Zova, Zovina, Opatovina, Bujad, Aptika - sve su to narodna imena za Bazgu ili, nazivom kojim je poznata svim herbolozima, Sambucus. Ova je biljka stoljećima pokretala maštu različitih europskih folklora, u kojima je često pružala utočište za vještice i bila neizostavan sastojak čarobnih napitaka. Danas joj se više ne pripisuju magična svojstva, već samo magičan okus koji daje jednom od najpopularnijih tradicionalnih pića u Europi - soku od bazge. Česti je susretnik na šumskim putovima, livadama i drugim napuštenim mjestima, iako se nekada nađe i uz kuće i naselja. Bazga je stoga zasigurno jedna od najpoznatijih samoniklih biljaka koju često beru i ljudi koji inače ne beru i prepoznaju samoniklo bilje.
Dugo je zbog svojih lijepih cvjetova bila svrstavana u porodicu kozokrvnica, koje su prepoznatljive upravo zbog svojih šarenih grmova. Genetska istraživanja bazge na kraju su ju ipak smjestila u malu porodicu moškovičevki (Adoxaceae). Poznato je oko četrdesetak vrsta bazge, od kojih u Hrvatskoj rastu njih 3. Bazga je poznata po svojim sitnim bijelim cvjetovima koji su grupirani u velike štitaste cvatove. Daje bobičaste plodove od tamnoplave do tamnocrvene boje, koji se zajedno sa cvjetovima upotrebljavaju u kulinarstvu i narodnoj medicini. Ostatak bazge se ne upotrebljava jer je otrovan, a plodovi i cvjetovi se prije upotrebe trebaju termički obraditi kako bi se izbjeglo trovanje.
Bazga je bila vrlo popularna u narodnoj medicini i smatra se ljekovitom biljkom, a danas se vrše i mnoga istraživanja kako bi se potvrdila njena ljekovita svojstva. Uglavnom se koristi kao pomoć u liječenju gripa i prehlada jer podiže imunitet, što je vjerojatno zbog udjela vitamina C. U kulinarstvu se od bazge uglavnom pravi sok koji je specifičnog i nježnog okusa, a može se praviti i različita hrana obogaćena okusom bazge.
Vrste
Od četrdesetak poznatih vrsta bazge za komercijalnu se upotrebu koriste samo dvije, Crna bazga (Sambucus Nigra) te Kanadska bazga (Sambucus Candenis) koja se nije popularizirala u Europi. U Hrvatskoj nailazimo na tri vrste, to su Crna Bazga (Sambucus nigra), Crvena bazga (Sambucus racemosa) i Abdovina (Sambucus ebulus).
Crna bazga
Crna bazga je najpoznatija vrsta bazge, ona koja se najčešće bere samonikla i završava u domaćim sokovima. Stoga se naziva još i "Pravom bazgom", te "Crnom Zovom". Ova vrsta je vrlo česta diljem Sjeverne Amerike i većine Europskog kontinenta. Raste u raznim uvjetima te joj pogoduju i vlažna i suha tla, a nalazi se uglavnom na područjima s mnogo sunca. U svom je izvornom obliku otrovna za sisavce stoga se prije konzumacije treba termički obraditi. Za konzumaciju su pogodni samo plodovi i cvjetovi.
Raste u obliku grma ili grmolikog drvca, te doseže dimenzije od 6 metara u visinu i širinu. Rijetko neki primjerci mogu narasti i do 10 metara. Veličina listova varira između 5 i 15 centimetara, uglavnom su peterostruki, tamnozeleni s gornje strane i svijetlozeleni i dlakavi s gornje. Cvjetovi su karakteristični sitni i bijeli do žućkasto-bijeli, zvjezdasto raspoređenih ovalnih latica i prepoznatljivog mirisa po kojem se najlakše razlikuju od drugih vrsta gromova sličnog izgleda. Grupirani su u štitaste cvatove koji dosežu promjer do 20 centimetara.
Plodovi su malene crnoljubičaste bobice veličine šest do osam milimetara, te imaju po tri sjemenke. Plodovi se razvijaju iz cvjetova i sazrijevaju u rujnu, dok se cvjetovi za sok beru od kraja svibnja do početka kolovoza. U početku rasta stablo je uglavnom sivo, a kada biljka dosegne određenu dob deblo postaje smeđe dok šibe na vrhovima poprimaju svjetliju sivu boju.
Crvena bazga
Ova je vrsta poznata i kao Planinska zova, Divlja zova, Crvena zova, Divlja bazga, Grozdasta zova, Zovika Divja, a smatra se ugroženom vrstom. Prirodno raste u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi a u Hrvatskoj se može naći na području Velebita, Medvednice, Plješivice, Male Kapele i Risnjaka, odakle i dolazi pridjev "planinska". Raste na visinama do 1800 metara. Najčešće se javlja u planinskim šumama bukve i jele, a pogoduju joj i kamenita tla. U Hrvatskoj je mnogo rjeđa od crne bazge.
Listovi crvene bazge su veliki i kopljasti, svjetliji od listova crne bazge, te rastu u grupama od pet do osam listova na grančici. Cvjetovi su joj sitni, žućkaste boje i mirisni. Plodovi ove bazge su blago otrovni, kao i sjemenke, te su jarkocrvene do tamnocrvene boje. Plodovi se smiju konzumirati tek ako se prokuhaju, dok se sjemenke moraju ukloniti. Visina ove bazge varira između dva i šest metara. Koristi se kao ljekovita biljka, ali i za tjeranje miševa.
Abdovina
Abdovina se naziva i "Smrdljivom bazgom" jer joj je prabiljka neugodnog mirisa. Ona je višegodišnja zeljasta biljka koja raste po šumskim čistinama Europe, zapadne Azije i sjeverne Afrike. Grm je znatno manji od ostalih vrsta, te dostiže visinu od dva metra. Listovi rastu nasuprotno, te su uži i duguljasti, od 15 do 30 centimetara, s 5 do 9 listova na grančici. Na kraju svake stabljike nalaze se bijeli cvjetići koji se grupiraju u štitaste cvatove.
Plodovi abdovine su malene crne bobice promjera između 5 i 6 centimetara, i oblika elipse. Zreli plodovi daju ružičasti sok koji se koristi kao narodni lijek. Cvate od lipnja do kolovoza a bobice su zrele početkom jeseni.
Sadnja bazge
Bazga se obično sadi u listopadu iako je moguće obaviti i proljetnu sadnju. Treba joj mnogo mjesta i mnogo vode za rast i razvoj. Sade se dvogodišnje sadnice koje se dobivaju vegetativnom metodom. Ova biljka ima vrlo plitko korijenje zbog čega je potrebno dobro obratili tlo i osigurati joj mnogo vode tijekom života.
Vrijeme sadnje
Bazga se sadi na proljeće ili jesen, no više se preporučuje sadnja u jesen jer se u tom slučaju bolje razvija korijen. Optimalna temperatura za sadnju bazge je između sedan i petnaest stupnjeva, zbog čega je najbolji mjesec za sadnju listopad. Unatoč prednostima, jesenska sadnja ima i svojih mana a to je veća opasnost od ugroze voluharica. Ako se ide na varijantu proljetne sadnje, ona je preporučljiva samo u brdsko - planinskim uvjetima.
Sadnja sadnice
Kada se razmnožava vegetativno, potrebno je čekati barem dvije godine od početka razvoja reznica do njihove presadnje. Jednogodišnje će reznice prebrzo početi razvijati krošnju dok će korijen ostati preslab.
Nakon obrade tla oranjem i tanjuranjem, potrebno je ukloniti i višegodišnje korove te iskopati rupe duboke dvadesetak centimetara. Rupe se pune stajskim gnojem ili kompostom koji se prekriva s tri do pet centimetara zemlje. Zatim se stavljaju sadnice bazge a korijen se zatrpava sipkom zemljom koju je potrebno dobro utisnuti ili utabati kako bi se bazga mogla ukorijeniti.
Bazga se obično sadi u razmacima između 4 i 5 metara unutar reda i do 5 - 6 metara između redova. Nakon sadnje bazgu treba zaliti s minimalno deset litara vode. Sadnicama je poželjno osigurati oslonac poput kolca ili stupića.
Tlo
Bazga bi se trebala saditi na tlima koja su opskrbljena s većim količinama vode. Korijen joj raste prilično plitko u zemlji stoga je ključno da se ne sadi na područjima kojima prijeti suša. U ljeti i za vrijeme rasta plodova potrebno je osiguravati veće količine vode. Zbog plitkoće korijena, prije sadnje je tlo potrebno pripremiti oranjem na otprilike 40 centimetara dubine. Preporučuje se oranje obaviti u kolovozu ako se tlo priprema za jesensku sadnju. Prije sadnje potrebno je napraviti tanjuranje. Za presadnju bazge preporučuju se lakša, pjeskovito ilovasta tla.
Temperatura / Klima / Stanište
Bazga je jedna od biljaka koje imaju izrazito veliku potrebu za vodom. Zbog toga ju se često nalazi uz obale rijeka. Pogodno je stanište ono koje ima barem 700 milimetara oborina godišnje. Uglavnom uspijeva na područjima gdje je prosječna listopadska temperatura između 7 i 15 °C. Zimska joj hladnoća ne predstavlja problem i otporna je na temperature i do -27°C. Zbog ovih je uvjeta u Hrvatskoj ima gotovo posvuda. S obzirom na kasniji period cvata koji je od kraja svibnja do kolovoza, ne štete joj proljetni mrazovi.
Uzgoj bazge
Bazga se gnoji standardnim NPK gnojivom i potrebno joj je dodatno osiguravati dušik. Redovito zalijevanje neophodno je za rast i razboj ove biljke. Iako se može razmnožavati generativno, ta se metoda ne preporučuje, a za komercijalne se svrhe vrši vegetativna metoda.
Slaganje kultura
Bazgu se ne preporučuje saditi na tlu na kojima su prethodno uzgajali krumpir, lucerna, rajčice, metvica (menta) ili jagode.
Godinu dana prije sadnje bazge, idealno bi bilo posaditi mješavinu djeteline i trave.
Zalijevanje
Bazga je biljka koja ima velike potrebe za vodom Zbog toga ju je najbolje saditi na tlima koja su prirodno vlažnija, a u prirodi se često može naći uz rijeke, potoke ili jezera. Nakon sadnje mora joj se dodati barem deset litara vode, a tlo je potrebno često mehanički obrađivati kako bi bilo optimalno propusno.
Gnojidba / Prihrana
U komercijalnom se uzgoju bazge koristi standardna gnojidba pri kojoj se godišnje u nasade dodaje između 600 i 800 kilograma NPK gnojiva po hektaru zemljišta. Posebno se dodaje dušik i to dva puta godišnje, jednom u proljeće i jednom u jesen. Potrebna količina dušika varira između 50 i 80 kilograma godišnje.
Razmnožavanje
Bazga se može razmnožavati iz sjemena odnosno generativno, te vegetativno to jest iz reznice. Kada se sadi za komercijalne svrhe koristi se vegetativna metoda, a koriste se zrele, zelene i poluzelene reznice. Razmnožavanje iz sjemena se uglavnom ne prakticira jer predugo traje i biljka može ispasti slabija, a i rijetko je tko uzgaja van komercijalnih svrha s obzirom na to da je vrlo česta kao samonikla biljka te je u prirodi ima u obilju.
Reznice se uzimaju od jednogodišnjih zdravih biljaka kada su u stanju mirovanja. Duljina reznica je 20 centimetara, te se čuvaju u crnim folijama na temperaturi od 0°C do sadnje u proljeće. Sade se tako da se na površini ostavlja jedan par pupova, a korijenje se počinje razvijati nakon otprilike deset dana.
Održavanje i njega
Bazga razvija plitko korijenje i treba joj mnogo vode, zbog čega je potrebno i redovito održavanje u smislu obrade zemlje oko nasada te navodnjavanje. Jednako je tako potrebno i redovito obrezivanje te oblikovanje biljke u stablo, jer u grmovitom obliku može doći do slabijeg razvoja grana i njihovog pucanja.
Održavanje nasada
Prvih je nekoliko godina potrebno plitko obrađivati tlo zbog održavanja optimalne vlažnosti, s obzirom na to da je bazgi potrebna velika količina vode. Ovoj biljci smetaju i konkurentski korijeni, s obzirom na to da sama razvija vrlo plitko korijenje, pa je potrebno redovito kositi. Nakon košnje se trava može ostaviti na površini kao dodatak gnojidbi.
Mlade biljke su vrlo osjetljive na herbicide zbog čega se preporučuje samo mehanička obrada tla protiv konkurentskih korijena.
Rezidba i oblikovanje
Bazga može rasti ka grm ili kao stablo, a za komercijalne je upotrebe bolje oblikovati stablo jer se kod grmolikog oblika grane previše povijaju. S oblikovanjem bazge počinje se već u prvoj godini uzgoja. Tada se definiraju izboji koji će se kasnije razviti u osnovu krošnje, i njih se skraćuje na dva internodija. Odstranjuje se većina mladica dok dosegnu visinu od 10 do 15 centimetara, pogotovo one koje rastu iz debla, a u razvoj se pušta od 4 do 6 mladica. Vrhovi izboja se u proljeće sljedeće godine skraćuju za 20%, a novonastali izboji iz prve vegetacije se potpuno odstranjuju. Na isti se načina uzgaja novih 4-6 mladica u vrijeme druge vegetacije.
U trećoj godini rasta biljke odstranjuju se svi izboji koji su rodili prethodne dvije godine, te se ostavljaju samo novi izboji koji su se razvili na dvogodišnjim granama. U slučaju da se nije razvilo dovoljno novih, jednogodišnjih izboja, ostavljaju se i dvogodišnje grane. Od treće se godine nastavlja redovita rezidba.
Berba bazge
U upotrebi su i plodovi i cvjetovi, stoga se berba bazge može odvijati u različitim razdobljima. Cvate od kraja svibnja do kolovoza, a cvjetove za izradu sokova i čaja najbolje je brati odmah na kraju svibnja. Cvjetovi se beru tako da se reže cijela peteljka na kojoj su okupljeni cvjetovi. Bazga se mora brati u suhe i tople dane, a nikako nakon kiše. Cvjetovi se mogu sušiti tako da se objese na propuhu, a suhi se mogu čuvati do 12 mjeseci, na suhom i tamnom mjestu.
Plodovi bazge beru se u rujnu kada poprime tamnoplavu nijansu. Zbog dužeg perioda cvatnje ne dozrijevaju jednolično pa se berba odvija u nekoliko navrata. Nezreli se plodovi ne beru jer su otrovni. Peteljke su također otrovne stoga se prije obrade plod mora odvojiti od njih.
Skladištenje
Ako se koristi u osušenom obliku, bazga se mora čuvati u dobro zatvorenim staklenkama ili vrećicama na tamnom i hladnom mjestu gdje može stajati i do godinu dana. Cvjetovi se ipak najčešće obrađuju odmah nakon branja, te se kuhaju i konzerviraju u obliku sokova, sirupa ili vina.
Od bobica se najčešće prave džemovi, pekmezi a mogu se sačuvati i u kompotu. Ipak, i kod njih je možda najuobičajenije istiskivanje u sok ili druge napitke. Z dodatak nekog sredstva za konzerviranje (koje je u narodu najčešće običan šećer), bobice kao i cvjetovi postižu dugotrajan rok trajanja.
Bolesti i štetnici
Bazga je poprilično otporna biljka te rijetko pati od bolesti ili napada štetnika. Od mogućih bolesti prevladavaju gljivična oboljenja, dok su najčešći štetnici lisne uši i crvene koprivine grinje. No, ove bolesti i štetnici ne uzrokuju značajnije ekonomske štete na nasadima, zbog čega je bazga izrazito povoljna za ekološki uzgoj koji se u njenom slučaju i preporučuje. Veću opasnost od bolesti i štetnika predstavljaju brojne vrste ptica koje se hrane njenim plodovima.
Gljivična oboljenja
Brojne gljivice mogu izazvati oboljenja na bazgi, no gljivična oboljenja su izrazito rijetka. Manifestiraju se kao promjena boje lišća, cvijeta ili plodova, ili druge deformacije na biljci, pa i truljenje. Ako se primijete neke promijene, taj dio biljke treba čim prije odrezati i uništiti. Inače se ne preporučuje tretiranje bazge fungicidima iako ga je moguće obaviti. Protiv gljivičnih je oboljenja bazgu najbolje zaštiti tako da se omogući dobro prozračivanje nasada.
Lisne uši
Lisne uši vrlo su malene, veličine između 2 i 4 milimetara. One čine velike štete na raznom bilju, pogotovo voćkama. Brzo se razmnožavaju i mogu imati veliki broj generacija. Najčešće napadaju mlade listove i sočne dijelove biljaka. One slabe biljke na kojima se nalaze pa se zato trebaju čim prije suzbiti. Osim toga, mogu prenijeti viruse na biljku. Najčešće se javljaju za vrijeme toplog vremena, između 20 i 28ºC, kada je zrak relativno vlažan.
Biljke koje služe kao prirodni repelenti za uši su korijander, češnjak, luk, neven te lavanda. Kod ekološkog se uzgoja te biljke mogu zasaditi između redova nasada. Protiv lisnih uši moguće je i prskanje.
Crvene koprivine grinje
Nazivaju se još i "Crveni pauk" iako su obično žute ili narančaste boje, no ovisno o biljci kojom se hrane mogu biti i zelenkasti ili svijetlocrveni. Veličina im varira između 0,3 i 0,6 milimetara, a imaju po 4 para nogu. Uglavnom se javljaju za kada je suho i toplo vrijeme, a sezona im je od sredine ljeta pa nadalje. U odraslom obliku mogu prezimiti, a u slučaju toplog ljeta se nastavljaju razmnožavati.
Na biljci se manifestiraju kao sitne bijele točkice, a lišće izgleda prošarano i poput mramora. Na kraju se napadnuto lišće osuši o otpada. Zbog toga što je su ove uši slabije pokretne, sporije se šire pa je lako ukloniti dijelove biljke na kojima su prvo primijećene, a s biljaka se mogu i isprati. Suzbiti se mogu i kemijskim sredstvima koja se koriste na početku zaraze.
Upotreba bazge
Bazga je kroz povijest našla svoje mjesto u brojnim područjima medicine i kulinarstva. U viktorijanskoj je Engleskoj vino od bazge bilo neizostavno piće na svakom uglu. Sok bazge i dan danas se može naći u većini smočnica seoskih baka a aroma bazge popularna je u raznim jelima, od sladoleda do kolača. Za bazgom se kroz povijest često posezalo kao prvom pomoći protiv gripe i prehlade, a zbog bogatstva vitamina i antioksidansa pokazuje i brojna druga ljekovita svojstva.
Pripravci od bazge
Bazga u medicini
Bazga je kroz čitavu povijest bila na glasu kao vrlo ljekovita biljka. Za njom se često posezalo kao prva pomoć kod gripe, prehlade ili kašlja. Vjeruje se da može podići imunitet a u tu su se svrhu nad bazgom počela provoditi i različita znanstvena istraživanja. Bazga navodno može postići gotovo jednaku učinkovitost kao i neki lijekovi koji se koriste za ublažavanje simptoma gripe, a u tu se svrhu treba koristiti ekstrakt bazge koji je mnogo koncentriraniji od klasičnog soka.
Bazga je također poznata po bogatstvu antioksidansima, po čemu se može mjeriti s drugim bobičastim voćem. Osim toga, ima vrlo visok udio vitamina C i ostalih vrijednih fitokemikalija poput flavonoida ili antocijanina.
Osim što može ojačati imunitet, bazgi se također pripisuje i svojstvo regulacije kolesterola te prevencija kardiovaskularnih bolesti. Tome pridonosi i sposobnost bazge da smanji visoki krvni tlak. Osim toga, postoje određene implikacije da bi bazga mogla pozitivno djelovati na oboljele od raka i AIDS-a.
Bazga u kulinarstvu
Bazga je najpoznatija po soku koji se dobiva od svježe ubranih cvjetova. Ovaj je napitak obilježio brojna djetinjstva diljem Europe a nerijetko se nađe u smočnicama mnogih baka koje dobro znaju tajnu njegove pripreme. U povijesti je izrazito popularno bilo i vino od bazge koje se najviše konzumiralo u viktorijanskoj Engleskoj. Od njega sami možete spraviti i gazirani sok, koji uz jabučni ocat i par tjedana strpljenja postaje fini blago alkoholni pjenušac.
Osim napitaka moguća je drugačija primjena cvjetova bazge. Jeste li ikada probali pohati njene cvjetove? Pohana bazga tradicionalna je slastica koja je obožavana s nekim voćnim umakom ili pak posuta cimetom i šećerom u prahu. Kao takva ponosno može stati uz rame omiljenim palačinkama, fritulama, jabukama u ogrtaču i svim sličnim desertima. Osim na slatko, ovo se jelo može jesti i kao slani prolog raznim drugim jelima.
Od bobica bazge obično se prave marmelade, a možete je spremiti i kao kompot. Bobice se također mogu spremati u slasticama kao i drugo bobičasto voće, iako takva primjena nije toliko uobičajena.
Povijest i zanimljivosti
Bazga ima vrlo dobro dokumentiranu povijest upotrebe u raznim kulturama. U srednjem je vijeku bila smatrana svetim stablom koje ima sposobnost ozdravljenja bolesnih i čuva tajnu dugovječnosti. Starim je narodima bazga bila simbol smrti i rođenja a oko nje su razvijani i mnogi mitovi. Dok je jednima ona bila sveta biljka, drugi su smatrali da se pod njenim krošnjama noću nalaze vještice, te da je upravo bazga zaslužna za potenciju njihovih čarobnih napitaka.
Povijest bazge seže sve do kamenog doba, a ljekovita su svojstva bila poznata i starim Grcima te Rimljanima. Još je i Hipokrat opisao bazgu kao kutiju s lijekovima iz prirode. I oni su vjerovali da sok od bazge može produljiti život onoga koji ga pije. Bazga ej smatrana vilinskim pićem a vjerovalo se i da nošenje grančice bazge u džepu štiti od reume.
Uništavanje bazge smatralo se nagovještajem nesretne sudbine, baš kao i razbijanje ogledala. Spaljivanje drveta bazge bilo je doživljavano kao predznak smrti, te se pričalo da se u plamenu pojavljuje i sam vrag. Praznovjerni su narodi običavali bazgu saditi pored stražnjeg ulaza u kuću kako bi ju zaštitili od crne magije i vještica. Također se vjerovalo da duh bazge može naštetiti djeci, zbog čega je u nekim narodima bilo zabranjeno raditi kolijevke od njezinih grana. Od bazge se u starom rimu također izrađivao maleni puhači instrument sličan fruli koji je nosio naziv sambuka, a otuda potječe i latinska verzija naziva roda - Sambucus.
Foto: Hans / Pixabay
Odgovori