Adam

Adam (lat. Alocasia odora) tropska je ukrasna biljka cijenjena zbog svog velikog i dekorativnog lišća, a zbog karakterističnog izgleda se naziva i slonovo uho. Dolazi iz porodice kozlačevki rasprostranjenih po cijelom svijetu, dok u Hrvatskoj raste 11 vrsta. Ipak, većina ih raste u suptropskim i tropskim područjima Afrike i Azije, gdje su dio zajednice kišnih šuma. Najpoznatije su lopara, zmijina, kozličina i kozlac. Adam je latinsko ime dobio prema rodu Colocasia u koji je prije svrstavan.

Adam je zimzelena zeljasta trajnica koja se uzgaja zbog ukrasnih i dekorativnih listova. Korijen mu je razgranat i s mnoštvo malih korjenčića te razvija rizom iz kojeg pupaju nove biljke. Stabljike su mu snažne i duge, mogu narasti i do 2 m u visinu. Na svakoj se nalazi list koji može izrasti do 90 cm, a najčešće je srcolikog oblika. Naličje mu je kožasto i glatko, prekriveno žilama i zelene boje. Nakon 4 godine pušta uspravan klip oko kojeg se ljeti obavije pricvjetni zaštitni list. Podsjeća na cvijet kale, međutim pravi se cvjetovi nalaze na vrhu stapke tvoreći gusti grozd. U jesen dobiva plodove koji su sjajne crvene bobe.

Adam potječe s područja jugoistočne Azije i tamo je danas prirodno rasprostranjen. Odgovara mu tropska klima i vlažno područje. U našim se krajevima uzgaja kao kućna biljka, pa traži njegu u zatvorenom. Veoma je dekorativan i čest izbor za ukrašavanje prostora, ali traži puno brige kako bi opstao, pa početnicima može biti kompliciraniji za uzgoj.

Vrste adama

Adam je rasprostranjen na području Kine, Japana, Bangladeša i Tajvana i tamo su uočene mnoge vrste, iako ga se može naći i na području istočne Australije i južne Amerike. U svijetu trenutno u divljini postoji osamdesetak vrsta, a javljaju se i hibridi dobiveni križanjem. Posebno su zanimljivi zbog svojih listova, pa se po njima najviše i razlikuju. Hibrid Alocasia amazonica je dobio i nagradu Kraljevskog hortikulturalnog društva, pa je u zadnje vrijeme zastupljen u uzgoju novih i ljepših hibrida. U nastavku su neke od najpoznatijih divljih vrsta.

Alocasia cucullata

Ova vrsta je rasprostranjena diljem Azije i poznata je pod nazivom Budhina ruka ili kineski taro. Stabiljka najčešće raste do 30 cm, ali može doseći i 80 cm. Listovi su puno manji i uži od drugih vrsta, srcolikog oblika i zelene boje sa žutim mrljicama. Koristi se u tradicionalnoj narodnoj kineskoj medicini kao lijek kod zmijskog ugriza.

Alocasia caladium

Alocasia caladium se često može naći i u kišnim šumama južne Amerike, a naziva se i anđeoska krila. Popularna je za uzgoj u zatvorenom jer u prosjeku dosegne metar visine i voli vlažno tlo. Listovi su srcolikog oblika i valovitog obruba, a prošarani su ružičastom, crvenom i zelenom bojom.

Alocasia augustiana

Ova vrsta raste jedino u Novoj Gvineji i manjeg je rasta, a listovi rastu na dugim stapkama, pa podsjeća na puzajuću biljku. Listovi su zelene boje prošarani tamnozelenim žilama i naborani na dodir.

Alocasia brisbanensis

Alocasia brisbanensis raste na području istočne Australije i autohtona je za kišne šume tog područja. Može narasti do 2 m i ima velike i kožne tamnozelene listove na dugim stapkama. Ljeti cvjeta bijelozelenim cvijetom s prekrasnim mirisom koji podsjeća na ljiljan. Biljka je otrovna i dodir uzrokuje iritaciju kože i crvenilo.

Alocasia iowii

Alocasia iowii jedna je od popularnih ukrasnih vrsta koja potječe s područja Bangladeša i karakteristična je za tropsku klimu. Biljka ima tanke i dugačke stapke i veliki list koji može narasti i do 60 cm. Srcolikog je oblika, a posebno je lijep zbog bijelih ukrasa koji se granaju iz središnjeg prema vrhovima lista.

Alocasia alocasia

Jedna od osnovnih vrsta porodice Alocasia, alokazija, izdvaja se zbog ljepote lišća. Biljka je nižeg rasta, u prosjeku naraste do 60 cm visine, pa je pogodna za uzgoj u zatvorenom. Lišće je srcolikog oblika, usko i nazubljenih rubova s tamnozelenim licem prošaranim bijelim crtama i ljubičastim naličjem. Potječe s područja jugoistočne Azije ili istočne Australije.

Alocasia amazonica

Alocasia amazonica je nagrađen hibrid koji se posebno ističe svojim listovima. Biljka ima kraće stapke, a listovi mogu narasti do 30 cm. Tamnozelene su i sjajne površine, nazubljenih rubova prošaranih bijelim šarama i crvenkastog naličja.

Uzgoj adama

Adam je biljka tropskog područja, što znači da nije u potpunosti prilagođen na klimu našeg područja. Zato prije uzgoja treba osigurati dobre uvjete kako bi biljka mogla nesmetano rasti.

Slaganje kultura

Adam je tropska biljka koja se u svom prirodnom okruženju može pronaći u blizini drugih biljaka ili ispod stabla. Ipak, kada se uzgaja u dekorativne svrhe traži vlastitu lončanicu kako bi se mogao nesmetano razvijati. Kako bi se pokrila zemlja, mogu se posaditi lukovice koje niču u proljeće, recimo tulipani, i time obogatiti izgled lončanice. Ako se sadi na otvorenom, preporučuje se upariti ga s tropskim biljkama, kao što je kana, banana ili kasava. Između drugih biljaka i adama je potrebno ostaviti minimalno metar razmaka.

Zalijevanje

Adam voli vlažan supstrat i posebnu njegu je potrebno uložiti u zalijevanje biljke. Supstrat mora biti konstantno vlažan, ali se voda ne smije zadržavati kako korijen ne bi počeo truliti. Za zalijevanje se koristi meka voda s pH od 4,8 do 5,2, kao što su destilirana ili odstajala voda, ali je najbolje koristiti čistu kišnicu. Ljeti se zalijeva svaka dva dana, dok ga je zimi dovoljno zaliti dva puta tjedno. Preporučuje se zalijevati rano ujutro kako bi se tijekom dana voda upila i višak vode ispario. Osim zalijevanja, listove adama potrebno je barem jednom tjedno brisati vlažnom krpom kako bi se skinuo sloj prašine i omogućila bolja transpiracija, a zrak u kojem raste treba održavati vlažnim.

Gnojidba

Gnojidba se obavlja 3 puta godišnje: u proljeće, ljeto i jesen. Općenito je pravilo biljku prihranjivati kada ima mlade izboje ili prije cvjetanja. Za prihranu se koristi tekuće mineralno gnojivo ili u granulama. S obzirom na to da se biljka dosta zalijeva, gnojivo se nekada brzo ispere, pa mu povećano gnojenje neće naštetiti. Ipak, prije gnojidbe je dobro provjeriti kakvoću i sastav tla kako bi se znalo koji mineral dodati, a najčešće je to dušik ili kalij. Ako lišće počinje žutiti, a nema naznaka drugoj bolesti ili štetnicima, moguće je da se radi o nedostatku minerala, pa ju treba prihraniti.

Razmnožavanje

Adam se razmnožava rizomima na kojima je niknuo pupoljak. Dijele se u proljeće, dok su pupovi mladi, i stavljaju se u rahlu tresetnu zemlju pomiješanu s pijeskom. Minimalna temperatura da se prime treba biti 25°C i važno je održavati vlagu treseta i u zraku. Može se dijeliti i reznicama kada se s matične stabljike nožem odreže novonastali pup koji se ostavlja da na suhom pusti korijen u mješavini treseta i pijeska. Temperatura za puštanje korijena ne smije pasti ispod 20°C.

Presađivanje

Adam se presađuje u veću posudu kada korijenje počne viriti ispod posude ili kada stabljika omlohavi i počne visiti što znači da ima premalo prostora za daljnji razvoj korijena. Voli puno prostora za rast, pa se preporučuje minimalno 10 cm širi promjer posude u koju će biti presađen. Presađuje se u proljeće ili jesen u svježi treset, pazeći da se ne ošteti rizom. To je ujedno i prilika da se odvoje zreli rizomi i uzgoji nova biljka.

Pomlađivanje

Na biljci svake godine u proljeće pupa novi list, pa se staro ili uvenulo lišće može ukloniti kako bi se pomladila ili bi joj se poboljšao izgled.

Tlo

Zemlja u koju se sadi mora biti bogata mineralima, dobre drenirana kako bi omogućila otjecanje vode i rahla. Najbolje je koristiti mješavinu supstrata za cvijeće, treseta i pijeska. Voli bogatu i humusnu zemlju, a može podnijeti i slabo kiselo tlo.

Klima

Adam je porijeklom tropska biljka, pa mu odgovara toplo i vlažno podneblje. Na primorju se može uzgajati i na otvorenom, ali ga je potrebno zaštititi od izravnog vjetra. Voli topla ljeta i vlažan zrak, a zimi može mirovati na toplom i vlažnom mjestu. Najbolje mu odgovara temperatura od 18 - 25°C, a ne podnosi mraz i niske temperature.

Sadnja adama

Sadnja adama nije teška i lako se razmnožavanjem mogu dobiti nove biljke. Ipak, postoji nekoliko savjeta koji će pomoći da se biljka lakše primi, a donosimo ih u nastavku.

Vrijeme sadnje

Dijeljenje rizoma i presađivanje u zemlju ili sadnju sadnice je najbolje obaviti u proljeće, tijekom travnja ili svibnja. Optimalna temperatura za nicanje je 25°C, a ako na otvorenom nisu mogući uvjeti, potrebno ga je posaditi u zatvorenom.

Sadnja iz sjemena

Adam se uspješno može uzgojiti i iz sjemena. Sjeme dozrijeva u bobi i potrebno ga je očistiti od mesa kako bi se posušilo. Najbolje je sijati stratificirano sjeme koje se stavlja u tresetnu zemlju pomiješanu s pijeskom i zakopava 1 do 2 cm dubine. Zalijeva se svakodnevno mekom vodom te se drži na 25°C kako bi proklijao. Presađuje se u veću posudu nakon dvije godine.

Sadnja sadnice

Sadnica adama se koristi kod dekorativnog uzgoja i važno je odabrati razvijenu i zdravu jedinku. Važno je da je uzgojena u zasebnom kontejneru i ima razvijen korijen. Sadnica se sadi u posudu koja je dvostruko veća od trenutne i koristi se rahla zemlja. Ako se uzgaja u zatvorenom, potrebno ju je pratiti prvih dva mjeseca dok se biljka nije naviknula na nove okolnosti, što znači redovito zalijevanje i praćenje temperature prostorije. Sadnica se sadi u bogatu i rahlu zemlju pazeći da se ne ošteti rizom. Najbolje ju je posaditi u proljeće ili jesen kako bi se naviknula na uvjete rasta.

Uzgoj u vrtu

Adam nije prigodan za uzgoj na otvorenom u našem području jer ne podnosi temperature ispod 18°C, pa se zato na otvoreno iznosi za vrijeme ljetnih mjeseci i odgovarajuće temperature. Važno ga je zaštititi od izravnog sunca i naleta vjetra te mu osigurati minimalno metar prostora od drugih biljaka.

Uzgoj u stakleniku

Adam voli rasti u stakleniku ili zimskom vrtu koji je namijenjen za uzgoj biljaka. U zatvorenom ga je prostoru dobro držati dalje od izravnog propuha ili umjetnog grijanja, a temperatura mora biti konstantna. Također, važno je da je povišena vlažnost zraka kako bi biljka imala što sličnije uvjete prirodnom staništu. Zalijevati ju je bolje ručno tako da se polijeva zemlja oko korijena, a izbjegava se špricanje lišća.

Uzgoj u posudama

Najčešći način za uzgoj adama je u tegli. Adam traži prostor za rast i dobru dreniranost, pa je važno odabrati teglu s rupicama na dnu i minimalno 50 cm dubine. Dno tegle se posipa šljunkom i nanosi se sloj tresetne i rahle zemlje pomiješane s pijeskom. Kod uzgoja u zatvorenom, važno ga je držati dalje od vrata ili prozora kako bi se izbjegao propuh. Također, takav uzgoj olakšava iznošenje na otvoreno ljeti. Voli svjetlo mjesto, ali ga treba držati dalje od izravnog sunca.

Održavanje i njega

Jednom kada se adam zakorijeni i nastane zdrava biljka, nije ga teško održavati i ne zahtijeva puno fizičkog rada oko biljke. U nastavku donosimo najbolje savjete za njegu.

Faza mirovanja

Adam miruje za vrijeme niskih temperatura i u zatvorenom. Tijekom zime mu je potrebno smanjiti zalijevanje i u potpunosti ukinuti gnojidbu. Tijekom tog razdoblja će stati i vegetacija, pa neće puštati novo lišće ili razvijati korijen. Također, osim cijele biljke, mogu prezimiti i rizomi. Rizomi se prije mrazeva vade iz zemlje, suše 2 - 3 dana na zraku te se čuvaju na suhom mjestu prekriveni mahovinom ili pijeskom. U proljeće se ponovno sade u bogatu i humusnu zemlju.

Održavanje nasada

Održavanje nasada uključuje zaštitu rizoma ako se uzgaja na otvorenom. Prije hladnog razdoblja dobro ga je pokriti malčem ili tresetnom mahovinom kako bi se spriječilo smrzavanje tla i korijena.

Prorjeđivanje

Adam pušta nove mladice iz rizoma, pa s vremenom se područje na kojem raste mora prorijediti. To se može napraviti u proljeće, kada se rizomi sade nakon zimskog mirovanja ili tijekom presađivanja kada se rizomi mogu podijeliti i posaditi na zasebno mjesto.

Rezidba

Adam se obrezuje u proljeće ili jesen, ovisno o oblikovanju ili ako ima bolesne i oštećene listove. Kada se navikne na mjesto rasta, može pustiti puno listova i biti jako razgranat, pa se listovi prema potrebi mogu ukloniti. Također, važno je ukloniti sve zaražene listove kako se bolest ne bi širila. Listovi se režu oštrim škarama na 2 cm dužine od spajanja s glavnom stabljikom.

Bolesti

Adam je jako osjetljiv na razvoj bolesti, ali jedan od glavnih uzroka je nepravilna njega. U nastavku donosimo najčešće bolesti i načine kako ih izbjeći.

Gljivična infekcija lista

Postoji mnogo gljivica koje se razmnožavaju među biljkama i prenose se za vrijeme važnog i toplog razdoblja, a većina ih uzrokuje štetu na lišću. Gljivice se prenose kapljičnim putem i mogu razviti spore u zemlji te ostati i godinama na jednoj biljci. Simptomi oboljenja su žutilo na rubovima lista ili žute pjege koje se s vremenom suše. Kako bi se izbjeglo razvijanje, biljke je potrebno tretirati fungicidima u proljeće te rezati i uklanjati bolesno lišće.

Truljenje korijena

Truljenje korijena uzrokuje prevelika količina vode koja se zadržava u tlu ili na dnu posude. Simptomi oboljenja su postepeno sušenje biljke, mlohavost stabljike i crnilo na donjem dijelu stabljike. Pojava bolesti se lako može spriječiti dobrom drenažom tla i odvodnjom vode te umjerenim zalijevanjem ovisno o razdoblju.

Štetnici

Osim bolesti, postoje i neki štetnici koji mogu naštetiti adamu, a lako se prenose s drugih kućnih biljaka. U nastavku donosimo koji su i kako se boriti protiv njih.

Crveni pauk

Crveni pauk najčešće napada biljke u prostorijama sa suhim i toplim zrakom. Prisutnost je vidljiva po žutim mrljama na lišću, a na naličju plete sitnu mrežu. Štetnik se može odstraniti ručno, brišući donji i gornji dio lista, ili se suzbiti pesticidima.

Lisni mineri

Lisni mineri odlažu jajašca na naličje lista iz kojih se razvijaju ličinke. Ličinke ulaze u list i hrane se sokovima, pa se u ranom stadiju mogu prepoznati zbog rupica na naličju. S vremenom i ako je veća kolonija napala, list se suši i odumire. Odrasle se jedinke mogu usisati s lista, a ličinke se ubijaju insekticidom. Mineri se lako prenose s jedne biljke na drugu, pa je zaraženu biljku ili list potrebno odmah ukloniti.

Upotreba adama

U našim se područjima adam upotrebljava isključivo kao ukrasna kućna biljka, ali u svom je prirodnom staništu služio za medicinske svrhe, a u nastavku donosimo kako se pripremao.

Medicina

Stari narodi na području jugoistočne Azije koristili su stabljiku i rizom adama u narodnoj medicini i za izradu losiona. Rizom korijena se kuhao i koristio kod problema s probavom i bolovima i želucu. Vjerovalo se kako konzumacija sirovog rizoma pomaže u obrani od kolere. Stabljika mljevena u kremi se koristila nakon ugriza zmije ili insekata te kod liječenja čireva i endema na koži.

Ipak, neke su vrste adama otrovne i samo dodir može uzrokovati crvenilo kože i žarenje. Konzumacija bobica ili dijelova takve biljke može imati i smrtne posljedice.

Povijest

Adam potječe s područja jugoistočne Azije te se širio u okolne zemlje. Stari narodi su biljku koristili za pripravke narodnih lijekova, a bila je čest motiv i u narodnim slikama ili motivima. Veliko i čvrsto lišće često im je služilo kao pokrivalo za nadstrešnice.

Nakon dolaska britanskih kolonizatora, adam je zbog ljepote lišće i veličine same biljke prevezen u Europu gdje počinje zanimacija za razvoj kultivara. Danas je iznimno popularna ukrasna biljka i može se naći diljem svijeta.

Zanimljivosti

Često se kaže da adam plače, a neki vjeruju da ako biljka raste sama i udaljena od drugih biljaka se to događa jako često. Zapravo se radi o pojavi koja se može zapaziti i kod drugih biljaka, a zove se gutacija. Može se primijetiti kao kapljice vode na vršku lista adama, a pojavljuje se kada se biljku previše zalije. Tim proces se voda izbacuje kroz pore kako bi se smanjio tlak u žilama, a nestat će kada se izbaci sav višak.

Foto: Kew on Flickr / CC