Badem

Badem (lat. Prunus amygdalus) je drvenasta biljka iz porodice ružovki (lat. Rosaceae), a plodovi koje rađa se unatoč uvriježenom mišljenju ne ubrajaju u orašaste plodove (kikiriki, pistacija, lješnjak, orah, kesten) već koštuničavo voće. Tako je badem srodnik šljive, višnje, marelice i breskve.

Badem potječe iz Irana iako se kroz povijest proširio po čitavom svijetu, posebice po Sredozemlju i Kaliforniji koja je danas najveći proizvođač badem na svijetu. U čitavom svijetu se godišnje proizvede preko 2 milijuna tona badema. Kod nas se uzgaja u primorskoj Hrvatskoj, a kasno cvjetajuće sorte se uzgajaju i u nekim kontinentalnim predjelima.

Badem je oduvijek bio cijenjen zbog svojih pozitivnih učinaka na ljudski organizam, a to je slučaj i u Hrvatskoj u kojoj je praktično postao dio svakodnevne prehrane. Stoga ne čudi da za njega osim naziva badem nalazimo i mnoštvo drugih naziva, kao što su: bajam, mendula, mindul, omiendul itd.

Biljka badema je višegodišnje stablo koje naraste do između 4 i 9 metara, a u cvatnji je prepoznatljiva po svojim bijelo - ružičastim cvjetovima. Badem je poznat i po svom snažnom korijenu koji kroz 15 godina života stabla može narasti i do 6 do 7 metara radijalno od krošnje.

U pravilu se dijeli na gorki i slatki badem, pri čemu se samo potonji koristi kao prehrambena namirnica.

Vrste badema

Kao što smo spomenuli, u osnovi se badem dijeli na:

• gorki badem
• slatki badem

Gorki badem

Nije primjenjiv za konzumaciju, iz razloga što ima ne samo gorak, već i otrovan plod. Pri razbijanju ploda osjeća se miris po benzaldehidu i cijanovodiku, a upravo on daje gorkom bademu ljekovita sredstva. Naime, gorki badem je moguće pomiješati sa vodom i encimom emulzinom te je u takvom obliku primjenjiv kao sedativ. Ipak, odrasla osoba smije konzumirati maksimalno 6 grama ovako obrađenog gorkog badema. Također, mlijeko gorkog badema primjenjuje se u liječenju bolesti želuca i crijeva, protiv groznice te za umirenje srčanih bolova. Naglašavamo kako su sve navedene primjene potencijalno izuzetno opasne i smiju se provoditi samo uz strogu kontrolu liječničkog osoblja.

Slatki badem

Slatki badem je badem koji svi poznajemo i redovito konzumiramo. Plod slatkog badema je bogat bjelančevinama i nezasićenim mastima, ali i kalijem, kalcijem, fosforom, cinkom, željezom te vitaminima E, B1 i B2. U ostatku članka koncentrirat ćemo se na ovu vrstu badema, a treba početi sa sortama koje su izuzetno uspješne na hrvatskom području. To su:

• Aromatični badem
• Ferragnes
• Tuona
• Genco
• Texas
• Ferrastar
• Ferraduel

Aromatični badem

Ovo je sorta koja ima svoju redovitu rodnost a dozrijeva u ljetnim mjesecima, točnije krajem kolovoza, dok mu je cvatnja ranija. Stablo Aromatičnog badema je srednje bujno dok je plod srednje težine (oko 3,5 grama) te ima polumekanu koru. Za ovu sortu badema nužna je oplodnja oprašivačima, a u čemu se koriste Tuono, Troito, Ferragnes i Primorski.

Ferragnes

Sorta visoke rodnosti koja dozrijeva početkom rujna, a ima raniju cvatnju. Stablo Ferragnesa je srednje bujno, a rađa srednjim plodovima (oko 3,5 grama) koji imaju tvrdu koru. Jezgra ploda ima svijetlo smeđu pokožicu te se baš ova sorta u pravilu koristi u industriji slatkiša. Za oplodnju se koriste oprašivači Tuono i Ferraduel.

Tuona

Sorta visoke rodnosti koja dozrijeva krajem kolovoza. Samo stablo je izuzetno bujno, dok plod nosi težinu oko 3,8 grama te ima polutvrdu ljusku. Plodovi su iskoristivi u industriji slatkiša te imaju privlačan izgled Tuona je samooplodiva sorta, ali se može vršiti i uz pomoć Ferragnesa.

Genco

Sorta badema koja ima srednju rodnost te dozrijeva u prvom dijelu rujna, dok je cvatnja kasna. Stablo Genca ima srednju bujnost, dok plodovi imaju tvrdu koru. Sami plodovi imaju privlačan izgled i vrlo često se koriste u prehrambenoj industriji. Genco je samo oplodiva sorta.

Texas

Texas ima dobru rodnost te dozrijeva u prvom dijelu rujna a ima kasnu cvatnju. Stablo je bujno a plodovi imaju polutvrdu koru. Sama jezgra je djelomično gorka pa se često primjenjuje u industriji slatkiša, posebice za izradu bombona.

Ferrastar

Radi se o francuskoj sorti koji karakterizira bujan i uspravan rast, kao i dobra rodnost. Vrijeme dozrijevanja ove sorte je srednje rano, a nosi ovalne plodove koji teže oko 3,7 grama. Važan dio ove sorte badema je što je otporna na bolesti, ali jednako tako činjenica da je jako bujna i kasno cvjeta.

Ferraduel

Još jedna francuska sorta koja se pojavila na tržištu tek krajem ’60.-ih godina. Sorta je srednje bujna, no rodnost je obilna. Ferraduel cvjeta kasno i nužni su mu oprašivači za rast (preporučuju se Ferragnes, Texas i Tuona). Ima nešto veće plodove koji teže do 4,7 grama. Sorta je takožer dobar oprašivač za druge sorte badema, ali je važno i da je otporna na monoliju.

Izuzev nabrojanih sorti koje odlično uspjevaju na našem području, moguće je pronaći i još nekoliko sorti poput:

• Non Pareil
• Fra Giulio Grande
• Primorski
• Marcona
• Nikitski
• Krimski
• Knez Črnomir
• Čarski kasni

Sadnja badema

Kod sadnje badema važno je da se upotrebljavaju isključivo zdrave sadnice visoke klase. Savjetuje se da se sadnice postavljaju u pripremljeno tlo na razmaku od 6 x 4 metra, posebice ako se radi o nasadima u kojima nema navodnjavanja. U slučaju navodnjavanja moguće je i sadnice postaviti na razmak od 6 x 5 metara.

Vrijeme sadanje

Bademi se u pravilu sade ili u jesenskim ili proljetnim mjesecima. Oni voćari koji se odluče za proljetnu sadnju trebali bi pripremiti tlo između ljeta i zime ovisno o vlažnosti tla, dok voćari koji žele zasaditi badem u jesenskom periodu trebaju pripremiti tlo tijekom ljetnih mjeseci.

Sadnja iz sjemena

Kod nas se razne vrste badema razmnožavaju sjetvom biljke iz sjemena zbog čega dolazi do nestabilne i niske proizvodnje jer se zbog rane cvatnje događaju pozeve mladih pupova i cvjetova. Iako su objektivni uvjeti i mogućnosti za znatno širenje uzgojne proizvodnje badema u Hrvatskoj dobri, uzgajivači se najčešće susreću s problemom plodova s lošom kakvoćim i to upravo zbog razmnožavanja generativno (iz sjemena). Stabla dosežu različitu razvijenost i starost, a krošnje se oblikuju slobodno. Randman jezgre iznosi od 25 do 30% zbog čega su bademi okusom gorki, a većinom prevladavaju oni s tvrđom ljuskom, što zahtjeva obnovu starih nasada kako bi kasnocvatuće sorte redovito rađale.

Tlo

Na našim prostorima postoji uvriježeno mišljenje kako bademi mogu dobro rasti na bilo kojoj podlozi, no činjenica da stariji bademi koji su zasađeni na plitkim ili kamenitim tlima jako slabo donose rod pokazuje da je to mišljenje pogrešno.

Naime, bademima pogoduju ilovasta te pjeskovito-ilovasta tla. Jako je važno da je tlo dobro drenirano te da ima neutralnu ili slabo kiselu reakciju kako bi bademi dobro rađali. Dodatno, tlo bi trebalo biti bogato humusom i mineralima. S obzirom na to da bademov korijen ide od 4 metra u dubinu, samo tlo bi trebalo biti lakše kako bi se pospješio razvoj korijena. Zbog ovoga je bitno da se u pripremi tla prije sadnje uključi duboko rahljenje te posipanje mineralnim gnojivom koje je potom potrebno zaorati u samo tlo.

Klima

Na našem podneblju je moguće saditi bademe do visine od 600 m nadmorske visine, iako je u praksi moguće vidjeti da na ponekim područjima uspijevaju i na duplo većim nadmorskim visinama.

Kako bi se badem dobro razvijao potrebnu mu je puno svjetlosti u topline u vrijeme dozrijevanja plodova. S obzirom na to da badem cvate početkom godine, nije ga moguće saditi u područjima koja u to vrijeme obiluju mrazom.

Također, jak i hladan vjetar može naštetiti cvatnji pa se u slučaju da u dalmatinskim područjima početak godine obiluje burom može očekivati manja rodnost. Jednom kad se cvjetovi badema otvore, mogu podnijeti temperaturu samo do -2° C, dok sa visokim temperaturama nemaju problem te podnose temperature do 50° C. Napomenimo da u stanju mirovanja stablo badema može podnijeti temperaturu do -20° C.

Bademi se još nazivaju i "kraljevima sušnih područja" jer je otporniji na sušu od mnogih drugih voćki. Naime, bademi ranije počinju vegetaciju te mu organi ranije završavaju rast, pa se koristeći zimsku vlagu odnosno vlastite rezerve uspijeva u potpunosti razviti prije početka sušnog razdoblja. Bademi u pravilu mogu jako dobro uspijevati na područjima koja imaju samo 500 mm godišnjih padalina, no za njegov bolji razvoj uvijek se savjetuje navodnjavanje. Ipak, kod nas navodnjavanje badema nije uobičajena praksa, no valja imati na umu da uz navodnjavanje "kap po kap" ne donosi prevelike troškove, no donosi siguran rod.

Odabir podloge

Na našem području moguće je koristiti različite podloge za uzgoj badema, kao što sz podloga breskve, badema i šljive. Izbor najviše ovisi o kemijskom sastavu tla na kojem se planira sadnja. Naši voćari većinom koriste sjemenjake gorkog i slatkog badema koji dobro podnose suha, kamenita i karbonatna tla, dok bi u ovom slučaju sadržaj aktivnog vapna trebao dosezati do maksimalno 15%. Voćari koji se odluče za sadnju na sjemenjaku gorkog badema mogu očekivati bujan rast svojih stabala kao i dobru rodnost, a stabla zasađena na ovoj podlozi će također biti otporna na sušu.

Ako je tlo na kojem planirate zasaditi badem rastresito i lakše, preporuča se uzgoj na sjemenjaku breskve. Za ovu podlogu sadržaj aktivnog vapna ne bi smio prelaziti 5%. Voćke zasađene na ovoj podlozi će imati bujan rast te će biti otporne na sušu.

Na karbonatnim tlima podloge badema i breskve nije moguće koristiti jer su obje podloge osjetljive na viruse. Naglasimo i da ukoliko je sadržaj aktivnog vapna u tlu između 5 i 12 posto, utoliko se savjetuje badem zasaditi na podlozi koja je križanac badema i breskve (GF 677). Ovakva podloga biti će uspješnija u podnošenju suše od podloge breskve.

Odabir uzgojnog oblika

Pri uzgoju badema vrlo je važno odabrati pravi uzgojni oblik. Ako se planirate baviti intenzivnim uzgojem preproučuje se primijeniti više uzgojnih oblika i to plošni i prostorni. Na primjer, u Španjolskoj i Kaliforniji se najviše uzgaja uzgojni oblik vaze, u Italiji popravljene piramide i vaze, dok se sve manje primijenjuje pravilna palmeta s karakterističnim kosim granama. Istraživanja su dokazala da uzgojni oblik pravilne palmete s kosim granama imaju nedostatke - u prvim godinama se razvijaju dugi jednogodišnji izbojci, a u vrijeme pune rodnosti, njen vegetativni rast značajno slabi čime se ne iskorištava njen pravi genetski potencijal. Također je teže i skuplje oblikovati krošnju te se pojavljuju i otežani uvjeti prilikom strojne berbe. Na temelju mišljenja stručnjaka i uzgajivača s dugogodišnjom praksom preporučuje se uzgoj badema u obliku popravljene vaze.

Uzgoj badema

Iako je badem vrlo zahvalna za održavanje, sadnja i razmnožavanje sjemenom uzrokuje potrebu za obnovom starih nasad što obuhvaća krčenje izrođenih, iscrpljenih i starih stabala, precijepljivanje i pomlađivanje starih stabala te mladih s novim sortama koje kasnije cvatu, a koje redovitije rađaju. Kasnocvatuće sorte zahtijevaju agrotehniku, redovitu rezidbu i gnojidbu.

Pomlađivanje se preporučuje obaviti u rano proljeće i to tako da starim stablima odrežete sve skeletne grane osim  tzv. ventila - jedne grane koja će preuzeti ishranu korijenovog sustava te spriječiti korijenovo gušenje.

Zalijevanje

Badem je jako zahvalna biljka koja dobro podnosi sušu. Ipak, kako bi se povećala rodnost biljke savjetuje se navodnjavanje. Naime, kako bi se osigurao visok prinos važno je da u vrijeme intenzivnog rasta vegetativnih i generativnih organa badem ima dovoljnu količinu oborina. Navodnjavanjem se ova potencijalna poteškoća izbjegava te se prinos voćke može podići i do 40%.

Gnojidba

Kako bi se provela točna gnojidba badema potrebno je napraviti analizu tla i lista, ali pravilo je da se ista provodi tri puta godišnje. Osnovna gnojidba se obavlja u jesenski mjesecima zajedno sa obradom tla, a tada se tlu dodaju fosfor i kalij. Potrebno je koristiti gnojiva koja imaju veće količine ovih elemenata, odnosno 100 do 120 kg/ha. Svake treće godine potrebno je provesti gnojidbu organskim odnosno stajskim gnojivom.

Prihrana badema se pak provodi u proljetnim mjesecima i to dušičnim gnojivima. Kod mladih voćaka prihrana se provodi u vrijeme formiranja krošnje i to u omjeru 150 do 200 kg/ha, a kod visoko rodnih i navodnjavanih nasada omjer iznosi 100 do 200 kg/ha.

Rezidba i oblikovanje

Badem prirodno oblikuje piramidalnu krošnju koja se sastoji od provodnice te nekoliko osnovnih grana. No, kako bi se povećala rodnost potrebno je formirati krošnju koja će kao uzgojni oblik imati vazu. Radi se o slobodnijem obliku kotlaste krošnje koja ima 3 do 4 slobodnije grane koje se razvijaju u prostoru.

Rezidba badema treba biti jaka, odnosno potrebno je osigurati prozračnost i osvijetljenost krošnje. Provodi se ili tijekom zimskih ili tijekom ljetnih mjeseci. Zimska rezidba služi kako bi se odstranile suhe ili izrođene grane, dok se ljetna rezidba provodi kako bi se uklonile grane koje ulaze u samu unutrašnjost krošnje ili grane koje su jače od primarnih grana.

Napominjemo i kako bi se u cilju omogućavanja strojne berbe trebalo u samom početku zadržati deblo na visini od oko 1 metra.

Berba

Badem počinje rađati u drugoj ili trećoj godini od sadnje, a njegovu punu rodnost možete očekivati nakon 8. godine.
Samo vrijeme berbe ovisi o sorti za koju ste se odlučili, ali u pravilu se odvija od polovice kolovoza do polovice listopada, a voćka je spremna za sadnju u onom trenutku kada plodovima pukne zelena ljuska. Važno je znati da plodovi ne dozrijevaju u istom trenutku jer prvo dozrijevaju plodovi na vanjskim dijelovima krošnje.

Branje plodova badema se tradicionalno provodi ručnim branjem, posebice u manjim voćnjacima, ali je moguće koristiti i tresače, odnosno strojeve za berbu višnje i masline.

Skladištenje

Nakon berbe potrebno je očistiti plodove te ih osušiti. Bademi se čuvaju na prozračnom mjestu čija relativna vlaga treba iznositi 75 posto, a temperatura bi se trebala kretati od 8 do 10° C.

Bolesti

Na temelju detaljnog istraživanja provedenog na području Srednje Dalmacije i to tijekom više vegetacijskih sezona otkrilo se da badem najviše pogađaju gljivične bolesti i štetnici.

Od uzročnika gljivičnih bolesti pojavljuju se:

• sušenje mladica i palež cvijeta (lat. Monilinia spp.)
• šupljikavost lista (lat. Stigmina carpophila)
• narančasta pjegavost lista (lat. Polystigma fulvum Pers.ex DC.)
• hrđa (lat. Tranzschelia  discolor Tranzschel & M.A.Litv.)
• kovrčavost lista (lat. Taphrina deformans)
• antraknoza (lat. Collletotrichum acutatum)
• sušenje izbojaka i pupa (lat. Diaporthe amygdali)

Monilinia

Sušenje mladica i palež cvijeta (lat. Monilinia spp.) na bademu uzrokuju Monilinia fructigena i Monilinia laxa i to izravnim štetama na cvijeću što značajno umanjuje urod ploda. Simptomi su vidljivi u naglom sušenju mladih izbojaka i mladica s cvjetovima. Nakon svatnje (ili čak i u cvatnji) cvjetovi venu (posmeđe) i suše se s dijelom izbojka koji je zahvaćen. Također se mogu pojaviti i tzv. "rak-rane" - kapljice smole na višegodišnjim granama.

Preventivne mjere zahtjevaju uništavanje izbojaka koji su se sasušili tzv. mehaničkim uklanjanjem - rezom od 10 do 15 centimetara ispod dijela koji je zaražen. Kemijsko tretiranje se vrši u jesen i rano u proljeće i to pripravcima na osnovi bakra. U vremenu pune cvatnje preporučuje se upotreba Signum. Također je prije vegetacije potrebno tretirati voćku plavim ili crvenim uljem, a potom prije cvatje sa Merpanom WP, Thiodanom E-35 ili Chromovitom. Protiv monolinije se i u vrijeme pune cvatnje primjenjuje Ronlinan.

Šupljikavost lista

Šupljikavost lista (lat. Stigmina carpophila) uzrokuje zarazu plodova ili pupova koji se deformiraju, suše i otpadaju, a često se može primijetiti i gumozni iscjedak, ljubičaste lezije na mladicama i pjege s tamnijim rubom.

Za sanaciju potrebno je napraviti mehaničko uklanjanje rezom te uništavanje zaraženih dijelova. Preventivne mjere za otpadanje listova koriste se pripravci na bazi bakra, ali i kemijska zaštita Signum nakon dva tjedna. Šupljikavost lista se sprječava poslije opadanja latica, i to pesticidima Chromodin S-65, Atac E-35 i Chromovit.

Narančasta pjegavnost lista

Narančasta pjegavost lista (lat. Polystigma fulvum) je česta gljivična bolest koja se pojavljuje isključivo na listovima i to u obliku žućkastih pjega koje poprimaju prvo narančastu, zatim crvenu i smeđu boju.

Zaštita  od bolesti uključuje upotrebu fungicida i to od kraja travnja, no u Hrvatskoj nema registriranog fungicida ni pripravka za prevenciju ili sprječavanje nastanka bolesti.

Hrđa

Hrđa badema (lat. Tranzschelia discolor) je bolest koja se može primijetiti na zaraženim listovima i to u obliku žućkastih pjega na samom licu lista, dok se na naličju pojavljuju male smeđe nakupine koje nakon završetka ljeta pocrne.

Zaštitu je potrebno primijeniti čim se pojave prvi simptomi. S obzirom na to da ne postoje registrirani pripravci, dopušteno je koristiti pripravke na bazi sumpora (Microthiol Special Dispress i Cosavet DF) koje se koristi za suzbijanje pepelnice.

Kovrčavost lista

Kovrčavost lista badema (lat. Taphrina deformans) pojavljuje se tijekom stvaranja povoljnih uvjeta za rast i razvoj parazita (kiše). Simptomi se očituju na listovima i to u obliku kovrčanja, a zaraženi dio lista je često deformiran i ljubičasto-crvenkaste boje koji se suši i otpada.

Preventivne mjere obuhvaćaju jesensko i ranoproljetno prskanje pripravkom na bazi bakra, a nakon otvaranja lisnih pupova koriste se pripravci na bazi zirama. Kovrčavost se sprječava u doba opadanja lišća ili uz pomoć Chromovita ili Nordoxa.

Antraknoza

Antraknoza (lat. Collletotrichum acutatum) je gljivična bolest uslijed koje se pojavljuju promjene kao i kod Monilinije. Simptomi se pojavljuju na svim dijelovima biljke, dok se na listovima pojavljuje nekroza, mladice venu, a na plodovima se pojavljuju pjege i iscjedak te se mumificiraju i deformiraju.

Zaštita uključuje mehaničko uklanjanje svih zaraženih plodova i mladica te njihovo uništavanje izvan dvorišta. Za kemijsko suzbijanje preporučuje se Signum tijekom i pri samom početku cvatnje, a ako se produži kišno razdoblje, kemijsko suzbijanje je potrebno ponoviti nakon 2 tjedna. Za suzbijanje bolesti u Hrvatskoj još nema registriranog pripravka.

Sušenje izbojaka i pupa

Sušenje izbojaka i pupa (lat. Diaporte amygdali, sin. Fusicoccum amygdali i Phomopsis amygdali) se očituje u proljeće kada se pupovi koji su zaraženi ne otvaraju, kora počinje smeđiti, a izboji suše. Nekroza se može pojaviti i na debljim granama i uzrokuje karakterističnu pojavu smole. Biljka se najčešće zaražava u jesen za vrijeme opadanja listova, a ako se zaraza događa u ljeto, simptome ćete primijetiti tek sljedeće godine i to na listovima pjege eliptičnog ili ovalnog oblika s nekrotičnom sredinom, dok rubovi ostaju crvenkaste ili žućkaste boje na kojima se mogu formirati tzv. piknidi.

Zaštita uključuje mehaničko odstranjivanje rezidbom zaraženih grana i izbojaka te spaljivanje izvan voćnjaka. Zaštita također uključuje i jesensku mjeru pripravcima na bazi bakra, a zatim i kad 50% lišča otpadne. Za zaštitu nema registriranih pripravaka.

Štetnici

Od štetnika se najčešće pojavljuju

• bademov cvjetojed (lat. Anthonomus amygdali Hustache)
• tripsa (lat. Taeniothrips meridionalis Priesner)
• grinje (lat. Tetranychus spp. i Panonychus spp.)

Najveći problem u zaštiti nasada badema od intenzivnih napada bolesti i štetočina je nedostatak registriranih sredstava za zaštit

Bademov cvjetojed

Bajamov cvjetojed (lat. Anthonomus amygdali) je sitna pipa koju je jako teško primijetiti u nasadu. Crvenkaste je do tamnosmeđe boje i na pokrilju ima bijelu prugu. Ženka odlaže jaja u cvjetni pup nakon čega se razvija ličinka koja se hrani sadržajem iz pupa. Njegovu prisutnost se često uočva tek kad je načinjena već ozbiljnija šteta.

Trips

Trips (lat. Taeniothrips meridionalis) je štetnik čija se pojava primjećuje u vrijeme cvatnje kada cvjetovi venu i vise, suši se, a dijelovi čaške i plodnice bivaju nekrotizirani. Između  uvenulih laticamožete lako uočiti sitnog kukca koji se brzo kreće i tamne je boje.

Grinje

Grinje (lat. Tetranychus spp.,Panonychus spp.) čiji se simptomi napada mogu primijetiti na listu i to tijekom srpnja kada listovi poprimaju srebrnu boju, a na naličju se nalazi velik broj ovih štetnika koji sišu biljne sokove iz lista. Tijekom kolovoza na listovima se pojavljuju znakovi nekroze i dolazi do defolijacije. Možete ih tretirati registriranim pripravkom Calypso SC 480.

Upotreba badema

Bademi sadrže sve važne stavke ljudske ishrane: proteine, ugljikohidrate te masti. Potonje je posebno važno jer bademi sadrže i preko 60 posto ulja pa se smatra visoko energetskom namirnicom. Ipak, jezgra badema ne sadrži kolesterol kao ni gluten, pa je primjeren za pripremu obroka kod osoba koje su intolerantne na gluten.

Badem u medicini

Badem zbog svojih pozitivnih svojstava ima bogatu primjenu, posebice sa medicinske strane. Naime, kako su plodovi bogati masnim kiselinama, odličan je u prevenciji srčanog udara i to na način da je dokazano kako svakodnevna konzumacija badema smanjuje rizik od srčanog udara i do 45 posto. Uz ovo, konzumacija 60 do 90 grama badema dnevno smanjuje razinu šećera u krvi, dok vitamin E koji se nalazi u plodu badema djeluje kao antioksidans. Osim navedenog, bademi pomažu kod žgaravice, poboljšavaju moždane funkcije, sprječavaju nastanak žučnih kamenaca a neki tvrde i kako pomažu u mršavljenju.

Badem u kulinarstvu

U kućanstvu se bademi koriste kao grickalica (odnosno odlična zamjena za nezdrave procesirane grickalice), u kolačima u mljevenoj formi, ali sve češće i u obliku mlijeka. Naime, bademe je samo potrebno preko noći namočiti u vodi, a potom ujutro odstraniti kožicu te izmiksati zajedno s vodom, zasladiti po želji te se mogu konzumirati u tom obliku kako dodatak kavi ili kao samostalno piće.

Povijest

Porijekom dolazi iz predjela središnje Azije, a poznato je da se uzgajala u Pakistanu, Indiji, Siriji i Turskoj. S područja Mediterana se proširio na područja Sjeverne Afrike i Europe, a u 18. stoljeću misionari su biljku badema donijeli iz Španjolske u SAD gdje Kalifornija postaje jedno od glavnih područja za uzgoj badema. Danas se najčešće uzgaja u Portugalu, Iranu, Maroku, Španjolskoj i Italiji.

Zanimljivosti

Badem ima prelijepa stabla koja zbog ljepote svojih cvjetova često krasi dvorišta i kao ukrasna biljka. Omiljena je pticama i glodavcima, a s obzirom na to da cvate rano i postoji opasnost od mraza i uništavanja plodova, najčešće se uzgaja u priobalnom području gdje su klime toplije.

Uz kikiriki, pistacije, lješnjak i orah, danas je jedna od popularnijih zdravih "grickalica".

Foto: skeeze/Pixabay