Brokula

Brokula je jestiva zelena biljka koja spada u porodicu kupusa (porodica Brassicaceae, rod Brassica) koja ima jestiv cvijet i stabljiku. Riječ brokula je talijanskog podrijetla, potiče od riječi broccolo, što znači "cvjetajuća liska kupusa", umanjenica od brocco, što se prevodi kao "mali nokat" ili "klica".

Svrstana je u skupinu Italica vrste Brassica oleracea. Brokula posjeduje velike cvjetne glavice, koje su obično tamnozelene boje i raspoređene u drvenoj strukturi koja se odvaja od svijetlozelene debele stabljike. Većina cvjetnih glava je okružena lišćem. Brokula najviše nalikuje karfiolu, koji spada u drugu grupu sorti iste vrste Brassica.

Brokula je rezultat uzgoja vrsta Brassica u sjevernom Sredozemlju, oko šestog stoljeća nove ere. Potječu od primitivnih kultivara uzgajanih u Rimskom carstvu. Jedu se sirove ili kuhane. Bogati je izvor vitamina C i vitamina K. Sadrže karakteristične glukozinolatne spojeve, koji uključuju sumpor, izotiocijanat i sulforafan, koji se uništavaju visokim vrenjem, ali se najbolje čuvaju parenjem, mikrovalnim pečenjem ili prženjem. Srednje teško i dobro strukturirano tlo najpovoljnije je za uspješan rast i razvoj brokule, s optimalnom pH vrijednosti između 6 - 6,8.

Sorte brokule

Postoje tri najčešće uzgajane vrste brokula. Najpoznatija je brokula kalabrezi, koja se u Italiji često naziva i "brokoli", nazvana po Kalabriji. Posjeduje velike (10 do 20 cm) zelene glave i debele stabljike. Godišnji je usjev hladne sezone. Proklijale brokule (bijele ili ljubičaste) imaju veći broj glava s dosta tankih stabljika. Ljubičasta karfiol vrsta se uzgaja u Europi i Sjevernoj Americi. Ima glavu u obliku karfiola, ali se sastoji od sitnih cvjetnih pupoljaka. Ponekad ima ljubičastu boju na vrhovima cvijetnih pupoljaka.

Klasična brokula

Neki ju također nazivaju Calabrian ili Kalabrezi, no Calabrian vrsta zapravo ima malo veću glavu. Klasična brokula je narasprostranjenija i najviše se uzgaja u Kanadi.

Romanesco

Poznata također kao rimska cvjetača, brokula Romanesco, romanička cvjetača ili jednostavno Romanesco - predstavlja jestivi cvjetni pupoljak vrste Brassica oleracea. Prvo pronađen u Italiji. Ima upečatljiv izgled jer je njegova forma prirodna aproksimacija fraktala. Kad se poredi s tradicionalnom karfiolom, njegova tekstura povrća je poprilično hrskavija, a ukus nije toliko delikatan i orašast.

Ova brokula se može naći u različitim bojama, od ljubičaste pa sve do crvene i bijele, a ima bliže korijene s cvjetačom. Najviše se uzgaja u Francuskoj i Italiji.

Beneforte

Vrsta koja posjeduje 2-3 puta više glukorafanina i nastaje križanjem brokule s divljom sortom Brassica, točnije Brassica oleracea var villosa.

Kineska brokula

Po karakteristikama okusa slična je klasičnoj brokuli, ali vanjske karakteristike su potpuno drugačije. Ima i svoju podvrstu, japansku inačicu "broccolini" čiji je uzgojni oblik dobiven krajem 20. st.

Belstar F1

Organska hibridna sorta koja je pogodna za proljetnu ili ljetnu sadnju. Kao i kod drugih vrsta, Belstar ne uspijeva na visokim temperaturama. Također je jedna od ukusnijih sorti u ovoj porodici. Razdoblje vegetacije Belstar brokule je otprilike 73 dana. Fine je strukture, sitnih pupova i cvata svježe, tamno zelene boje.

Tiburon F1

Hibridna sorta brokule namijenjena kasnijem uzgoju u ljeto i jesen. Dozrijeva otprilike 82 dana nakon sadnje i robusnog je i snažnog rasta. Cvatovi su tamno zeleni, čvrsti i teški. Stabljika nije šupljikava, a koristi se za industrijsku preradu i svježu potrošnju.

Fiesta F1

Srednje kasna hibridna sorta brokule koja se lako bere i ima snažnu peteljku. Cvatovi su srednje fine strukture, čvrsti i lijepo oblikovani. Otporan je na loše uvjete stoga je zahvalan za daljnju preradu i proizvodnju. Listići ne prorašćuju i dozrijeva otprilike 80 dana nakon sadnje.

Lucky F1

Sorta namijenjena srednje ranoj sadnji, a bere se u ljeto i jesen. Hibridna sorta koja ima fine okrugle cvatove čvrste strukture. Dobro podnosi napade bolesti i štetnika i bere se otprilike 70 dana nakon sadnje.

Batavia F1

Ranija sorta brokule koja se uzgaja u proljeće i rano ljeto. Cvatovi su kupolastog oblika, srednje veličine i svježe zelene boje. Konzumira se svježa i dozrijeva 65 dana nakon sadnje.

Blue Wind F1

Pored ranog sazrijevanja stvara upečatljive velike glave, čvrsto zrnaste. Zgodne su i jednolike biljke koje imaju jedinstveno obojeno, praškasto plavo lišće koje se proteže iznad dosta gomoljastih, gomilastih glava. Kvalitetan rast bočnih izdanaka osigurat će učestalu žetvu s ukusnim cvjetovima i zbog toga se sadi u proljeće i ljeto.

Sadnja brokule

Brokula se može uzgajati izravnom sjetvom. Međutim, zbog zahtjeva koje pridodavanju vanjski uvjeti (tj. temperatura), najčešće se uzgaja iz sadnica koje su u kontroliranim uvjetima.

Vrijeme sadnje

Za uzgoj u jesen brokula se presađuje u srpnju, a za berbu će sazrijevati u listopadu i studenom. Može se planirati da će brokula biti spremna za žetvu 100-120 dana nakon prve sjetve. Na obalama s blagim zimama, može se uzgajati kao zimska kultura, a žetva se može očekivati od prosinca do ožujka.

Sadnja iz sjemena

Kako bi ubrzali klijanje da dobijete jak i zdrav sadni materijal trebali bi liječiti sjemena prije sjetve koristeći jednu od predloženih metoda:

1. način - umočite sjemenke na pola sata u rastvor kalijem permanganata, a zatim ga isperite hladnom vodom; liječiti preparatima "El-1", "Albit", "Agat-25".

2. način - 15 minuta umočeno u vodi s temperaturom od 50°C, a zatim 1 minut na hladnom; umočiti dalje u rastvor (pripremljen miješanjem 0,5 g borove kiseline i 1 g kalijem-permanganata u 1 litar vode i ubrizgati tijekom 6-12 sati); držati u infuziji drvenog pepela (1 kašika / 1 litra vode, 2 dana); oprane sjemenke staviti u frižider (na donju policu ili vrata). Nakon blagog sušenja sjemenke su spremne za sjetvu.

Sjeme se izlaže u brazdama dubokim 1-1,5 cm na udaljenosti od 2-2,5 cm jedna od druge. Razmak između žljebova treba biti najmanje 3 cm.

Sadnja sadnice

Brokula se uzgaja iz sadnice kada ima 4-5 dobro razvijena lista. Udaljenost između biljaka u nizu treba biti 30-40 cm, a udaljenost između pojedinih biljaka treba biti 70 cm, što rezultira skupinom od 35.000 - 45.000 biljaka po 1. hektaru.

Uzgoj na otvorenom

Iako je poznato da je brokula tolerantna na hladnoću, uzgoj brokule na otvorenom nije pogodan za sve regije. Datum sjetve sjemena u vrtu je kraj svibnja. Tad bi zemlja već trebala biti zagrijana do 20°C. Tlo prije sjetve sjemenki brokule se prelije toplom vodom i kalijem permanganatom. Na vlažnom grebenu se stavljaju oznake: udaljenost između redova treba biti najmanje 60 cm, a između biljaka od 35 do 40 cm, zbog toga će biljka imati dovoljno prostora za dalji razvoj i lakše se brinuti o njoj. Sjeme se treba posijati na dubini od 1 cm, u svaku rupu se stavlja po 2-3 sjemena. Pazite da sjemenke ne budu previše duboko ili na površini tla. Nakon sjetve, tlo se lagano prekrije i pažljivo zalijeva.

Uzgoj u stakleniku

Priprema sjemena za sadnju i uzgoj sadnica potpuno su isti kao u slučaju sadnje u otvorenom. Kada planirate da uzgajate brokule u stakleniku metodom sadnje, sjeme se treba posijati 1-1,5 mjeseci prije sadnje na stalno mjesto rasta. Ležišta u plastenicima u jesen se pune organskim materijama i mineralnim gnojivima. Za sadnice višeg kvaliteta, uzgaja se u toplim, prilično prozračenim plastenicima. Tijekom dana, temperatura u plastenicima se treba održavati na 15-18°C, a noću na 10-12°C.

Uzgoj u posudama

Bez obzira o kojoj se vrsti radi, tegle trebaju imati dno za odvod vode. Da biste poboljšali dreniranje, stavite grublji materijal na dno lonca, prije nego što budete sipali mješavinu u zemlju. Kako bi stvorili dodatnu težinu koristite grubi šljunak (3 cm). Kupus, karfiol i brokule su vrste koje najbolje uspijevaju u staklenim teglama. Ne treba im davati previše pažnje. Za ranu proizvodnju, kao i za dobivanje visokokvalitetnih proizvode, brokula se kroz sadnice uzgaja u kasetama ili tresetnim loncima. Sjeme se obično sije sredinom ožujka.

Tlo

Bogata žetva će sa sobom donijeti plodna, nekisela tla bogata humusom koja imaju blago poroznu strukturu. Ako pH vrijednost nije dovoljno visoka (otprilike 3-6), vrši se kalciniranje tla. Prah od školjke, krede ili vapnenca pomoći će u neutraliziranju kiselosti.

Obrada tla započinje vađenjem korijenja 12-15 dana nakon ljuštenja. Od početka jeseni se stavljaju organska gnojiva, točnije 30-50 tona po hektaru. U rano proljeće, da se spriječi gubitak vlage, parcela se muči. Izbojci općenito izviru petog dana nakon sjetve. Sjeme se sije na dubini od 0,5-1 cm, a tijekom rasta sadnice se hrane dva ili tri puta. Prvo treniranje se obavlja 10-12 dana nakon prve berbe, drugo i treće - 10 dana zaredom. Sadi se na stalnom mjestu u uzrastu od 35 do 45 dana s pet do šest listova. Mora se redovito gnojiti mineralnim đubrivom. Brokula ima niske potrebe za tlom i klimom kada se poredi s drugim vrstama kupusa. Tlo treba biti blago kiselo do neutralno (pH 6,0-6,5) i dobro drenirano, jer biljka ne podnosi višak vode.

Klima

Brokula se plaši jakih sunčevih zraka, bolje je da se posadi na hladovitim mjestima. Optimalna temperatura za rast i razvoj brokule je 14-19 ° C. Da bi brokula počela cvjetati, mora proći period niskih temperatura do ispod 10°C. Inače, ako su temperature veće ili u jesenjem uzgoju ili u proljeće, biljka će formirati jaku lisnu masu i manje cvjetati. Također, temperature iznad 25°C stvaraju labave cvasti, tj. nisu kompaktni. Stres uslijed visokih temperatura i nedovoljne količine vode mogu prouzrokovati žuto cvijeće i isušivanje.

Uzgoj brokule

Uzgaja se na sličan način kao i cvjetača, ali ima dosta kraću vegetaciju. Moguće ju je uzgajati kao rani usjev, ali uspijeva bolje kao kasni jesenski usjev. Kada se sadi početkom srpnja niče već u rujnu. Uvjeti za uspijevanje i potrebe za hranljivim materijama, kao i primjena agronomskih mjera se podudaraju s karfiolom.

Slaganje kultura

Pravilna poljoprivredna praksa za brokule uključuje rotiranje usjeva. Ne smije se stavljati na mjesta gdje je križevačko povrće posađeno prošle sezone.

Kompatibilna je s aromatičnim biljem, poput: krumpira, celera, kopra, kamilice, kadulje, metvice, ružmarina, repe i luka, a antagonistički djeluje s biljem, poput: jagode, rajčice i mahune.

Zalijevanje

Prilikom sadnje biljku je potrebno dobro zalijevati. Na poprilično visokim temperaturama, prvih nekoliko dana treba ih dobro zalijevati. Potrebno je redovno gnojenje mineralnim đubrivom. Navodnjavanje prije sadnje vrši se samo kada nedostatak vlage u tlu otežava pri pripremi tla za sadnju. Obično je potrebno natapanje sloja koje je duboko otprilike 20 cm. Međutim, ako je tlo ispod 20 cm suho, potrebno je navlažiti zemlju na prilično većoj dubini: 30, 40 ili čak do 50 cm, što ovisi o karakteristikama tla i vrsti sadnice.

Gnojidba

Da bi pravilno gnojili zemljište, moramo poznavati sadržaj osnovnih biljnih hranjivih sastojaka u tom zemljištu. Brokula, kao i druge vrste kupusa, ima plitki korijen i potrebno je osigurati pristupačnu i redovitu gnojidbu tijekom njene vegetacije. Ona spada u vrstu povrća koje je potrebno pognojavati većim količinama stajskog gnojiva ili komposta, i složenim smjesama mineralnog đubriva, primjerice NPK 7:20:30 ili NPK 8:26:26. Brokula pokazuje najbolje rezultate kada se oplodi stajskim gnojivom, jer joj ono najviše odgovara. Količine ovčjeg stajskog gnojiva dodaju se u tlo tijekom prvobitne obrade zemlje u količini od 2-3 kg / m2. NPK đubrivo u količini od 6-8 dag / m2, također u prvobitnoj obradi zemlje.

Razmnožavanje

Urazmaku se presađuje od 50-60 cm, a u redu od 40-50 cm. Cvat treba sakupiti prije no što se "ruže" počnu otvarati. Pupoljci brokule rastu i cvjetaju i poslije berbe. Dakle, mora se brzo potrošiti ili zamrznuti. Obilno đubrenje azotom, temperaturni stres i obilno zalijevanje mogu izazvati pojavu fizioloških bolesti koje uzrokuju šuplju stabljiku i smeđenje cvijeta, ali i prerano cvjetanje kao rezultat povoljnijih, ili pak nižih, temperatura za razvoj vegetativnih organa.

Održavanje i njega

Par dana nakon presađivanja, kad su svi uvjeti uzeti u obzir i ako nedostaje više od 10% biljaka, prazni se prostori trebaju popunjavati. S ciljem uništavanja korova i stvaranja najpovoljnijeg vodeno-zračnog režima i razbijanja kore, vrši se obrada tla između redova. Prvi put se radi 3-5 dana nakon sadnje, a sljedeći put nakon svakog zalijevanja.

Obrada između redova se vrši sve dok se pojedini redovi u potpunosti ne zatvore. Na manjim površinama, brokule se također mogu nagomilavati da bi se formirali primamljivi korijeni. Korov u usjevu, pored uzgoja i rasta, može se također uništiti i herbicidima.

Berba

Bere se kad dostigne određenu veličinu glave, ali uvijek prije nego što joj se cvjetovi otvore. Vrhovi cvatova mogu imati promjer 8-20 cm i težine su 150-650 grama. Cvatovi i dijelovi gornje stabljike, dugački su 15-20 cm, kad rezani s nožem. Nakon uklanjanja gornjih pupoljaka treba 15-20 dana da se bočni cvjetovi dovoljno razviju.

Bočni/sekundarni cvjetovi imaju manji promjer, otprilike 3-8 cm i manje su mase. Za upotrebu u svježem stanju obično se koriste apikalni/primarni cvjetovi, dok se bočni koriste za dalju preradu i konzerviranje. Prinosi ovise o mnogim vanjskim i unutarnjim faktorima, pa variraju od 5-35 t/ha.

Sušenje

Prvobitno treba pripremiti cvjetnu glavu, oprati i rastaviti je na manje cvjetove. Treba imati na umu da što je veće cvjeće, duže traje sušenje i treba postaviti rernu na nižu temperaturu. Zatim treba pripremiti tepsiju: podmazati dno biljnim uljem ili postaviti papir za pečenje. Također se mogu koristiti silikonske prostirke da se razvalja tijesto. Posudu s brokulama treba staviti u hladnu pećnicu i postaviti temperaturu u rasponu 50-80°C. Za sušenje povrća potrebno je odabrati način "Sušenja" na upravljačkoj ploči rerne, što će osigurati potrebnu cirkulaciju zraka. Vrijeme sušenja traje otprilike 4-5 sati, zavisno od tehničkih karakteristika rerne i kvaliteta kupusa. Nakon već rečenog vremena, može se uvidjeti boja spremnosti. Znakovi spremnosti brokule: cvatnja se smanjila skoro trostruko i dobile su blago žućkastu boju.

Zamrzavanje

Smrznuto povrće ponekad ima više hranljivih sastojaka od svježeg, ali ne uvijek i nije kod svake vrste povrća. Brokula nije zdrava smrznuta kao i svježa. Proces zamrzavanja brokule smanjuje nivo supstanci za koje je dokazano da smanjuju rizik od raka i kroničnih upala u tijelu. Srećom, postoje načini kako da brokula ostane zdrava, čak i ako je zamrznete.

Novo istraživanje američkih znanstvenika, objavljeno u časopisu Journal of Food Science, otkriva da dodavanje biljnih začina brokule prije zamrzavanja može spriječiti razgradnju aktivnih ljekovitih jedinjenja. Možete još dodati i malo cikorija da brokula ostane zdrava. Voditelj istraživanja prof. Elizabeth Jeffrey je rekla da su "ovim istraživanjem pokazali da nije sve smrznuto povrće zdravo kao i svježe".

Ako trenutno imate veliku zalihu brokule i želite je kasnije koristiti, zamrzavanje je najbolja opcija. Znanstvenici ističu da cikorija, cvjetača, hren ili peršin mogu zadržati hranjive sastojke. Također, brokulu treba kratko prokuhati prije zamrzavanja jer će tako zadržati svoja protuupalna svojstva. Prokuhajte ga, ostavite da se ohladi i pomiješajte sa svježim začinskim biljem da bi ostalo hranjivo.

Skladištenje

Sezona za sadnju brokule traje od listopada do travnja. Kad kupujete, birajte one biljke čiji su cvjetovi kompaktni i čiji su listovi čvrsti i imaju intenzivne boje. Žućkasti ili mekši cvjetovi ukazuju na to da je brokula stara i da ima manju hranjivu vrijednost. Najbolje je čuvati brokulu u frižideru, u zatvorenoj kesi, do 4 dana. Hlađenjem se zadržava vitamin C koji se brzo razara na sobnoj temperaturi. Mokre i svježe oprane brokule ne treba čuvati u frižideru jer se na njima brzo razvija plijesan. Brokule se također mogu čuvati dubokim zamrzavanjem.

Bolesti

Pojava bolesti je češća na kiselijim tlima. Iz tog razloga, uz pravilnu rotaciju usjeva (porodicu kupusa ne smijemo uzgajati na istoj površini u periodu 5-6 godina), a kalcifikacija tla je preventivna mjera koja se koristi protiv kile kupusa. Kalcifikacija se ne izvodi jednom, već postepeno tijekom nekoliko godina.

Hernija kupusa

Hernija kupusa (lat. Plasmodiophora brassicae) - bolest kod koje se simptomi manifestiraju u korijenu. Pojavljuje se na glavnom i sekundarnom korijenu, čime se smanjuje funkcionalnost korijena. Najprikladnije temperature za razvoj bolesti su 18-23°C. Ne smiju se gajiti rodovi porodice kupusa na istoj površini u periodu od 5-6 godina. Uranjanje sadnica neposredno prije sadnje u 0,1% rastvor karbendazima smanjuje rizik od infekcije ili tretiranje fungicidima na bazi karbendazima ako se bolest ponovno pojavi.

Plamenjača kupusa

Plamenjača kupusa (lat. Peronospora parasitica) - Pogoduje razvoju bolesti na noćnim temperaturama 9-16°C, kad dnevne temperature ne prelaze 24°C i na visokoj vlažnosti zraka. U uzgoju sadnica u prvom spreju se koriste fungicidi na bazi propionata ili mankozeba, a u drugom spreju na bazi metalaksila ili benalaksila. Prije sadnje treba poprskati kontaktni fungicid na bazi bakra.

Štetnici

Što se tiče štetočina, one su iste kao i kod ostalih porodica kupusa.

Kupus buhe, kupusova muha

Kupus buhe, kupusova muha (lat. Delia radicum) - najveću štetu čine odrasli oblici (imago) kada se hrane lišćem mlađih biljaka. Kupusna muva prezimi kao pupa u tlu, kada temperature prelaze 12°C, muhe se izliježu i polažu jaja na korijenski vrat. Nakon 3 - 8 dana iz jaja se razvijaju larve, koje se ukopavaju u korijen i ostaju tamo tijekom života, prouzrokujući štetu.

Kupusni moljac

Kupusni moljac (lat. Plutella kilostella) - u travnju se leptiri izliježu (lete u sumrak) i polažu jaja iz kojih se gusjenice razviju za 3 do 7 dana i uzrokuju štetu jedući lišće u periodu od 9 do 14 dana kada se izlegu. Stadij larve traje 7-14 dana. Tijekom godine u kontinentalnim predjelima 3-4 generacije, a u mediteranskim 4-6. Generacije se često preklapaju i nanose štetu čitavoj vegetaciji.

Veliki i mali kupusar

Veliki (lat. Plutella kilostella), i mali kupusar (lat. Pieris rapae) - 2-3 generacije godišnje, prezimljavaju u stadiju pupa, leptiri lete krajem travnja i početkom svibnja, polažu jaja iz kojih gusjenice izviru u roku od 10 dana. Štetu stvaraju jedući lišće. Stadij gusjenice traje 3-4 tjedna.

Upotreba brokule

Sadrži sve što je potrebno za zdravlje, podmlađivanje i detoksikaciju tela. Hrana koja pruža potrebnu energiju i vitalnost, a također pomaže pri gubitku kilograma. Kalorični sadržaj brokule iznosi 28 kcal na 100 g proizvoda. 100 g kuhanog brokolija 35 kcal, a prisustvo ili odsustvo soli ne utječe na kalorijski sadržaj. Energetska vrijednost zamrznute brokule - 23 kcal na 100 g. Njegova upotreba ne izaziva gojaznost.

Brokula u medicini

Sadrži ogromne količine vitamina C i beta-karotena i tako jača imunitet i štiti od gripe i prehlade. Bogata je vlaknima, koja pomažu pri varenju, sprječava zatvor i regulira nivo šećera u krvi. Dijeta s visokim nivoom vlakana je najbolja prevencija opstipacije. Redovita probava je važna za izbacivanje toksina iz organizma, pa brokula također pomaže u detoksikaciji. Pored toga, pomoći će vam da izbjegnete nadimanje i da regulirate imuni sistem.

Ulje brokule sadrži dosta esencijalnih masnih kiselina, bogato je antioksidansima, mineralima (selen, cink, bakar) i vitaminima (A, C i E). Djeluje kao snažan regenerator i lijek je za ispucalu kosu. Savršeno prodire u strukturu kose, sprječava razdijeljene krajeve, olakšava češljanje i pomaže u ispravljanju kose. Proizvođači ga koriste kao zamjenu za silikon zbog njegovog sjajnog i omekšavajućeg djelovanja.

Brokula u kulinarstvu

Idealna hrana za mršavljenje. Sadrži vrlo malo kalorija, ali je puna hranljivih sastojaka. Zbog visokog udjela vlakana i vode, brzo izaziva osećaj sitosti. Brokula je također bogata proteinima, koji su neophodni za izgradnju mišića i sagorijevanje masti. Jedna zdjela sadrži tri puta više proteina od zdjele riže, ali pet puta manje kalorija. Nije preporučljivo kuhati brokulu u vodi, jer će izgubiti većinu svojih dragocjenih sastojaka.

Izvana je povrće poput cvjeta koje je i estetski lijepo. Bolje je odabrati mlađu, svježiju biljku. Kada kupujete, treba obratiti pažnju na boju kupusa. Ne smijete da kupujete žutu: znači da je prezrela ili da je pogrešno skladištena. Neće uspjeti. Povrće se može jesti svaki dan. Može se jesti ne samo cvjetovi, već i stabljike i lišće. Postoji mnogo načina za kuhanje. Jede se svježe, kuhano, kuhano na pari, prženo ili pečeno. Često se koristi za pravljenje umaka, punjenja kolača, omleta, ukrasa od povrća. Možete napraviti svježe koktele ili je poslužiti kao obrok prije glavnog obroka.

Stabljika je prekrivena gustom kožom, pa se gornji sloj treba očisti prije kuhanja. Zatim se biljka siječe na komade i upotrebljava s cvjetovima. Stabljika je sačinjena od vlakana i slatkog je ukusa. Velika količina vitamina A (do 90%) čini lišće posebno korisnim. Oni su zeleniji, oštriji i zasićeniji. Enzimi u njima reguliraju metaboličke procese u organizmu. Ako ga premažete kipućom vodom, gusti okus će nestati. Listovi su prihvatljivi za ljubitelje nježnog zelenila. Ponekad domaćice koriste lišće i s krastavcima. Mladi listovi su po ukusu i kvalitetu slični špinatu.

Povijest i zanimljivosti

Nema mnogo informacija o počecima upotrebe brokule u ljudskoj prehrani. Stariji prethodnici brokule prvo su se gajili u Maloj Aziji, točnije u današnjoj Turskoj, a kasnije i na istočnom Mediteranu. Veoma brzo se proširila na grčki i Apeninski poluotok.

Rimljani su posebno cijenili brokule, a Plinij stariji, koji je rimski pisac, opisao je biljku već u 1. stoljeću. Rimski kuhar Apicius je spravio sljedeći recept: očišćena i kuhana brokula pržena je na malo maslinovog ulja nekoliko minuta, a kao začini se dodaju kumin, korijander, sjeckani luk i nekoliko kapi vina. Tako je sin rimskog cara Tiberija, Druzius, obožavao brokule. Nakon što ih je mjesec dana isključivo jeo, pripremljeni su prema gore navedenom receptu), odustao je od te radikalne ishrane kada mu je urin pozelenio.

Smatra se da je Katarina de Medici iz talijanske pokrajine Toskana uvela brokule u Francusku nakon braka s Henrikom II. Katarina je suprugu donijela brokule i kuharice sa zalihama povrća, uključujući i brokule. Englezi prvi put spominju brokule 1724. godine u Millerovom Vrtlarskom rječniku, kao Rastova roga ili talijanska šparoga. Ali ni Englezi ni Francuzi nisu bili zadovoljni brokulama.

Brokule je među prvima uzgajao u Sjedinjenim Državama predsjednik Thomas Jefferson, koji se u slobodno vrijeme sakupljao biljke i sjemena. Tako je u svoj dnevnik zabilježio sadnju brokule 27. svibnja 1767. godine.