Artičoka (lat. Cynara scolymus L.) pripada porodici glavočika (Asteraceae), a porijeklom je iz Afrike gdje raste kao divlja vrsta, dok se danas uzgaja kao povrtna vrsta. Artičoka je nezreli cvjetni pupoljak čička. Jede se kao povrće i kulinarski je klasificirna kao takva.
To je biljka vrlo toplih krajeva, stoga joj najviše pogoduje toplo, vlažno i sunčano mjesto, pa se kod nas najviše uzgaja u područjima mediteranske klime. Danas se najviše uzgaja u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj i Argentini. U Hrvatskoj se uglavnom uzgaja u mediteranskom području, uglavnom u vrtovima za vlastitu potrošnju, no zadnjih godina je zabilježen sve veći broj nasada artičoka na otocima i priobalju.
Artičoka je zeljasta trajnica koja ima uspravnu, slabo razgranatu stabljiku visine do 2 m. Ima vrlo dobro razvijen vretenasti korijen koji ima iznimnu usisnu snagu stoga artičoka uspijeva i na siromašnijim tlima, a podnosi i niske temperature bez oštećenja
U prvoj godini razvoja se razvija samo vegetativni dio, odnosno lisna rozeta, dok se u drugoj godini razvija stabljika koja nosi cvijet. Listovi su rasječeni, naličje lista je mekano i obraslo dlačicama. Prizemni listovi mogu biti duljine preko 1 m.
Krajem vegetacije stabljika se suši, a u idućoj godini se razvija nova. Na vrhu stabljike se, tijekom ljeta, razvijaju krupni plavo-ljubičasti cvatovi koji su zaštićeni čvrstim i sočnim listićima složenim poput crijepa. Prema vrhu se sužavaju te završavaju bodljom koja je dužine 1-3 cm. Sjeme se razvija u cvjetnoj loži, a u jednoj glavici ima 300-500 sjemenki.
Uzgaja se većinom zbog jestive cvjetne lože, koja je očišćena od listića, a ekstrakt od lišća se koristi za bezalkoholna i alkoholna pića, razne farmaceutske proizvode, zaslađivače, bojila za tkanine. Bogata je važnim nutrijentima poput vitamina (B, C, K), minerala (bakar, kalcij, kalij, željezo, magnezij, itd.), a konzumira se cvjetna loža, odnosno njezin unutarnji dio, stoga se smatra delicijom u kulinarstvu, ali i u zdravstvenom smislu.
Vrste artičoka
Najvažnije sorte koje se uzgajaju su: Cynara cardunculus i Cynara scolymus
Divlja artičoka
Divlja artičoka ili Cynara cardunculus. Visina biljke je 0,8 - 2 m, a na središnjoj stabljici naizmjenično rastu perasto razdijeljeni listovi koji su dugi do 80 cm. Srebrnobijele su boje, a na naličju imaju dlačice ili sitne bodlje.
Cynara scolymus
Listovi su ovalnog oblika, bez bodlji, dugački oko 5 cm. Ljuske koje formiraju glavicu oko cvijeta su ljubičasto zelene boje, dužine 10-15 cm.
Sadnja artičoka
Uzgoj artičoke u vrtu ili u nasadima može započeti sjetvom ili sadnjom, ovisno o klimatskim uvjetima te o odabiru sadnog materijala. Kod uzgoja u vrtu najčešće se obavlja sadnja sadnica, dok se u širokoj proizvodnji nasadi podižu sadnjom iz sjemena.
Sadnja iz sjemena
Kod sadnje sjemena artičoke potrebna je aplikacija mineralnih gnojiva, a optimalno vrijeme je krajem ljeta ili početkom jeseni. Međuredni razmak je 1-1,2 m, a unutar reda 40-50 cm, dok je gustoća sjetve 2 biljke/m2, za što su potrebna 4 kg sjemena/ha. Prije sjetve je potrebna stratifikacija, odnosno izlaganje sjemena niskim temperaturama kako bi se potaknulo klijanje te pospješila cvatnja.
Sadnja sadnice
Sadnja artičoke obavlja se pomoću zelenih reznica ili sadnica. Razmak sadnje je 1,2 x 1,2 s gustoćom sklopa 7.000 - 8.000 biljaka/ha ili 2,3 x 0,6 do 0,8 s gustoćom sklopa 6.200 - 9.200 biljaka/ha. Vrijeme sadnje je u ožujku ili početkom travnja ili u jesen nakon prve obilne kiše.
Temperatura
Artičoka je biljka toplih krajeva stoga je temperatura klijanja 15-25°C. Kod niže temperature od 15°C, klijanje se usporava, a ako su temperature više od 25°C, klijanje prestaje. Za vegetativni rast biljke, potrebne su optimalne temperature 12-14°C noću, a 18-22°C danju. Ispod -10°C, artičoka se smrzava, stoga je u kontinentalnim krajevima potrebna zaštita tijekom zimskih mjeseci.
Vlaga
Za sigurniju proizvodnju preporučuje se postavljanje navodnjavanja na većim nasadima jer artičoka zahtjeva puno vode, no ne podnosi stagnaciju jer u tom slučaju dolazi do truljenja korijena i podanka. Tijekom vegetacije artičoka treba 30-40 mm vode svakih 10-20 dana, a nakon ljetnog mirovanja, za ponovno pokretanje vegetacije, zahtjeva 80-100 mm vode.
Tlo
Artičoka najbolje uspijeva na glinastim tlima srednje teksture, te mora biti dobro propusno kako ne bi došlo do stagniranja vode. Tlo treba biti blago kisele do neutralne reakcije, pH 6,4-7.
Prije podizanja višegodišnjeg nasada potrebna je duboka obrada kako bi se tlo prorahlilo na većoj dubini čime se sprječava stagnacija vode zbog koje artičoka propada. Nakon podrivanja na 40 cm, u tlo se unosi gnojivo kako bi se tlo obogatilo organskim tvarima.
Uzgoj u vrtu
Uzgoj na otvorenom može biti u vrtu ili u nasadima, a odabir sadnog materijala ovisi o klimatskim uvjetima. Kako je artičoka biljka mediteranske klime, u sjevernim i središnjim područjima odabire se sadnja pomoću sadnica koje imaju već formiran korijen te se lakše prilagođavaju takvim klimatskim uvjetima. U toplijim klimatskim područjima, artičoka se može uzgajati sadnjom iz sjemena zbog optimalnih uvjeta uzgoja.
Uzgoj u stakleniku
Staklenički uzgoj artičoke može osigurati optimalne uvjete na područjima u kojima artičoka slabije uspijeva. Potrebno je obratiti pozornost na veličinu staklenika jer biljke imaju veliku količinu lisne mase stoga je obavezno osigurati dovoljno prostora kako bi biljke mogle nesmetano rasti te kako ne bi došlo do pojave bolesti ili štetnika.
Uzgoj u teglama
Artičoka se može uzgajati u teglama, ako nema prostora za vrt ili kao ukrasna biljka zbog svojih dekorativnih cvjetova. Zbog vrlo razvijenog korijena, potrebno je odabrati teglu čije će proporcije omogućiti pravilan razvoj korijena. Mora biti dovoljno duboka, s otvorom na dnu kroz koji će otjecati višak vode. Također, uzgoj u teglama je moguć i u krajevima koji nemaju optimalne uvjete, pa se tijekom zime biljka može zaštiti od smrzavanja premještanjem tegle u zaštićeni prostor.
Uzgoj artičoka
Artičoka se može uzgajati na istom mjestu 3-4 godine nakon čega je preporučljivo razmnožavanje i pomlađivanje u travnju ili rujnu, kako se broj biljaka ne bi smanjivao. Potrebno je osigurati dovoljne količine hranjivih tvari, a za uzgoj u nasadima preporučuje se navodnjavanje kako bi biljke imale konstantnu opskrbu vodom. Artičoka se razmnožava na dva načina:
- Generativno - sjemenom
- Vegetativno - zelenim reznicama ili sadnicama
Sigurniji način razmnožavanja je vegetativno pomoću reznica. Uzimaju se reznice od najboljih biljaka starih nekoliko godina, a nakon što se očisti rizom biljke, uzimaju se izdanci koji imaju razvijen četvrti list, zajedno sa malim dijelom matične biljke. Ako se odmah ne planira sadnja, zelene reznice se ukorjenjuju u rasadniku. Kod generativnog razmnožavanja je obavezno navodnjavanje kako bi se osiguralo klijanje sjemena.
Slaganje kultura
Nakon 4 godine uzgoja artičoke na istom mjestu, potrebno je obnavljanje tla drugim kulturama, najbolje rajčicom, krumpirom ili kupusnjačama. Kod uzgoja u vrtu se može kombinirati sa salatama, lukom, graškom, rotkvicom i niskim mahunama.
Navodnjavanje je nužno kod uzgoja artičoke iz sjemena, no preporučuje se i u višegodišnjim nasadima zbog stalne opskrbe vodom. Uz navodnjavanje nema opasnosti od zadržavanja vode u tlu koje bi prouzrokovalo truljenje korijena i propadanje biljke. Za vrijeme pune vegetacije potrebno je navodnjavanje svakih 10-20 dana u količini od 30-40 mm, a nakon ljeta je nužno osigurati 80-100 mm vode. Da bi biljka što duže zadržala vlagu, preporučuje se malčiranje čime se također sprječava rast i razvoj korova.
Gnojidba
Prilikom zasnivanja nasada potrebno je u tlo unijeti organsko gnojivo, primjerice kompost ili stajski gnoj, u količini 50-70 t/ha. Tijekom podrivanja se u dublje slojeve tla unose startne količine fosfora i kalija, dok se preostala potrebna količina primjenjuje u 4 prihrane, i to prilikom prekida mirovanja, zatim neposredno prije formiranja cvjetne stapke, za vrijeme pojave prvih glavica, a zadnja prihrana je prije glavne berbe u proljeće. Za 100 kg prinosa potrebno je 1,9 kg dušika, 2,4 kg kalija i 0,3 fosfora po hektaru. Prihranjivanje se obavlja usporedno s okopavanjem.
Održavanje i njega
Tijekom uzgoja artičoke potrebno je okopavanje i zaštita od niskih temperatura.
Okopavanje
Prvo plitko okopavanje se obavlja mjesec dana nakon sadnje, a tijekom prve godine uzgoja su potrebna 2-3 okopavanja. U višegodišnjem uzgoju, u drugoj godini se provode dva okopavanja i to prvi puta rano u proljeće, a drugo okopavanje se vrši u svrhu suzbijanja korova, prema potrebi. U vegetativnoj fazi se uklanjanju suvišni izboji. Kod bujnih kultivara ostavlja se najrazvijeniji, a kod manje bujnih se mogu ostaviti 2-3 izboja.
Zaštita od niskih temperatura
Da bi se biljka pripremila za hladnoću, potrebno je ukloniti ocvale cvjetove a duge listove je potrebno prikratiti i povezati. Ako su biljke izložene niskim temperaturama, tlo se oko biljke pokriva slamom ili granjem kako bi se smanjio negativan utjecaj hladnoće na razvoj korijena, dok se kod jako niskih temperatura preporučuje iskopati biljku zajedno sa korijenom i grumenom zemlje, nakon čega se sadi u posude s pijeskom. U područjima s vrlo hladnim zimama preporučuje se zagrtanje zemljom prije pojave prvog mraza, tako da izvan zemlje ostanu samo vršni dijelovi biljke.
Berba artičoke
Berba se vrši ručno ili škarama i to kad su cvjetovi još zatvoreni. Duljina stapke ne smije biti viša od 10 cm, a glavice koje su namijenjene za preradu, beru se bez stapke. One se počinju otvarati u kratkom roku zbog čega je potrebno svakodnevno obavljati berbu, prije nego se glavice otvore. Berba počinje prije zime, dok se tijekom zime razvoj glavica usporava, zbog čega se berba nastavlja u proljeće sve do svibnja. U drugoj godini uzgoja moguć je prinos od 25.000 do 30.000 komada cvjetnih glavica po hektaru. U kontinentalnim krajevima berba se obavlja u drugoj godini uzgoja.
Žetva artičoke
Ovisno o namjeni uzgoja, mogu se koristiti i listovi artičoke koji se kose nekoliko puta, prije nego središnje rebro na listovima postane čvrsto. Prva žetva se vrši kad biljke razviju 6-10 listova dužine 30-40 cm. Žetva se obavlja strojno na visini 5-10 cm iznad tla tako da se omogući brzi razvoj novih listova. Artičoka može dati velike količine lisne mase, 2-4 žetve tijekom vegetacijskog razdoblja, stoga je obavezno sušenje kako ne bi došlo do nakupljanja vlage koja bi uzrokovala pojavu plijesni. Da bi se dobila što veća količina suhog lišća nakon sušenja, potrebno je žetvu obaviti pravovremeno.
Sušenje artičoke
Za brže i učinkovitije sušenje preporučuje se usitniti središnje rebro lista jer sadrži velike količine biljnog soka. Temperatura sušenja je do 50°C, u suprotnom dolazi do razgradnje fenola čime lišće tamni te gubi na kvaliteti. Kod sušenja je obavezno jako prozračivanje. Da bi se dobio 1 kg suhog lišća potrebno je 7 - 8 kg svježeg. U prvoj godini uzgoja može se dobiti 2.000 - 3.000 kg/ha suhog lišća, dok u drugoj i trećoj može narasti i do 5.000 kg/ha.
Skladištenje
Cvjetne glavice se nakon berbe pakiraju u kutije po jedan red ili u letvarice, a preporučuje se prekrivanje perforiranom PE folijom koja štiti od oštećenja i gubitka vlage. Ukoliko se planira kratko skladištenje od nekoliko dana, artičoka se može držati na 2 - 4°C, a u slučaju dužeg skladištenja, do 30 dana, cvjetne glavice se čuvaju u hladnjači na 0°C na 90% relativne vlažnosti zraka.
Bolesti
Uzgoj artičoke najviše ugrožavaju štetnici, no u pojedinim godinama mogu se pojaviti i bolesti koje ugrožavaju i druge povrtne kulture. Bolesti se najčešće javljaju zbog loših uzgojnih uvjeta, stoga se optimalnim razmakom sadnje ili sjetve te adekvatnim navodnjavanjem ili zalijevanjem može spriječiti zaraza i propadanje biljke ili nasada.
Najčešće bolesti koje se pojavljuju su: pepelnica, plamenjača i trulež cvjetne glavice
Pepelnica
Pepelnica (Ovulariopsis cynarae) je najčešća bolest artičoke koja najviše napada starije listove koji se uvijaju prema gore. Javlja se žućkasto-bijela prevlaka micelija gljive Ovulariopsis cynarae, te dolazi do postepenog sušenja i nekroze listova što rezultira lomljenjem listova pod utjecajem vjetra. Osim na površini listova, pepelnica se razvija i u unutrašnjosti, stoga su potrebni sistemični fungicidi koji prodiru u tkivo biljke. Preventivni fungicidi na bazi sumpora ne daju adekvatnu zaštitu pa se koriste zaštitna sredstva na bazi triazola i strobilurina.
Plamenjača
Plamenjača (Bremia lactucae). Razvoju bolesti pogoduju vlažno i kišno vrijeme tijekom proljeća. Simptomi se javljaju u vidu žuto-smeđih pjega na gornjoj strani listova koje se s vremenom suše pa lišće izgleda sprženo. Na donjoj strani listova se javlja bijelo-žuta prevlaka. U suzbijanju ove bolesti koriste se fungicidi na bazi bakra, mankozeba, azoksistrobina i metalaksina.
Trulež cvjetne glavice
Pojavu bolesti mogu uzrokovati dvije vrste patogenih gljivica - Acochyta hortorum i Botrytis cinérea. U početku napada ove bolesti javljaju se smeđe pjege na pricvjetnim listovima, nakon čega dolazi do truljenja i cijelih cvjetnih glavica, a može ih napasti i u ranim fazama razvoja. Simptomi bolesti se mogu zamijeniti sa simptomima nedostatka kalcija. Kod suzbijanja truleži koju uzrokuje Acochyta hortorum koriste se fungicidi na bazi bakra, dok se trulež koju uzrokuje Botrytis cinérea suzbija botriticidima.
Štetnici
Osim bolesti, veliki problem u nasadima ili vrtu su štetnici. Mogu se pojaviti širenjem s drugih kultura, no najčešće njihova pojava ovisi o načinu uzgoja. Neki štetnici mogu preživjeti nepovoljne uvjete u tlu, stoga je nužna adekvatna obrada tla te pravilno uklanjanje biljnih ostataka prethodnih kultura.
Štetnici koji najčešće napadaju artičoku su lisne uši i gusjenice lisnih sovica.
Lisne uši
Preventivno suzbijanje sadnjom repelentnih biljaka koje svojim mirisima odbijaju štetnike, poput nevena, krasuljica i dragoljuba.
Gusjenice lisnih sovica
Šetu čine i hraneći se korijenom i lisnom masom čime oslabljuju biljku te ona naposljetku odumire.
Upotreba artičoke
Artičoka ima visoku nutritivnu vrijednost te se koristi u prehrani, i izradi mnogih prirodnih ljekovitih pripravaka.
Pripravci od artičoke
Artičoka u medicini
Za pripremu raznih medicinskih pripravaka najviše se koriste korijen, lišće i sok biljke. Sadrži silimarin i inulin koji štite jetru, gušteraču, slezenu i žuč, te pospješuju probavu. Konzumacijom artičoke se smanjuje kolesterol u krvi, smanjuje se rizik od kardiovaskularnih bolesti, srčanog i moždanog udara.
Konzumacija lišća artičoke pomaže u detoksikaciji organizma, sprječava cirozu jetre te ostale probleme kod povećane konzumacije alkohola. Osim toga, artičoka je bogata vlaknima i siromašna kalorijama stoga je odlična dijetalna namirnica koja se često koristi kod problema s viškom kilograma.
U ljekarnama i biljnim drogerijama mogu se pronaći razni pripravci od artičoke poput tinktura, kapsula, čajeva i ekstrakata. Artičoka također pomaže u liječenju žutice, gihta, reume, astme, ekcema i alergija.
Artičoka u kulinarstvu
U kulinarstvu se najčešće koriste očišćene cvjetne glavice, tzv. involukre, koje se beru u svibnju i lipnju. Potrebno ih je kuhati što ranije nakon berbe jer dužim stajanjem gube nutritivnu vrijednost i kvalitetu.
Zbog teške probavljivosti u sirovom stanju, artičoku je potrebno pripremiti kuhanjem, prženjem, pirjanjem ili na roštilju.
Može se koristiti u pripremi salata u kombinaciji s kuhanim jajima, svježim začinskim biljem, paprikom, maslinama, gljivama i lukom, a upotrebljava se i u jelima s tjesteninom i rižom.
Također, od artičoke se radi krem juha i pire, a može se nadjenuti s orasima, gljivama, sirom i raznim umacima.
Povijest
Artičoku su još uzgajali stari Grci od kojih su uzgoj preuzeli Rimljani. Postoje dokazi da se artičoka konzumirala prije 2.500 godina, što je čini jednom od najstarijih poznatih namirnica. Na području Napulja se uzgajala u 9.st., no Europom se proširila kad ju je počela konzumirati kraljica Katarina de Medici u 16. st. Ime artičoke potječe od arapske riječi ardi-shoki, a kod nas se još koristi naziv gardun koji potječe od latinskog naziva cardunculus.
Zanimljivosti
Prema mitologiji, grčki bog Zeus se zaljubio u djevojku po imenu Cynara, koja ga je odbila, zbog čega ju je udario munjom i pretvorio u prvu artičoku kako bi ju kaznio zbog neuzvraćene ljubavi.
Plinije ju naziva "hranom za bogate" jer su je tadašnji imućni građani koristili zbog zdravstvenih problema uzrokovanih nezdravim načinom života, konzumiranjem puno masne hrane i alkohola koji su prouzročili probleme s jetrom, poput ciroze.
30-ih godina prošlog stoljeća mafijaši u New Yorku su imali potpuni monopol nad tržištem artičoke zbog čega ju je gradonačelnik zabranio, no ubrzo je zabrana ukinuta zbog njezinog posebnog okusa zbog kojeg se smatra delicijom.
U SAD-u je sva proizvodnja artičoke smještena u Kaliforniji, a grad Castroville je nazvan "Svjetskim centrom artičoka".
Norma Jean, kasnije poznata kao Marilyn Monroe, je bila okrunjena titulom "1. kraljice artičoka" u Castroville-u.
Foto: Suju / Pixabay
Odgovori