Bundeva, buča ili tikva, nazivi su za istu povrtnu kulturu koja je na naš kontinent stigla iz Novog svijeta i našla mjesto u mnogim vrtovima i kuhinjama kroz ukusna slana i slatka jela. U Slavoniji se zove bundeva, u Zagorju buča, u Dalmaciji tikva, a bez obzira na to kako je vi zovete, želite li je saditi u vašem vrtu, potrebno je zadovoljiti neke uvjete za njezin uzgoj.
Bundeva, latinski Cucurbita pepo, jednogodišnja je povrtnica puzajuće stabljike. Kada postigne svoju zrelost meso joj slatko i ne previše aromatično (osim nekih posebnih aromatičnih vrsta).
Glavnina biljke nalazi se na samoj površini tla gdje se može vidjeti i razgranati korijen. Stabljika joj je dugačka 10 metara te je obrasla dlačicama. Listovi bundeve se nalaze na dugačkim peteljkama i izrazito su krupni. Biljka je jednodomna, a cvjetovi su joj jednospolni i cvjetaju samo jedan dan. Oprašuju ih obično pčele. Sjeme bundeve je spljošteno i ovalno, svijetle boje, a težina mu varira od 150 do 350 grama.
Iako se svrstava u povrće, odnosno u povrtne kulture te iako se od nje većinom pripremaju slana jela, bundeva je zapravo voće. Pripada voću zbog sjemenki koje se nalaze unutar njezinih mesnih plodova.
Najukusniji i najkvalitetniji plodovi bundeve imaju čvrstu mat koru. One buče čija je kora sjajna, mogu biti vodene i lošeg okusa. Također, birajte tikve koje nisu oštećene jer jednom kad se ošteti, lako se može pokvariti.
Iako je bundeva dostupna u trgovini od kolovoza od ožujka, plodovi bundeve dozrijevaju u jesenskim mjesecima pa je upravo tada i koncentracija vitamina, minerala i antioksidansa najveća, a njezin je okus najizraženiji.
2002. godine bundeva uzgojena u polju Charlesa Houghtona ušla je u Guinnessovu knjigu rekorda s obzirom na svoju težinu. Naime, težila je 606,7 kilograma.
Vrste bundeva
Postoji više od 800 različitih sorta bundeva. Sve su većinom jestive, a moguće ih je uzgajati svuda osim na Antartici. U nastavku donosimo neke od najpoznatijih vrsta bundeva koje možete posaditi i u svom vrtu! Birajte ih s obzirom na namjenu i uvjete koje im možete osigurati za nesmetan rast i dobar prinos.
Buča smokvolisna (Sijamska bundeva, Azijska bundeva)
Latinskog naziva Cucurbita ficifolia Bouche, riječ je o buči zeleno-bijele kore koja izgledom podsjeća na lubenicu dok su joj listovi slični onima na smokvi. Meso spomenute buče bijele je boje, a okus joj je isti kao i okus nezrele lubenice.
Rodi srednje velikim plodovima, a iako je nešto veće veličine najčešće raste na ogradama. Od buče smokvolisne najčešće se pripremaju džemovi i kompoti.
Stočna tikva (buča, obična tikva, žuta tikva, krmna tikva, poljska tikva, budimka)
Latinskog naziva Cucurbita pepo L., stočna tikva je jednogodišnja zeljasta biljka koja se na našim prostorima uglavnom uzgaja za stočnu hranu. Plodovi joj mogu biti teški od 25 do 100 kilograma i odlična su hrana za domaće životinje tijekom zime. Kada raste u povoljnim uvjetima, može narasti i do 10 metara u dužinu.
Korijenov sustav joj je vretenast i obično se razvija na površini zemlje. Stablo joj je u samom središtu prazno, na presjeku rebrasto te bodljikavo. Listovi obične tikve su veliki i srcoliki te dlakavi, a cvjetovi žuti i jednospolni. Muški su nešto krupniji i razvijaju se na stablu, dok su ženski sitni i nalaze se na bočnim granama.
Sadite li spomenutu tikvu osigurajte joj dovoljne količine vode. Naime, zbog velikog i dobro razvijenog korijena čija je usisna snaga ogromna, ne podnosi sušu. Najbolje temperature za rast vegetativnih organa kreću se od 22 do 15 stupnjeva, a za razvoj generativnih sve temperature iznad 25 stupnjeva.
Uljna tikva
Latinskog naziva Cucurbita pepo, ova tikva uzgaja se zbog daljnje proizvodnje bučinog ulja. Njezino sjeme bogato je uljem do kojeg u proizvodnji dolazimo prešanjem. Uljna tikva je srodna stočnoj tikvi, a one se razlikuju po kvaliteti i izgledu sjemenja.
Ova tikva osjetljiva je na niske temperature, a sjetva se obavlja kada prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva (krajem travnja ili početkom svibnja), kada se temperature kreću od 10,5 do 25 stupnjeva. Iako joj mraz šteti kod sjetve, zreli plodovi su otporni na temperature do minus 4 stupnjeva.
Jako joj smetaju visoke temperature tijekom ljeta i suša, a u takvim uvjetima može doći do odbacivanja netom oplođenim ženskih cvjetova.
Zimska tikva (buča zimska)
Latinskog naziva Cucurbita mixta Pangalo, zimska tikva je jednogodišnja biljka koja se može posaditi na otvoreno nakon što prođe opasnost od proljetnih mrazeva, a to je obično početkom svibnja. Cvjeta narančastim cvjetovima, a plodovi su joj u početku zeleno-bijele boje, a kako je buča sve zrelija, tako joj kora postaje narančasto-krem boje, dok je iznutra intenzivno narančasta.
Posadite je na osunčana mjesta i pripazite kod pojave mrazeva jer je na njih jako osjetljiva.
Razmnožava se iz sjemena, a bere se prije nego što nastupe mrazevi koji je mogu uništiti. Kod berbe spomenute buče važno je ubrati je sa stabljikom dužine nekoliko centimetara jer bi bez nje brzo mogla istrunuti.
Budući da se na sobnoj temperaturi može držati do proljeća, zove se i zimska tikva.
Bijela buča
Najčešće se koristi na našem području, a u mnogim kućanstvima jesen je bez nje nezamisliva. Može se kuhati, peći, sastojak je juhe ili pita i ostalih deserata.
Butternut tikva ili muškatna tikva
Lako se prepoznaje jer se dosta razlikuje od ostalih bundeva. Izgledom je slična tamburici pa je neki zovu i tamburica tikva. Riječ je o zimskoj tikvi koja se može jesti tijekom zimskih mjeseci jer će ostati svježa i do 9 mjeseci. Ima malo masti i puno omega-3 masnih kiselina, a najbolje će se uklopiti u juhe, variva, sokove, pite i džemove.
Kabocha tikva
Potječe kambodžanskog grada po kojem je i dobila ime. Meso joj je suho, ali slatko i ukusna, a kora zelena i tanka te se može konzumirati. Izvana je slična lubenici, a i miris joj je sličan. Dosta je popularna u vrtovima i kuhinji jer se može pripremati na brojne načine.
Japanska tikva ili hokaido
Karakterističnog je izgleda te ima zašiljen dio prema dršci. Okus joj je kestenjast i sladak, a koristi se kod pripreme pirea, umaka, juha i variva te je sastojak kolača i pita. Možete je grilati, peći, kuhati ili puniti.
Prinčeva kruna
Meso joj je tamno-narančasto, sočno i debelo te slatko. Ima posebnu tanku koru sive boje. Bogata je pektinom koji ima brojna ljekovita svojstva. Može se jesti kuhana, pečena pohana, a zbog posebnog kestenjastog okus i slatkoće često se priprema u sklopu deserata.
Turban tikva
Riječ je tikvi koja se koristi i za jelo i za dekoraciju. Kora joj je šarena, a meso narančasto i žuto. Budući da je jako aromatična, najbolji je izbor za pečenje. Koristi se i za pripremu gustih juha, ali i kao dekoracija te se u te svrhe koristi kao posuda za voće, povrće i jelo.
Ibiza
Plodovi ove bundeve su blago rebrasti, meso joj je žuto-narančasto i suho, iznimne kvalitete. Uzgaja se najčešće zbog sjemenki koji su hranjivije i bogatije vitaminima i mineralima nego njezin mesnati dio. Okus joj je sladak, a priprema se tako da se prethodno očisti od svih otpadaka i stavi sušiti te potom tek peći. Želite li izdubiti bundevu za Noć vještica, upravo je ova vrsta idealna za ukrašavanje i postavljanje lanterni.
Važno je napomenuti da bundeve nisu komplicirane za uzgoj. Ako zadovoljite sve uvjete oko sadnje bundeva, velika je vjerojatnost da ćete ubrzo uživati u ukusnim plodovima jeseni.
Sadnja bundeve
Bundevi treba puno mjesta za rast jer njezine stabljike mogu narasti i više od deset metara. Možete je saditi u gredicama u vrtu, na povišenim gredicama ili na hrpama komposta.
Ne odgovara im otvoreno mjesto na kojem ih može uništiti jak vjetar. Dobro će roditi na toplom i sunčanom mjestu, u plodnom, vlažnom, dubokom i rahlom tlu te na mjestima na kojima se oko njezina korijena neće zadržavati puno vode.
Bundevu možete posaditi na mjestu gdje su ranije tog proljeća rasli špinat, rotkvice ili grašak koje netom prije sadnje bundeva uberite. Ne preporučuje se mješovita sanja s ostalim povrtnim kulturama jer bundevi treba puno mjesta za rast pa bi njezini susjedi mogli patiti zbog nedostatka mjesta.
Da biste uzgojili kvalitetnu bundevu u čijim ćete ukusnim plodovima moći kasnije i uživati, potrebno je nabaviti kvalitetno sjeme. Najbolje je koristiti sjeme koje ste sami proizveli ili ste ga dobili po preporuci. Druga mogućnost je korištenje certificiranog ekološkog sjemena s kojom ćete biti sigurni da zadovoljava kvalitetu i da je skupljeno u provjerenim uvjetima.
Ako želite prikupiti svoje sjeme koje ćete imati za kasniju sjetvu i sadnju bundeve, uvijek birajte velike i zdrave plodove ukusnog mesa. Iz njega uzmite sjemenke pa ih sušite dva do tri tjedna na papiru. Nakon toga ih, dobro osušene, pohranite u vrećice i čuvajte tako do sjetve.
Bundeve se mogu saditi sjetvom i presadnicama.
Ako ćete ih saditi iz presadnica, morate ćete uložiti nešto više rada i vremena, ali tada je i prinos kontroliraniji jer ipak možete odabrati biljke koje će gotovo sigurno dati dobre plodove.
Presadnice je poželjno početi uzgajati mjesec dana prije sjetve. Odaberite kvalitetno sjeme koje je potrebno posijati u čaše u kojima ste položili kvalitetnu zemlju. U svaku čašu stavite oko četiri sjemena jer uvijek postoji mogućnost da neko sjeme ne nikne.
Kada sjeme nikne, uklonite slabije biljke i ostavite po dvije razvijenije. Cijelo vrijeme biljke pravovremeno zalijevajte kako biste im osigurali dovoljnu vlagu.
Kada razviju prve listove, biljke su spremne za sadnju na otvorenom.
Vrijeme i klima
Sadnju buče prilagodite klimatskim uvjetima područja u kojem se nalazite. Potrebno je zadovoljiti najbolje uvjete za sjetvu koje zahtjeva uzgoj tikve, a oni se u najvećoj mjeri tiču velikih temperaturnih zahtjeva za toplinom.
Ako ćete je saditi na temperaturi između 20 i 30°C, niknut će za nešto više od tjedan dana. Budući da joj odgovara toplo vrijeme i tlo, ne preporučuje se sijati je u hladno tlo. Posijana u hladnom tlu, jako sporo će nicati, a ako u tlu ima i patogena, vjerojatno će sjeme i prije nicanja istrunuti.
Stoga, želite li obaviti kvalitetnu sjetvu, kontrolirajte temperaturu zraka i temperaturu tla koji su glavni preduvjeti za sadnju.
Idealna temperatura tla za sjetvu bundeva bila bi ona od 15°C. Nemojte je saditi prije 15.5. jer su do tada još moguće pojave kasno proljetnih mrazeva.
Sadnja bundeve iz presadnica
Nakon što ste dobro pripremili tlo za sadnju, iskopajte rupu. Bilo bi idealno da je tlo nahranjeno stajskim gnojem. Ako nije, sada je pravo vrijeme za to. Položite gnoj u jamu i prekrijte ga završnim slojem zemlje. Može se koristiti i kompost umjesto stajskog gnoja.
Tako pripremljeno tlo potrebno je zaliti velikim količinama vode. Nakon toga, položite presadnice u tlo, zatrpajte ih zemljom, lagano potisnite i na kraju još jednom zalijte. Preporučuje se na isto mjesto posadite više presadnica pa kada se uvjerite da rastu, prorijediti ih.
Bundevu zaštitite od visokih temperatura tako da oko svake presadnice nagrnete malč od listova i suhih grana.
Sjetva bundeve na otvorenom
Nakon što ste tlo pripremili i pognojili, iskopajte jame duboke 10 centimetara. Preporučeni razmak između redova je onaj od 1,5 metra. Iskopane jame potrebno je dobro natopiti vodom i u svaku položiti po pet sjemenki bundeve.
Sjemenke prekrijte zemljom tako da pokriju 2 do 3 centimetra te ih dobro zalijte. Ako možete, posijane sjemenke prekrijte suhim tlom u debljini od 2 centimetra kako se ne bi stvarala pokorica koja bi onemogućila izbijanje novih biljaka.
Kada prve biljke izbiju, potrebno je ostaviti po dvije u jednoj kućici i označiti ih kako ih tijekom održavanja i njege ne bi uništili.
Ako tlo nije dovoljno vlažno, biljke treba redovito zalijevati tijekom cijele vegetacije, a posebno dok biljka ne nikne. Biljke uvijek zalijevajte rano ujutro ili kasno navečer, nikada tijekom najvećih vrućina. Bolje je zaliti biljku svaka tri dana s pet litara vode nego svaki dan s pola litre vode. Zalijevanje se vrši oko korijenja, nikada ne po listovima. Nemojte pretjerivati sa zalijevanjem, važno je da tlo bude umjereno vlažno.
Uzgoj bundeve
Bez obzira na to sijete li bundevu ili je sadite iz presadnica, njezin uzgoj ne zahtijeva puno brige i posla. U prvoj fazi rasta, važno je redovito odstranjivati korov koji bi mogao lako uništiti mladu biljku. To možete učiniti okopavanjem ili mehaničkim održavanjem. Jednom kada se bundeva razvije, zbog bujne vegetacije, korov joj više neće moći naštetiti.
Na zemlji se još može stvoriti i pokorica koja bi mogla uništiti mladi usjev. Stoga redovito provjeravajte stanje oko stabljike.
Ako tijekom sadnje ili sjetve niste dobro pognojili tlo, u vrijeme raste dodajte organska gnojiva bogata dušikom. Gnojiva kalija i fosfora potrebna su za kako bi se mogli razviti kvalitetni plodovi i cvjetovi.
Prihrana bundeve preporučuje se dva puta mjesečno, a za prihranu koristite u prvom redu biljne komposte od koprive, kamilice ili gaveza.
Po želji, biljka može imati i vertikalni oslonac. Iako buča raste po zemlji, može se i penjati.
Plodovi će bolje rasti ako ćete redovito trgati glavne izdanke na vrhovima. To je potrebno učiniti nakon što narastu 45 centimetara.
Ako plodovi dobro ne napreduju, bit će im potrebna pomoć kod oprašivanja. Biljku možete oprašiti ručno tako da prenesete pelud s muških na ženske cvjetove. Cvjetove vrlo lako možete razlikovati jer se kod ženskog cvijeta nalazi ispupčenje iznad samog cvata. Plod će bolje napredovati i ako uklonite listove iznad ploda na glavnoj stabljici.
Bolesti i štetnici
Iako postoje štetnici koji bi mogli opasno ugroziti nasad, ako ćete se pridržavati svih mjera sadnje i uzgoja, opasnost se može lako izbjeći.
Preventivne mjere uključuju odstranjivanje svih ostataka biljaka od godine prije, izbjegavanje guste sadnje biljaka te u blizini bundeve izbjegavati sadnju dinje, krastavaca i lubenice. Uvijek sadite otporne sorte jer je to jedan od glavnih preduvjeta sadnje.
Od bolesti najviše ih napadaju:
- bakterijske bolesti
- plamenjača
- pepelnica
Gotovo sve bolesti možete spriječiti odabirom povoljnog mjesta za sadnju i uzgoj te zalijevanje biljke uz korijen, nikad po listovima.
Od štetnika bundevu vole:
- bijela mušica
- lisne uši
- crveni pauk
- korjenova muha
- tripsi
Najviše će nastradati neuhranjene i slabe biljke pa izbjegavajte uzgoj istih.
Biljke mogu napasti i miševi i puževi golaći. Ako ih primijetite na vrijeme postavite zaštitu. Birajte uvijek ekološki prihvatljivu zaštitu poput primjerice mreža, klopki ili odbijanjem mirisa.
Berba i skladištenje
Bundeva se bere samo kada je skroz zrela. Ovisno o vrsti, tada dostigne i vrhunac u svojoj boji. Kako biste provjerili je li bundeva zrela, pokucajte prstima po njoj. Ako čujete zvonak, a ne tupi zvuk, bundeva je spremna za berbu. Obratite pozornost i na peteljku. Ona bi trebala biti pomalo suha i uvela.
Nakon berbe, bundeve se preporučuje nekoliko dana ostaviti na suncu. U to vrijeme koža će im dodatno otvrdnuti i one će se dobro osušiti. Ako su vremenske prilike nepogodne, pospremite ih u zimski vrt ili staklenik. Obvezno ih dobro zaštitite od mrazeva koji bi ih mogao uništiti. Unesite ih u zatvorenu prostoriju i čuvajte ih na slojevima drveta, papira ili kartona. Izbjegavajte ih čuvati na hladnim mjestima poput kamena i betona.
U slučaju da ste ubrali oštećene plodove bundeve, morat ćete ih odmah upotrijebiti. U protivnom bi mogle brzo istrunuti. Preporučuje se dobro ih očistiti i narezati na kockice ili naribati te zamrznuti i koristiti po potrebi.
Nakon sušenja na suncu, zdrave plodove spremite u podrum ili u smočnicu. Važno je da mjesto bude suho i da na njemu na postoji opasnost od smrzavanja. Tako skladištene možete ih čuvati i do šest mjeseci.
Bundeva u kuhinji
Za pripremu jela od bundeve najbolje je koristiti zdrave i čvrste plodove. Takve bundeve u sebi sadrže i najveće količine vode i šećera pa su kao takve i najukusnije.
Posebnu aromu i okus, buča dobiva kada se peče. Tada joj je okus slatkast i aromatičan. Dobro je operite, narežite i ispecite. Pečena buča najbolje će odgovarati uz rižu, meso ili krumpir, a od nje možete dalje pripremati i različite guste juhe, variva i umake.
Tikva se može i kuhati, a prije termičke pripreme uklonite joj koru i narežite na sitne kockice. Osim ako je ne želite pripremiti za izradu krem juha, kuhajte je na pari jer kuhanjem u vodi postaje previše mekana i vodena.
Buča se nerijetko priprema i za izradu ukusnih slastica poput savijača, palačinka i kolača. Ukusan je sastojak i kašica i sokova, ali i džemova i marmelada.
Posebno su poznate bučine sjemenke koje se mogu samostalno grickati ili ih se može dodati u razna jela. Osim toga, od njih se radi i bučino ulje koje se najčešće koristi za začinjavanje salata, gustih krem juha, variva i žitarica. Ne preporučuje se koristiti za kuhanje i pečenje jer tada gubi velik broj ljekovitih svojstava. Bučino ulje može se prepoznati po posebno aromatičnom i orašastom okusu te tamnozelenoj boji.
Ljekovita svojstva bundeve
O ljekovitosti bundeve govori i podatak da je nekada davno bila glavni izvor prehrane kod Indijanaca. Bogatstvo hranjivih tvari, vitamina i minerala, bile su im pomoć kod hladnih i dugih zima. Budući da je većinom narančaste boje, na prvi pogled možete uočiti da se radi o biljci s velikim izvorom beta karotena koji je zaslužan za jačanje imuniteta, zaštiti tijela od slobodnih radikala te sprječavanju razvoja tumora.
Osim beta karotena, bundeva sadrži i vitamine i minerale, a to su vitamini iz skupine B (B1, B2, B3 i B6), zatim željezo, kalcij, kalij, fosfor i folna kiselina.
Bundeva pomaže kod bolesti crijeva i želuca, a posebno se preporučuje kod zatvora i upale debelog crijeva. Budući da pripada skupini biljaka koje se svrstavaju u diuretike, pomaže kod gihta i artritisa.
Smanjuje kolesterol u krvi i čuva zdravlje očiju i vida. Pomaže kod bolesti prostate, bubrega i mokraćnog mjehura.
Osim svega navedenog, bundeva je namirnica koja se preporučuje u sklopu zdravog mršavljenja. Bogata je hranjivim tvarima, a s druge strane siromašna kalorijama i zasitna. Također, koristite je kao masku za lice ako imate problematičnu kožu.
Pripravci
Pire od bundeve
Bundevine sjemenke
Bundeva se ne uzgaja samo zbog njezinog ploda, odnosno mesa, već i zbog sjemenki koje se jedu samostalno ili se koristi u proizvodnji bučinog ulja.
Bučine sjemenke bogate su antioksidansima, proteinima, mastima te vitaminima E, B, mineralima željezom, cinkom, selenom, bakrom, kalijem, manganom.
Poboljšavaju pamćenje, djeluju antistresno, a zbog bogatstva vlakna utječu na zdravlje probave. Dokazano će pomoći kod povećanja prostate i otežanog mokrenja. Kao dokaz tome, u Ukrajini, Rumunjskoj, Turskoj i Bugarskoj postoji najmanji broj zabilježenih slučajeva bolesti prostate. Naime, u navedenim područjima bučine sjemenke su dio redovite prehrane.
Bučino ulje
Jedno od najkvalitetnijih ulja je upravo bučino ulje koje se dobiva od bučinih sjemenki, odnosno od uljne tikve. Ono je odličan izvor antioksidansa, esencijalnih masnih kiselina, vitamina i minerala.
Bučino ulje djeluje diuretski, jača imunitet, uravnotežuje hormone te blagotvorno djeluje na zdravlje kože i kvalitetu spermija. Poznato je njegovo djelovanje na zdravlje prostate.
I ulje i sjemenke bundeve koriste se kod crijevnih parazita i glista.
Povijest
Bundeva kakvu uzgajamo i sadimo danas u povijesti je rasla u divljini između Meksika i Gvatemale. Pretpostavlja se da su sve bundeve podrijetlom iz Amerike, a postoji i manji broj onih koje su vjerojatno iz Afrike i Azije. Kroz povijest, prije više od 6000 godina, ali i danas, uzgajaju se i jedu u Meksiku.
Bundeve se mogu podijeliti i s obzirom na to otkuda dolaze pa se tako razlikuju one sa Staroga svijeta i one s Novoga svijeta. Egipćani i Rimljani su u prošlosti češće pripremali Luffu cylindricu - duguljastu buču glatke kore i Lagenaria vulgaris - tikvice, dok je većina bundeva donesena u Europu upravo iz Amerike i Meksika.
U prošlosti su se na kontinentu Novog Svijeta obično uzgajali kukuruz, grah i bundeva na jednom posjedu. Kukuruz bi obično rastao na polju, dok bi se grah penjao duž njegove stabljike, a pored njih, na samom tlu rasla je bundeva. Spomenute tri namirnice bile su sinonim za zdravu prehranu i zdrav život.
Istraživanja pokazuju da su Egipćani koristiti bundeve za izradu tanjura i zdjela što stoji kao dokaz da su neke bundeve stigle i iz Afrike. U Kini se bundeva smatrala simbolom zdravlja pa su se zbog toga često koristile i kao predmet umjetničkih djela. Indijanci su imali toliko poštovanje prema bundevi da su i njome mrtve pokapali. Naime, vjerovali su da će im ona biti hrana na posljednjem putovanju. Neke kulture su čak od sušenih bundeva izrađivale i tepihe.
Foto: Marius Ciocirlan/Unsplash
Odgovori