. Kasnije se sade u rahlu i humusnu zemlju.
Održavanje i njega
Održavanje cikorije nije posebno zahtjevno i ne traži puno fizičkog rada. Ipak, kako bi se regulirao njezin rast i razvoj, savjetuju se neki od sljedećih postupaka.
Održavanje nasada
Održavanje cikorije svakako uključuje prašenje, razbijanje pokorice i okopavanje. Cikorija niče nakon 4 tjedna i počinje se razvijati, a ako je posađena tijekom travnja, tada je idealno vrijeme i za razvoj korova. Na većim površinama korov je teško čupati jer bi se mogao oštetiti korijen cikorije, zato se tlo praši herbicidima koji ne štete samoj biljci. Nakon nicanja i proljetnih kiša, važno je i razbijati pokoricu kako bi se tlu omogućio dotok zraka, ali i pomoglo nicanje i razvoj mladih biljaka. Pokorica se može razbijati drljačama ili okopavanjem. Okopavanje je važno i za uništavanje preostalog korova, ali i za micanje štetnika iz zemlje.
Prorjeđivanje
Iako se cikorija može gušće saditi, potrebno ju je u nekim situacijama i prorjeđivati ručno i na vrijeme, tj. kada biljka razvije 33 lista i krene s razvijati. Između svake biljke potrebno je ostaviti minimalno 15 cm razmaka, a biljke koje su počupane se mogu presaditi na drugo mjesto. Također, prorjeđivanjem se nasadu daje više zraka čime se sprječava daljnji razvoj bolesti. Važno je da je tijekom prorjeđivanja tlo vlažno kako bi se korijen iščupao u cijelosti.
Berba cikorije
Ako se cikorija sije u travnju, berba se može očekivati tijekom rujna i početkom listopada, a berbu može poremetiti jedino kasnija sjetva ili prevelika vlaga. Tada ne sazrijeva na vrijeme i nasad mogu uništiti rani mrazovi. Prevelika vrućina i žega mogu dati izgled tehničke zrelosti, iako biljka nije u potpunosti zrela. Biljka je tehnički zrela kada vanjski listovi počinju žutjeti, a unutarnji su i dalje zeleni.
Brati listove možete i kasnije jer su mladi listovi ukusniji za konzumaciju. Stariji listovi su gorki i kasnija berba je pogodna za korištenje korijena koji se ručno vadi vilama ili štihačom, a mehanički se vadi linijama za šećernu repu.
Skladištenje
Korijen koji se koristi za daljnju preradu se čisti od viška zemlje te mu se odsijeca glava i lišće. Suši se na suncu ili u sušionici kako bi se kasnije mljeo. Odsijecanje lišća može se vršiti odmah nakon berbe ili nakon transporta. Kako bi se ubrzao proces, lišće se može pokositi i prije vađenja. Korijen se skladišti u PVA vrećama do 2 mjeseca pazeći na vlagu kako ne bi istrulio. Za duže čekanje na obradu, preporučuje ga se posušiti i skladištiti na toplom i suhom.
Bolesti
Cikorija je u prirodi otporna na mnoge bolesti i štetnike. Ipak, vremenski uvjeti nekada mogu pridonijeti širenju bolesti i naštetiti urodu. Osim toga, sijanje neprovjerenog i zaraženog sjemena može ugroziti cijeli urod.
Truljenje korijena
Truljenje korijena se kod cikorije može javiti kod povećane količine vode. Plijesan dugo ostaje u tlu i za vrijeme vlažnog i toplog razdoblja se aktivira. Truljenje korijena prvo se vidi kada biljka počinje venuti, a ima dovoljno vode. Vađenjem korijena se ustanovi da je poprimio tamnu boju. Bolest se ne može sanirati, ali se mogu poduzeti mjere predostrožnosti. To uključuje tretiranje tla fungicidima, dovoljno prostora u nasadu, korištenje zdravog sjemenja i dobra dreniranost tla.
Peronospora
Peronospora je gljivična infekcija koja napada cijelu biljku. Na listovima se prepoznaje po bijeloj pljesni koju tvori. Kada je biljka zaražena, peronospora se brzo prenosi dalje i može naštetiti cijelom nasadu. Riješiti se može korištenjem fungicida.
Štetnici
Iako nije podložna napadu štetnika, ipak postoje dva koja se često mogu primijetiti na biljci, lisne uši i puževi.
Lisne uši
Lisne uši su nametnici koji se na cikoriju šire s drugih vrsta. Zaraženost lisnim ušima vidi se po crnim nakupinama ispod lišća i kovrčanju lista. Iako ne mogu uništiti cijelu biljku, mogu naštetiti lišću. Ličinke se hrane sokovima i ostaju na biljci, a s krilima se lako prebacuju s biljke na biljku. Lisne uši se organski riješiti upotrebom juhe od kopriva ili korištenjem insekticida. Juha od koprive radi se tako da se svježa kopriva namače u vodi barem 4 dana te se kasnije prska po lišću.
Puževi
Puževi su nametnici koji se brzo i puno razmnožavaju, a jedu mlado lišće i šete biljci. Osim što jedu lišće, puževi ostavljaju i sluzav trag, ali i prenose bolesti. Najviše se pojavljuju za vrijeme kišnog razdoblja, a jajašca odlažu plitko u zemlji. Riješiti ih se može ručnim skupljanjem, korištenjem piva ili palente kao klopke ili ograditi bakrenom žicom. Korištenje pužomora može naštetiti biljci i korijenu.
Upotreba cikorije
Cikorija ima dugu tradiciju upotrebe i popularna je biljka u modernoj kuhinji. Ipak, u narodu se koristila kao lijek za mnoge bolesti. Osim toga, njezini cvjetovi su lijepi i koristili su se kao ukras u buketićima.
Cikorija u medicini
Cikorija se kroz povijest koristila kao narodni lijek za mnoge bolesti. Prirodni je sedativ i sprječava pojavu bubrežnog kamenca. Sadrži inulin i odlična je kao probiotik i za pomoć kod probavnog sustava i snižava kolesterol u krvi. Koristi se i za smanjivanje simptoma artritisa.
Ekstrakt cikorije pomaže i kod nesanice ili anksioznosti. Čaj od cikorije djeluje kao tonik koji pomaže kod čišćenja jetre i djeluje pozitivno na organizam.
Cikorija u kulinarstvu
Cikorija ima jak i gorak okus, pa nije toliko česta u kuhinji. Ipak, postoji nekoliko načina za njeno korištenje. Najvažniji način korištenja je mljevenje korijena u zamjenu za kavu. Danas se od mljevenog sušenog korijena radi bijela kava, pa je njezin uzgoj zanimljiv velikim proizvođačima tog napitka.
Lišće se može prokuhati i jesti kao prilog ili se dodati u salatu. Neke vrste cikorije se peku i poslužuju s balzamičnim octom. Pečenjem ili kuhanjem listovi gube mliječnu kiselinu i gorak okus, a kako bi se ublažila gorčina, dodaju joj se i drugi dodaci, kao što je češnjak ili slani. Za upotrebu se koriste svježi i mladi listovi.
Od cikorijinog lista se fermentiranjem može dobiti i alkohol, a mladi se pupoljci mogu kiseliti i dodavati salatama ili uz povrće.
Povijest
Cikorija je biljka koja od davnina raste na području Europe. Zbog svojih je ljekovitih svojstava bila poznata starim Grcima i Rimljanima. Kao salata se sakupljala samonikla na livadama i putevima, a kasnije se proširila i u SAD i Australiju. U francuskoj, grčkoj i talijanskoj je kuhinji česta u pripremi tradicionalnih jela.
Zanimljivosti
Cikorija je medonosna biljka i njezin pelud privlači pčele. Prinos meda od cikorije može biti do 100 kg na jednom hektaru, ali najčešće je dio livadnog meda.
Upotreba cikorije kao zamjene za kavu počela je prije 170 godina. Za vrijeme kada je u Europi vladala nestašica zrna kave, bilo je potrebno naći zamjenu za nju. Sušeni korijen cikorije se pokazao kao najbolja zamjena i od tada se radi na poboljšanju njegove kvalitete i načinu kako da se bolje iskoristi.
U Zagrebu je proizvodnju bijele kave od cikorije započeo Franck koji je isprva izvozio iz inozemstva, a kasnije s područja Bjelovara.
Najveći uzgajivači cikorije u Europi su Njemačka i Francuska.
Odgovori