Bor

Običan bor (lat. Pinus sylvestris) crnogorično je stablo iz porodice borovki. Borovke su postojale još za vrijeme razdoblja krede, o čemu svjedoči mnoštvo sakupljenih fosila. Raširene su po cijelom svijetu i raspoređene u četiri porodice s preko 200 vrsta. Većinom su zimzelena stabla ili grmovi, osim ariša koji u jesen gubi iglice, a najpoznatiji su jela, cedar, smreka i ariš. Latinsko ime Pinus stari je naziv za sve vrste borova, ali i druge zimzelene grmove čiji su plod češeri, dok sylvestris znači šumski. Na našim je područjima u narodu nazivan i luč, čamić ili smrok.

Morfološki, bor je stablo koje može narasti od 30 - 40 m u visinu s promjerom stabla od oko 30 cm. Krošnja mu se, ovisno o vrsti i obliku, može razviti i do 10 m u promjeru. Oblik krošnje se razlikuje po vrstama, a može tvoriti čunjasti, piramidalni ili kišobranasti oblik, dok neke krošnje s vremenom postaju plosnate i imaju ravan vrh. Svijetlozelena je i razgranata, ali se u starosti dijelovi suše i doimaju ogoljenima. Korijen je izrazito snažan s jednom glavnom srčanicom iz koje se dalje grana korijenje. Mlada kora je crvenkastosmeđa i ljušti se u tankim ljuskama, dok s vremenom postaje izbrazdana i sivosmeđa.

Pupoljci su zaobljeni i prekriveni ljuskama i smolom, najčešće svijetlozelene boje i kada odrvene postaju crvenkastosmeđi. U svakom čuperku rastu po dvije sivozelene ili plavozelene iglice, duge od 4 do 7 cm, polucilindričnog oblika i zašiljeni na vrhu.

Cvjeta od travnja do lipnja, a cvjetovi su žuti, duguljasti i u nakupinama. Plod je češer, dug od 3 - 8 cm, koji raste na dršku i ispočetka je crvenkastoljubičaste boje, dok kasnije posmeđi i povije se prema zemlji. Dozrijevaju tek godinu nakon, a otpadaju nakon 3 godine. Sjemenke se nalaze ispod ljuski češera, imaju dugačka krilca i tamnosmeđe su boje.

Zbog svoje iznimne prilagodljivosti različitim klimatskim uvjetima i surovim klimama, bor je rasprostranjen po cijelom svijetu. Zbog svoje se prilagodljivosti lako asimilirao klimi i poprimio drugačija svojstva. Raste u mješovitim šumama, iako na nekim predjelima tvori i čiste šume. Otporan je na visoke nadmorske visine, a poznat je i po dugovječnosti, pa su pronađeni primjerci stari i do 500 godina. Uzgaja se i kao ukrasno stablo.

Vrste borova

Zbog svoje raširenosti i prilagođenosti raznim klimatskim uvjetima, bor je rod bogat vrstama. Smatra se da u svijetu postoji više od 115 vrsta, od kojih svaka ima razvijene podvrste i kultivare. Glavna razlika između vrsta je stanište na kojem rastu, boja iglica i oblik krošnje. Kultivari se međusobno veoma malo razlikuju, najčešće po obliku krošnje. U nastavku donosimo najčešće vrste na našem području i njihove značajke.

Bijeli bor

Bijeli bor (lat. Pinus sylvestris L.) najrasprostranjeniji je bor na svijetu, a nalazi se diljem Europe i na dijelu sjeveroistočne Azije i sjeverne Amerike. Raste iznad 2.000 m nadmorske visine i prilagođen je surovim klimama i siromašnom tlu. Najčešće ima piramidalnu krošnju, ali ima mnogo varijabilnih vrsta. Također, razvijeno je i mnogo kultivara, od kojih su neki patuljaste vrste, dok se najčešće razlikuju po boji iglica koja varira od svijetlozelene i žućkaste do plavozelene i srebrnaste boje.

Crni bor

Crni bor (lat. Pinus nigra) većinom je rasprostranjen diljem južne Europe ili sjeveroistočne Afrike. Jedna je od najvažnijih vrsta za pošumljavanje izgorenih područja i važan je protiv klizišta u vapnenačkim krajevima. Iglice su mu karakteristično tamnozelene i tvrde te imaju veoma aromatičan miris. Dobro podnosi duga razdoblja suša, a prilagođen je toplijoj klimi. Otporan je na posolicu i gradska onečišćenja, pa se često uzgaja kao ukrasno drvo.

Pinija

Pinija (lat. Pinus pinea) najraširenija je na području Mediterana i najčešće se uzgaja kao ukrasno stablo. Otporna je na posolicu, a voli topliju klimu. Smatra se da je na otoku Mljetu autohtona vrsta, a postoji još nekoliko kultivara koji su posebno zanimljivi kao ukrasna stabla.

Planinski bor

Planinski bor (lat. Pinus mugo Turra) raste na nadmorskim visinama iznad 1.400 m i prepoznatljiv je za planinske predjele. Dobro podnosi hladnu klimu i nije osjetljiv na mrazove ili siromašna tla. Ima mnogo podvrsta koji se koriste za uzgoj i dekoraciju, a poznat je po tome da se sadi za pošumljavanje na nagnutim terenima.

Alepski bor

Alepski bor (lat. Pinus halepensis Mill.) raste na području Sredozemlja, od Španjolske do Turske preko sjeverne Afrike. Iznimno je zahvalan za rast u suhim područjima gdje se koristi i kao zaštita od erozije i vjetrova. Ima veoma dekorativan izgled zbog debla koje tvori razne oblike i lijepo povijenih grana. Otporan je na posolicu, ali i na niže temperature i gradska onečišćenja, pa se uzgaja i u parkovima.

Uzgoj bora

Bor je veoma rasprostranjena vrsta koja se lako širi i samostalno, ali zbog lijepog izgleda i izdržljivosti, često se uzgaja za dekorativne svrhe. U nastavku donosimo savjete kako ga lakše uzgojiti.

Slaganje kultura

Borovi se često uzgajaju u redovima kako bi se nasad lakše održavao. Na jednom mjestu su monokultura jer im je potrebno i do 15 godina da dosegnu željenu visinu. Između svakog bora u redu potrebno je ostaviti razmak od 2 m, a između redova minimalno 3 m udaljenosti. Borovi mogu imati visoko stablo i krošnju, pa ispod njih ima dovoljno mjesta za uzgoj drugih biljaka. Zbog svojih iglica kisele tlo, pa treba odabrati biljke koje vole hlad i podnose kiselo tlo. Od grmova su to hortenzije ili rododendron, a od cvijeća đurđice ili begonije.

Zalijevanje

Bor je veoma prilagodljiva vrsta s korijenom koji prodire duboko i može podnijeti i duža razdoblja suše. Ovisno o mjestu sadnje, treba mu prilagoditi i količinu vode. Najčešće pronalazi dovoljno vode samostalno, ali mladi nasad se za vrijeme dugotrajnijeg razdoblja bez kiše treba zaliti dva puta mjesečno. Voli umjereno vlažno tlo, ali ne podnosi močvarna tla ili ona na kojima se zadržava previše vode. Ako se uzgaja u kući, tijekom povećane topline u sobi ga se zalijeva svaka dva dana s 2 dl vode.

Gnojidba

Gnojidba bora podrazumijeva pripremnu gnojidbu i prihranu. Tlo u kojem će se saditi bor potrebno je pripremiti prije sadnje u jesen. Bor voli kisela tla, pa u rupu pomiješajte treset i stajsko gnojivo koje će ga dodatno obogatiti mineralima. Nakon sadnje, bor je dovoljno prihranjivati jednom ili dvaput godišnje mineralnih gnojivom za crnogorično drveće.

Razmnožavanje

Bor se razmnožava reznicama ili sjemenkama. Razmnožavanje reznicama rizičniji je način razmnožavanja, pogotovo ako je stablo s kojega se uzimaju reznice starije. Direktnom sadnjom u zemlju teže se postižu rezultati, pa se kao najbolji način pokazalo cijepljenje.

Razmnožavanje sjemenom je posebno zastupljeno u prirodi. Muški i ženski cvjetovi dozrijevaju tijekom svibnja, kada su i oplođeni. Oplodnja se odvija 13 mjeseci nakon oprašivanja te se razvija jedan embrio. Češer može sazreti iste godine ili dvije, tri godine kasnije. Sjemenke se nalaze ispod ljuskica, ali prilikom pucanja izlaze i, zahvaljujući dugim krilcima, lako se prenose vjetrom.

Presađivanje

Bor se iz kontejnera ili tegle presađuje nakon dvije godine. Možete presaditi i stariji bor, ali je bitno otežan posao. Presađuje se za vrijeme mirovanja, u rano proljeće ili kasnu jesen. Nakon što odredite pravilan plodored ili mjesto sadnje, izvadite cijeli korijen vadi iz kontejnera i presadite u istoj razini u kojoj je do sad bio zakopan. Tlo dobro utabajte i namjestite bor ravno kako se kasnije ne bi razvijao ukoso, a možete ga poduprijeti i kolcima. Nakon presađivanja, tlo bogato zalijte i pokrijte malčem ili tresetnom mahovinom kako bi se pomogla zadržati vlaga u prvim mjesecima.

Pomlađivanje

Kako stari, krošnja bora može izgledati bolesno ili uništeno. Radi se o starijim granama koje se s vremenom suše, ali ostaju na deblu. Kako bi se pomladio, bor je potrebno obrezivati u jesen i uklanjati sve stare, suhe ili bolesne grane.

Tlo

Bor raste na raznim staništima i dobro se prilagođava svakom tipu zemlje. Podnosi vapnence, silikate, dolomite, a raste i na pjeskovitim i suhim tlima. Nije zahtjevan oko kiselosti zemlje, a za uzgoj su optimalne bogate i umjereno vlažne crnice. Jedino ne podnosi močvarna i vodom natopljena tla.

Klima

Bor je izrazito prilagodljiva vrsta, pa njegovo izdržavanje klime ide u ekstreme. Postoje vrste koje rastu jedino u graničnim područjima šume ii jedina se zajednica na visokim nadmorskim visinama, pa dobro podnose hladnoću i mrazove. Najčešća vrsta, bijeli ili obični bor, iznimno je prilagodljiv hladnijem području i dobro podnosi mraz. Sredozemni borovi više vola topla područja i suhe klime, pa teško preživljavaju na kopnu. Zbog smole koje sakupljaju u iglicama i deblu, odlično se nose i s velikom hladnoćom, ali i dugotrajnom sušom.

Sadnja bora

Bor se često uzgaja planski zbog svog dekorativnog izgleda, a kako ga uspješno posaditi, donosimo u nastavku.

Vrijeme sadnje

Zahvaljujući svojoj otpornosti na niske temperature, bor se može posaditi i posijati relativno rano u proljeće, u ožujku ili travnju. Minimalna temperatura klijanja bi, za brži i pravilniji rast, trebala iznositi 10°C.

Odabir podloge za sadnju

Najpraktičniji i najefektivniji način razmnožavanja bora je cijepljenje pupa, što se prakticira još od 19. stoljeća. Kao podloga se može uzeti bilo koje crnogorično stablo, a najbolje je kalemiti ga u proljeće i zaštititi ga voćarskim voskom. Odabire se jednogodišnji pup koji se reže steriliziranim škarama i umeće u rascjep na deblu ili grani mladog stabla. Cijepljenjem se dobivaju razni kultivari i obogaćuju se nove vrste, a najučinkovitiji je od svih je načina razmnožavanja.

Sadnja iz sjemena

Bor se sjemenom razmnožava većinom u prirodi, ali se takav način sadnje može prakticirati i za masovni uzgoj. U prosječnom se češeru može naći od 30 - 40 sjemenki od kojih su u prosjeku od 12 - 15 klijavih. Kako bi se poboljšala klijavost, za sijanje se koriste barem godinu dana stare sjemenke koje su stratificirane i namočene u vodu barem 24 sata prije sjetve. Sjemenka se može uzgojiti u zasebnom kontejneru ili tegli u tresetnoj zemlji uz zalijevanje svaka 2 dana. Važno je koristiti rahlu zemlju i zalijevati svaka dva dana te održavati minimalnu temperaturu od 12°C te će sadnica niknuti za 14 - 20 dana.

Sadnja sadnice

Sadnja već formirane sadnice najlakši je način za uzgojiti bor. Korištenjem zdravih i provjerenih sadnica s razgranatim korijenskim sustavom smanjuje se mogućnost sušenja i omogućuju se bolji rezultati. Prilikom sadnje je važno biljku staviti na istu dubinu kao što je i prije bila, a korijenje u potpunosti mora biti prekriveno zemljom kako se biljka ne bi posušila. Tijekom sadnje je važno voditi računa da se ne ošteti korijenski sustav, a posebno srčanica. Idealna sadnica za sadnju stara je između 2 - 5 godina.

Uzgoj u vrtu

Bor je otporan na gradska onečišćenja, pa se često uzgaja u parkovima i vrtovima. S obzirom na to da dobro podnosi vjetar i niske temperature, često se sadi kao obrana od vjetra, a dobro raste i na padinama. Odgovara mu polusjenovito mjesto i blizina drugih biljaka. Također, neke su vrste otporne na posolicu. Prilikom odabira vrste za uzgoj u vrtu ili parku važno je proučiti karakteristike kako bi se lakše estetski i klimatski uklopio u okolinu.

Uzgoj u stakleniku

S obzirom na to da je bor veoma otporna vrsta, uzgoj u stakleniku, osim u fazi sijanja i uzgoja iz sjemena, nije potreban. Kako bi se održala konstantna temperatura i mlada se sadnica u potpunosti razvila, sadnja sjemenke se najčešće obavlja u stakleniku. Nakon nicanja, mladici je potrebno do godinu dana kako bi se razvila i optimalno je da to vrijeme provede u stakleniku. Iako je dobro održavati konstantnu temperaturu od 10°C, staklenik se treba provjetravati. Biljke je dovoljno zalijevati dva puta tjedno omekšalom vodom ili kišnicom.

Uzgoj u posudama

Najpogodnije vrste za uzgoj u teglama su minijaturni borovi, a svaka vrsta ima nekoliko kultivara koji su se prilagodili uzgoju u zatvorenom. Ako se biljka drži u zatvorenom prostoru, važno ju je držati dalje od izvora topline ili u toplijim uvjetima češće zalijevati. Prije iznošenja, potrebno ju je aklimatizirati u hladnijem prostoru, kao što je hodnik ili garaža. Ne podnosi izravno svjetlo, ali traži barem 6 sati danjeg svjetla. Biljka se presađuje svake druge godine ili kada korijenje proviri, a koristi se tresetna i rahla zemlja s dobrim propustom vode.

Održavanje i njega

Zahvaljujući prilagodljivosti na razne klimatske uvjete, održavanje bora ne zahtijeva puno fizičkog rada. U nastavku donosimo neke savjete koje će vam pomoći kod njege.

Faza mirovanja

Bor ulazi u fazu mirovanja nakon presađivanja što može potrajati jednu do dvije godine. Tijekom tog razdoblja mu ne rastu nove iglice ili grane, ali nije zabrinjavajuće. Tijekom daljnjeg rasta, bor je u fazi mirovanja kada se na počecima grana ne nalaze mlade svijetlozelene grančice i iglice, što se kod raznih vrsta može dogoditi u svakom dijelu godine.

Održavanje nasada

Održavanje nasada uključuje kosidbu i održavanje okolne zemlje. Redovitom kosidbom se uklanja trava ili druge biljke koje bi mogle zagušiti mladi bor i održava se urednost plodoreda. Održavanjem zemlje se razbija pokorica kako bi u tlo došlo dovoljno kisika, što se može obavljati ručno ili mehanički drljačom. Ako dođe do pucanja zemlje, dovoljno je motikom razbiti pokoricu i popuniti rupe.

Prorjeđivanje

Sadnjom u pravilnom plodoredu olakšava se održavanje nasada i smanjuje se mogućnost obolijevanja jedinki. Ako dođe do pregustog rasta ili rasipavanja sjemena koje popunjava praznine, redovi se moraju prorijediti. Prorjeđivanje se vrši ručno, u proljeće odstranjivanjem biljke iz reda i presađivanjem na drugo mjesto.

Rezidba

Rezidba bora radi se iz dva razloga: za otklanjanje suhih i bolesnih grana ili za oblikovanje krošnje. Obavlja se u proljeće kako bi se uklonile grane oštećene od snijega. Grane se uklanjaju škarama režući ih skroz do debla.

Berba

U rano se proljeće beru mlade grančice i izdanci bora koji se kasnije koriste u medicinske i prehrambene svrhe. Borovi za građu se ruše u ljeto ili jesen.

Skladištenje

Skladištenje se razlikuje ovisno o namjeni i dijelu bora koji se skladišti, a svaki je dio upotrebljiv. Iglice i mladi izbojci se koriste svježi ili se suše na suncu te se čuvaju u papirnatoj vrećici na suhom za pripremu čaja. Također, mogu se destilirati i dodavati drugim preparatima. Češeri se skupljaju kada otpadnu i suše se za ukrasne aranžmane. Drvo se suši i obradom koristi u razne svrhe.

Bolesti

Najčešće bolesti koje napadaju bor uzrokuju gljivice i nepravilno posađeni nasadi, a u nastavku donosimo savjete kako ih izbjeći ili boriti se protiv njih.

Osipanje starijih borovih iglica

Uzrok ove bolesti je gljivica koja se može proširiti s ostalih crnogoričnih vrsta i preživjeti duže vrijeme u sporama u zemlji te zaraziti već odraslo stablo. Prve se pjege pojavljuju tijekom kolovoza i u jesen se stanje može pogoršati što dovodi do sušenja dijelova ili cijelih grana. Za ovu bolest nema registriranih fungicida, ali je prevencija ostaviti dovoljno razmaka u nasadu i uništiti zaražene biljke.

Osipanje mlađih borovih iglica

Ova gljivična bolest može napasti i jednogodišnje sadnice, a aktivna je većinom u vlažnom razdoblju. Simptomi su crvenkaste pjege i osipanje iglica koje može dovesti do potpunog ogoljavanja grana. Do značajnih šteta najčešće dolazi tek druge godine od zaraze.

Crvena pjegavost iglica

Ovu bolest uzrokuje gljivica koja se širi vjetrom, pa ima veliki potencijal za zarazom čitavog nasada. Najčešće se pojavljuje tijekom lipnja, a prvi simptomi su crvenkaste pjege. Pjege uzrokuju sušenje iglica i osipanje, što dovodi do ogoljenja drveta i sušenja. Preventivno se bori korištenjem fungicida na bazi bakra, a zaražene biljke je potrebno spaliti.

Štetnici

Osim bolesti, borove napadaju i neki štetnici. Iako njihovo deblo i grane sadrže smolu, nije dovoljno snažna za obranu, a u nastavku donosimo od kojih se štetnika treba obraniti.

Štitaste uši

Štitaste uši su insekt koji najčešće napada bor, pogotovo ako se sadi u zgusnutim redovima. Svoja jajašca odlaže na iglicama i siše sok te ih oslabljuje, što dovodi do osipanja i sušenja grana, pa i cijele biljke. Štetnik je vidljiv razmicanjem grana, a protiv njega se bori korištenjem insekticida.

Crveni pauk

Crveni pauk se također hrani sokovima iz iglica i gradi sitne mreže u krošnji, pa ga je teško isprva vidjeti. S obzirom na to da odlaže mnoštvo jajašca, često je ozbiljna prijetnja nasadu. Najčešće se razmnožava duboko u krošnji, pa je biljku potrebno uporno tretirati fungicidom.

Upotreba bora

Bor ima veoma raširenu upotrebu zbog ljekovitosti svojih iglica, ali i aromatičnosti smole. U nastavku donosimo neke od najznačajnijih upotrebi.

Gospodarstvo

Borova građa ima veliki gospodarski značaj za izradu namještaja ili pribora. Drvo je meko i elastično te se lako obrađuje, dugotrajno je i primamljive žute do crvene boje. Najčešće se koristi kao stolarsko drvo za izradu namještaja ili građe za izgradnju, kod gradnje borova jer je vodonepropusno zahvaljujući smoli ili za celulozu. Neke vrste mogu biti teže za obradu zbog većeg udjela smole.

Smolarenjem se iskorištava smola koja se prirodno akumulira u deblu, a destilacijom smole proizvodi se terpentinsko ulje žućkaste boje i aromatičnog mirisa koje se koristi kao otapalo za masti, boje ili lakove ili u proizvodnji parfema.

Medicina

Borove iglice i mladi izdanci su u proljeće bogati vitaminom C, pa se skupljaju za izradu čaja. Koriste se svježe te se usitne i poliju vrućom vodom i pije nezašećereni napitak. Tradicionalno se od njih radi i sirup protiv kašlja ili za ublažavanje tegoba dišnog sustava.

Najveći značaj ima eterično ulje koje se dobiva vodenom destilacijom. Snažnog je i intenzivnog smolastog mirisa, a djeluje smirujuće i antiinfektivno. Pokretač je nadbubrežne žlijezde, a koristi se i za inhalaciju kod tegoba dišnog sustava ili za masažu kod problema s artritisom i reumom.

Povijest

Bor je jedno od najstarijih živućih biljaka na svijetu, a to pokazuju i nalazi i fosili iz razdoblja krede. Zbog svoje izdržljivosti, spremno se prilagodio mnogim uvjetima i preživio i najsuroviju klimu.

Ima izrazito dugi vijek, pa može preživjeti i do 500 godina, a zbog laganih se sjemenki i peluda raznosio vjetrom diljem svijeta. Poznato je da su se neke vrste održali i do 8.000 godina na nekim dijelovima te su se kasnijim uzgojem značajnije promijenile od prvenstvenog izgleda, iako se povezanost može dokazati usporedbom smole.

Bor je oduvijek ima značajnu ulogu u ljudskoj povijesti, prvenstveno zbog drvne građe.

Zanimljivosti

Bor je imao važnu značajku u mnogim kulturama. Tako se njegovo eterično ulje koristilo kao ceremonijalno ulje, a koristili su ga i starješine kao poticanje na hrabrost i mudre odluke. Indijanci su ga žvakali preventivno protiv skorbuta i njime čistile tjeme od uši i parazita, pogotovo na konjima. Palili su i grančice u kućama za pročišćenje. Preporuka plućnim bolesnicima da odlaze u planinske krajeve na oporavak zapravo je preporuka za povećanim boravkom u šumama crnogorice, pogotovo bora.

Foto: pitinhs / Pixabay