Celer je biljka podrijetlom iz prostora Sredozemnog mora koja se koristi još od 850. godine prije Krista, a karakteriziraju je brojna ljekovita i hranjiva svojstva. Najzastupljenija je vrsta divlji celer (lat. Apium graveolens), a razlikujemo 3 vrste: celer korjenaš, celer listaš i celer rebraš.
Celer se sadi na tlo zrnaste strukture koje se mora dobro pripremiti, a uzgaja se u plodoredu. Traži zemlju bogatu humusom koja ima veliki kapacitet za vodu. Pritom treba obratiti pažnju na to da se presadnica sadi na jednaku dubinu tla na kojoj je bila prije presađivanja.
U Hrvatskoj se najviše koristi celer korjenaš kojeg karakterizira veći okrugli zadebljali korijen koji je gladak i bez čupavog korijenja što olakšava njegovo vađenja iz tla i čišćenje. On ima skraćenu stabljiku i srednje bujno lišće.
Sorte celera
Najpoznatije vrste celera su celer korjenaš, celer listaš i celer rebraš.
Celer korjenaš
Celer korjenaš dvogodišnja je biljka koja je kod nas najzastupljenija u uzgoju. Sorte korjenaša su Luna, Ilona, Diamant i Brilliant. Kod ove sorte za konzumaciju se koristi zadebljali korijen i lišće. Najpoznatiji vrsta celera korjenaša kod nas je Praški orijaš koji je stari češki kultivar. Koriste se zbog spomenutog ovalnog zadebljalog korijena koji ima srednje bujno lišće. Također, potkožica mu je glatka uz čupavo korijenje samo na donjem dijelu.
Celer listaš
Celer listaš najviše se koristi za preradu,sušenje i zamrzavanje lišća, a njegova košnja moguća je 2 do 3 puta u toku vegetacije. Pritom se mora brzo regenerirati zbog čega je preporučljivo da ima velike listove i dobru otpornost na bolest. Ova sorta celera ima vrlo intenzivan miris, dok se za konzumaciju koristi njegovo lišće.
Celer rebraš
Celer rebraš možemo podijeliti u dvije skupine, a to su bijeli rebraš i zeleni (američki) rebraš. Bijeli rebraš ima svijetlo zelene krhke peteljke. One nisu jako bujne te trebaju imati gušći sklop. Zeleni rebraš je bujan te ima zelene peteljke. Također, bogatiji je vitaminima od bijelog rebraša. Ime mu samo nagovješćuje da ima široku uporabu u Americi. Oba celera rebraša trebala bi imati duge, ravne, glatke i sočne peteljke (20-25 cm) koje ne bi smjele biti šuplje. Poznajemo rani, srednje-rani i kasni kultivar celera rebraša. Kod ove sorte celera za konzumaciju se koriste lisne peteljke i lišće.
Sadnja celera
Celer zahtjeva zemlju bogatu humusom jer je veliki potrošač hrane i vode. Ako je tlo siromašno humusom predlaže se gnojidba stajskim gnojem (koji se zaorava u jesenskoj osnovnoj obradi) količine 40 - 50 t/ha.
Vrijeme sadnje
Ako se sije iz sjemenja, ono se treba posijati unutar 8 do 10 tjedana prije zadnjeg mraza u proljeće. Presađuju se u vrt 2 do 3 tjedna prije prosječnog zadnjeg mraza (dok biljčice imaju 5 - 6 listova). Kod sjetve je važno da razmak bude između 30-40 cm.
Način sadnje
Celer korjenaš sadi se tako da između redova bude razmak od 50 cm, a unutar reda 20-40 cm ovisno o sorti. Celer rebraš se sadi tako da između redova bude 40 cm između, a unutar reda 25 cm. Celer listaš sadi se tako da između redova bude 1-2 cm, a unutar reda 40 cm.
Presađivanje
Celer se može presaditi krajem svibnja i tijekom lipnja i to na razmak od 50x20 ili 50x40 cm, a na istu površinu dolaze svakih 4-5 godina zbog toga što im zajednički nametnici mogu ugroziti razvoj. Na tom se tlu ne sade biljke iz porodice štitarki (mrkva, peršin, pastrnjak i sl.) kako se ne bi došlo do prijenosa nematode i gljivičnih infekcija. s obzirom na to da se celer uzgaja iz presadnica (u svibnju ili lipnju), preporučuje se na istoj zemlji prije same sadnje celera uzgajati neko proljetno povrće (salata, matovilac, luk srebrenac, špinat). Korjenaš se treba posaditi labavo kako bi imao prostor za širiti se.
Uzgoj u zaštićenim prostorima
Celer se može uzgajati u zaštićenim prostorima uz uvjet da temperatura bude 16°C (ili viša). Prva godina uzgoja zahtjeva blage temperature od 18°C te, naravno, obilje vlage u tlu i zraku. Najniže temperature koje mlada biljka može podnijeti su oko -5°C. Sjetva celera u zaštićenom prostoru obavlja se u ožujku, odnosno, početkom travnja pri čemu se sjeme može umočiti u vodi temperature 20°C na svjetlu kroz 1-2 dana kako bi se ubrzalo nicanje.
Uzgoj u kontejnerima
Za uzgoj celera u kontejnerima koriste se sterilizirani supstrati koji ne sadrže uzročnike bolesti i štetnike, a imaju dobre vodozračne odnose i veliku količinu hranjivih tvari koji su dovoljni za njezin potpuni razvoj. Kontejneri se stavljaju tako da su malo uzdignuti u odnosu na tlo postavljanjem cigli ili kamenih blokova na tlo što im omogućava potpuno prepletanje supstrata s korijenom što će kasnije olakšati vađenje presadnica.
Uzgoj u teglama
Celer se može posaditi i u teglama. Za blanširanje celera koji raste u posudi oko stabljike se može zavezati papirnati ili kartonski cilindri. Pri izboru tegle važno je uzeti u obzir da celer ima plitki korijenski sustav. Preporučljiva je tegla visine 20 cm sa rupama za odvod vode.
Temperatura
Celer može kroz fazu ventilacije proći kao mlada biljka za 10-ak dana uz uvjet da su temperature između 4 - 14°C. Pritom dolazi do prijevremenog prorastanja cvjetne stapke zbog čega se celer uzgaja iz presadnica kako bi se to spriječilo. Za uzgajanje presadnica dovoljna je temperatura iznad 16°C unutar zaštićenog prostora koji ima svoju mikroklimu. Celer preferira hladno i oblačno vrijeme te ima nisku toleranciju na toplinu.
Tlo
Tlo u koje se sadi treba biti zrnato i neutralne kiselosti uz dobre odnose između zraka i vode kako bi biljka mogla rasti. Najbolja su neutralna, blago kisela ili blago lužnata tla s pH od 6.5 do 7.5. Celer u vegetaciji proizvodi veliku lisnu masu i korijen koji je zadebljan zbog čega je veliki potrošač hrane (i vode).
Uzgoj celera
Optimalna temperatura za uzgoj celera je oko 18°C pri čemu mu je potrebno osigurati dovoljne količine vlage u tlu i zraku. Tijekom ljeta je važna ravnomjerna opskrba celera vodom, te navodnjavanje svakih 10 dana s 25-35 mm ako nema oborina.
Zalijevanje
Redovito zalijevanje celera važno je jer nedostatak vode može dovesti do povećanja sadržaja celuloznih vlakana i smanjenje kvalitete korijena. Zbog toga se celer mora redovno zalijevati kako tlo ne bi presušilo i imalo negativne posljedice na biljku.
Gnojidba
Brza analiza tla obavlja se priručnim mjernim instrumentom koji određuje pH tla i količine osnovnih biogenih elemenata NPK. U kisela tla moguće je dodavanje vapna prije sadnje jer celer najbolje uspijeva na duboko propusnim neutralnim tlima. Ako se sadi u mineralno tlo, potrebno ga je ognojiti organskim gnojivima u jesen (40-60 t/ha stajskog gnoja ili komposta). Također, ako se želi izbjeći bujno lišće, prije sadnje je potrebno dohraniti 80-100 kg dušika/ha (i kasnije krajem srpnja i kolovoza).
Održavanje i njega
Održavanje i njega biljke važne su zbog zaštite bilja od bolesti i štetnika što u konačnici poboljšava urod.
Održavanje nasada
Kada se biljke formiraju, može se vršiti malčiranje slamom ili kompostom kako bi se spriječio razvoj korova i zadržala vlaga. Također, 4-6 tjedana nakon presađivanja biljke može je se prihraniti gnojivom.
Berba celera
Celer se bere 100 do 130 dana iz presadnica, a 20 dana duže ako je uzgojen iz sjemenki.
Celer se može vaditi strojevima ukoliko se bere lišće ili strojevima za vađenje repe i krumpira ako se prethodno odreže lišće.
Celer rebraš bere se ručno kada su vanjske peteljke krhke i to rezanjem u zoni korjenova vrata. Prvi sloj vanjskih listova se odstranjuje te se reže gornje lišće ostavljajući pritom peteljke na dužini od 40 cm. Kako peteljke ne bi postale spužvaste i neupotrebljive, ne smije se zakasniti s berbom. Zrela očišćena peteljka ima 50-70 g čiji je prinos 30-50 t/ha.
Celer listaš prvi puta se može kositi polovicom srpnja. Nakon svakog otkosa prihranjuje se s 40-50 kg/ha dušika, a u povoljnim su uvjetima moguća 3 otkosa uz prinos 50-80 t lišća/ha.
Skladištenje
Ukoliko se skladišti u hladnjači, na 0°C s relativnom vlagom 97%, korijen se može čuvati i do 8 mjeseci. Celer se može skladištiti trapovima ili u podrumima. Pri skladištenju trapovima, na celer se stavi tanki sloj zemlje, na koju se stavi izolator i onda na izolator opet zemlja. U trapu se celer drži 6 mjeseci. Kada se skladišti u podrumima, stoji na temperaturi 2-5°C uz relativnu vlagu 95 % i tako se čuva 2-3 mjeseca. Celer rebraš se čuva 4-8 tjedana na 0-1°C i relativnoj vlazi 98%, a u hladnjaku (na 5°C) se drži do 2 tjedna.
Kupljeni celer se, nakon što se opere i posuši, može staviti u plastičnu vrećicu i staviti s ostalim povrćem. Stabljike se trebaju oprati, posušiti i držati u hladnjaku oko tjedan dana, dok sam korijen može biti u hladnjaku i nekoliko tjedana.
Bolest i štetnici
Razne bolesti i štetnici mogu ugroziti rast i razvoj celera. Potrebna je adekvatna njega za biljku kako bi se to izbjeglo.
Štetnici koji se javljaju uz celer mogu biti štetnici tla i nadzemni štetnici. Štetnici tla su grčice, žičnjaci, sovice i stonoge. Nadzemni štetnici su lastin rep, kimov moljac, lisne uši, mrkvina muha, lažna mrkvina muha i minirajuće muhe. Dozvoljeni pripravci protiv navedenih štetnika su na bazi dimetoata ili diazinona. Kako bi se kontrolirali nametnici (koji mogu uključivati i puževe) treba se prekriti biljku s tkaninom tijekom prvih četiri do šest tjedana rasta.
Lisne uši
Ovaj štetnik se brzo razmnožava. Najčešće se hrani mladim listovima sišući pritom biljno tkivo i tako štete biljkama. Opasne su jer mogu prenositi različite viruse za biljke.
Lastin rep
Ovaj štetnik na prednjim krilima ima žutu boju i crni široki rub, a stražnja krila se produljuju u tamni rep. Spada u najveće europske leptire. Gusjenice se hrane biljkama iz porodice štitarki i na njima liježu jaja. U početku gusjenice izgledaju kao ptičji izmet i tako se štite od predatora, a kasnije su zelene s crnim i narančastim oznakama. Imaju i žlijezde koje ih štite ispuštajući neugodan miris.
Lažna mrkvina muha
Ovaj štetnik šteti celeru tako što buši rupu u korijenu (a može napasti, osim celera, i mrkvu).
Mrkvina muha
Osim što napada mrkvu, napada između ostalog i celer. U nekim našim krajevima javlja se masovno i često. Osim što buši korijen, kvalitativno mijenja biljku. Celer poprima loš miris i gorak okus te je neprikladan za uporabu i podložan truljenju i propadanju. Biljka napadnuta ovim štetnikom prepoznaje se po ljubičastom lišću koje kasnije požuti i osuši. Tijelo mrkvine muhe je crno, a noge žuto smeđe.
Najčešće bolesti celera su crna trulež korijena, pepelnica i siva pjegavost lista celera. Kako bi se spriječila pojava bolesti, važna je pružanje adekvatne količine magnezija i kalcija u tlo.
Crna trulež korijena
Simptomi ove bolesti vide se u vrijeme klijanja i nicanja biljke kada korjenčići i klica pocrne i trunu. Kada su zaraze jače, vide se plješine. Na razvijenom lišću i peteljkama mogu se primijetiti ovalne ili izdužene pjege čija boja varira od žućkaste do crne. Na glavi korijena vide se crna plitka udubljenja. U situacijama kada je tlo vlažno, može istrunuti cijeli korijen. Ova zaraza korijena može doći iz tla, to jest, zaraženih ostataka, a bolest se suzbija plodoredom. Isto tako, na manjim se površinama pokupi i spali bolesno lišće. Također, treba sijati zdravo i tretirano sjeme kako bi se izbjegla ova bolest.
Pepelnica
Glavni simptom pepelnice je gusta bjeličasta prevlaka koja se pojavljuje na lišću. Češće napada starije lišće koje se osuši te nakon čega korijen potjera novo lišće koje može oboljeti (čime se korijen iscrpljuje). Rješavanje ove bolesti vrši se zaoravanjem biljnih ostataka, plodoredom, sjetvom zdravog sjemenja koje je tretirano fungicidima (za koje u Republici Hrvatskoj imaju dozvolu jedino sumporni pripravci).
Siva pjegavost lista celera
Zarazu izaziva gljiva pri čemu se lišće potpuno osuši zbog čega može doći do propadanja korijena. Gljiva najviše zaražuje sjeme, a na temperaturama od 21-27°C proces inkubacije traje 7-8 dana. Protiv bolesti se može boriti preventivno poštivanjem plodoreda te primjenom zdravog i tretiranog sjemena (takvo sjeme je namakano u otopini TMTD-a koja je zagrijana na 30°C u vremenu od 24h). Može se koristiti i kemijska zaštita pri kojoj se koriste fungicidi na osnovi bakra.
Upotreba celera
Celer ima široku upotrebu u kulinarstvu i medicini. Još u dalekoj prošlosti prepoznat je kao ljekovita i zdrava namirnica.
Pripravci
Kulinarstvo
Smatra se da je kultivacija celera počela prije nekih 3.000 godina na Mediteranu, a kao hrana se počeo koristiti u 16. stoljeću i to u Italiji. Celer ima mnoge dobrobiti za zdravlje te postoji mnogo razloga zašto bi se trebao koristiti.
Celer je biljka obilata vrijednim sastojcima: B kompleks, A, C, E i K vitamini, minerali, kalcij, natrij, asparagin, alkaloid aptin, folna kiselina, vlakna i magnezij.
Međutim, bitno je znati kako odabrati dobar celer kako bismo i dobili sve nutritivne sastojke. Dobar je celer s manjom kuglom, svijetlozeleni i aromatičniji, s čvrstim korijenom i hrskavom stabljikom. Najbolje je svježi celer, bez trulih dijelova, dok je one koji su već očišćeni, narezani i spremni bolje preskočiti s obzirom da su većinom izgubili svoje vrijednosti.
U kulinarstvu se koristi u juhama, salatama, varivima, zdravim napitcima, čajevima, ali i kao dodatak raznim jelima. Zbog iznimno malog broja kalorija često se koristi kao grickalica u dijetama, kao što možemo vidjeti u filmovima.
Medicina
Najveća vrijednost celera leži u njegovim ljekovitim svojstvima. Zbog brojnih vitamina koje sadrži super je u borbama protiv prehlada i gripe te jača imunitet.
Celerova eterična ulja imaju antibakterijsko i dezinficirajuće djelovanje, pogotovo kod infekcija probavnog, mokraćnog i reproduktivnog sustava. Pomaže i ženama u uravnoteživanju menstrualnog ciklusa.
Također je dobar u borbi protiv bakterija koje uzrokuju čir na želucu, ali i poznatih nam bakterija koje uzrokuju probleme poput E.coli i sličnih. Celer se odavno koristi za snižavanje krvnog tlaka jer sadrži ftalide koji djeluju diuretički i opuštaju krvne stijenke, a i smanjuju izlučivanje hormona stresa. Za snižavanje krvnog tlaka preporučeno je uzimati 4 stapke celera dnevno. Ove blagotvorne učinke celera na krvni tlak potvrdio je dr. William Elliot u istraživanjima na životinjama.
Također, pomaže u izlučivanju toksina iz organizma i zato je djelotvoran kod oboljenja kože i tretmanima protiv akni. Zbog flavonoidnih antioksidansa dobar je za očuvanje vida i kose. Baš kao i u Antici, i danas se celer koristi za liječenje artritisa, anksioznosti i drugih poteškoća živčanog sustava, povećanju seksualnog nagona. Celer se još koristi i za liječenje bolnih mišića, gihta, osteoporoze, a može čak i ukloniti loš zadah. Neka nova istraživanja su pokazala da luteolini kojima je celer bogat sprječavaju bolesti mozga i poboljšavaju kognitivne funkcije te stoga neki govore da konzumacija celera smanjuje rizik od Alzheimerove bolesti.
Međutim, iako je celer neupitno djelotvoran u raznim sustavima našeg organizma, treba napomenuti da trudnice ne bi trebale piti celerov sok jer previše celera može izazvati grčenje maternice i čak pobačaj.
Povijest i zanimljivosti
Celer je kroz povijest promijenio nekoliko značenja. U Homerovo doba (kako on i piše u svojoj Odiseji) smatrao se simbolom ljepote i veselja. Celer se u Antičkoj Grčkoj (zajedno s lovorom) stavljao oko pobjednikove glave na sportskim natjecanjima i borbama te je označavao trijumf. Čak je i Hipokrit- jedan od najistaknutijih liječnika ne samo iz Antike već i svih vremena pričao o ljekovitim svojstvima celera te savjetovao ljude sa slabim živcima da jedu celer kao lijek. Smatrali su ga i afrodizijakom i lijekom za nesanicu, zubobolju, hipertenziju, artritis, reumu, tjeskobu te se koristio i za čišćenje krvi.
U Egiptu je celer imao potpuno drugačije značenje. Stavljao se u grob da ga pokojnici (većinom faraoni) pokupe na putu do zagrobnog života i jeo se na svečanostima u čast umrlog. Rimljane je celer također podsjećao na smrt; za umiruće bi govorili: "Apio indiget" što bi značilo "Preostaje mu samo celer". Maurice Mességué, fitoterapeut iz Francuske, zalagao je značenje celera poslovicama poput: "Kad bi muž znao pravi učinak celera, zasijao bi njime cijeli vrt". U Kini je, također, odavno poznat pri čemu je korišten za snižavanje krvnog tlaka. I u Hrvatskoj postoji izreka : "Gdo na srcu ima feler, navek mora jesti celer".
Foto: Ulrike Leone / Pixabay
Odgovori